Što ti je maler. Prvi put u posljednjih 20 godina Tito je otišao na odmor sa Jovankom da bi ga na Brijunima uhvatio reporter nekih beznačajnih novina. Ne zna se šta je bila veća ekskluziva - da je Tito opet na Brijunima ili da je na odmoru sa Jovankom. A ne sa nekom Davorjankom. Da se nezgoda desila u Crnoj Gori ili Dubaiju, zemljama velikih medijskih sloboda, brojno Titovo obezbjeđenje bi odmah zaskočilo lutajućeg reportera, opalilo mu par šamara "à la Mugi" i otuđilo kompromitujuće snimke. A možda i čitav aparat. Ili bi Jovanka čak izvukla pištolj iz svoje Louis Vuitton tašne jer ga je, kako ovih dana otkriva znameniti advokat Toma Fila, stalno nosila sa sobom kada bi pratila Tita. "Ako sve službe zakažu, ona je trebalo da ga zaštiti svojim životom, da pogine za njega”, priča Fila i zaključuje: “Ona je Tita volela do ludila i nikako se ne može reći da je s njim bila iz interesa.“ Ista Lidija!
Službe, ali i brojno obezbjeđenje našeg doživotnog predsjednika na dalekim Brijunima, nesumnjivo su z akazali, ali je Jovanka mudro procijenila da nenadani paparaco nije opasan po život voljenog Tita. Tako da je odustala od upotrebe vatrenog oružja. Takođe, u tim istorijskim trenucima ravnim onoj noći 21. maja 2006, Jovanki je palo na pamet da je čak dobro što se reporter zadesio na licu mjesta i nju uslikao pokraj Tita, jer će nakon tako idilične fotke sve davorjanke, koje decenijama bacaju čini na voljenog vođu, napokon odustati. I zaključiti - Mi smo Titove, Tito je Jovankin.
Spletom, dakle, niza sretnih okolnosti, fotoreporter iz Frankfurta je sačuvao i snimak i glavu, čime su se stekli neophodni preduslovi da njegov uradak brzinom svjetlosti zapali sve regionalne portale jer niko nije mogao povjerovati da je Tito, nakon svih ovih godina i brojnih pizdarija svih naših naroda i narodnosti, vaskrsnuo i to u svom crnom kadilaku. Svima je, međutim, bilo očekivano što se vaskrsnuće događa na Brijunima a ne na Golgoti, zato što je Tito bio i ostao hedonista, o čemu govori njegova karijera. Počeo je kao bravar, potom studentski držao trafiku u Novom sa štampom, šlaufima, raznim kremama za sunčanje, cigaretama, ali ne tranzitnim, da bi na kraju završio kao otac nacije. To što je bijelu ladu zamijenio crnim kadilakom, a džemper Brionima, onim iz Italije a ne ovim iz Hrvatske, ili što je Jovanka iz partizanske uniforme uletjela u Versace komplete, samo potvrđuje njegov hedonistički karakter a ne gramzivost i skorojevićki mentalitet. Jer, u stvari, ništa od toga nije bilo ili jeste Titovo i Jovankino, već narodno. I sve će ostati, nakon što oni odu, tom istom narodu! I eventualno Milivoju Katniću, da ga traži po nekim računima na Kipru, Panami ili Djevičanskim Ostrvima.
Kada su, kako je već pomenuto, svi regionalni portali objavili istorijski snimak o Titovom vaskrsnuću i vožnji kadilakom, ogorčenje čitalaca je izavao detalj iz propratne informacije da je Stari morao da plati vožnju i to punih 675 eura! Samo zato što je naletio na službenicu TO Brijuni koja ima svega 21 godinu i nikad nije čula za Tita, niti zna kako on izgleda. Još kada je ispred sebe vidjela facu nalik reperu sa obrnutim kačketom i crnim naočarama umjesto gospodina sa bijelim “Borsalino” šeširom i tompusom, nije joj ni na kraj pameti moglo pasti da je to vlasnik crnog kadilaka, lično drug Tito. U stvari, samo korisnik, a vlasnik je narod i radnička klasa, pošto Tito i Jovanka nemaju ništa registrovano na svoje ime. Džaba je Tito ubjeđivao mladu službenicu da ne treba da mu naplati vožnju, džaba joj je pokazivao suprugu Jovanku i sina Mišu, malog Mišu Broza, sve uzalud - vožnja je morala da se kešira. "Eto nam ode pola tvoje plate za sat vožnje", zavapi Jovanka Titu, dok je mali Miša zaplakao pitajući oca hoće li imati njemu za veliku lizalicu i malu hidroelektranu.
Kada su i neki lokalni fake news mediji objavili foto priču sa Brijuna, odmah je zakazana hitna sjednica GO DPS kako bi se procijenila šteta po Partiju, a time i Državu, od ove dogodovštine na najpoznatijem jugoslavenskom otoku. Posle onog Golog. Blam je za državu da Tita umjesto na Svetom Stefanu ili Sutomoru, što da ne, uslikaju kako promoviše hrvatsku obalu i to ne u društvu neke Davorjanke, što bi podiglo njegov mačo imidž, a time i rejting DPS, istakao je prvi diskutant, drug Miško Crni Vuković. Za njim su, u sličnom tonu, govorili drugovi Zoran Jelić, Stane Dolanc, Petar Ivanović, Petar Stambolić, Davorjanka Popović, Daliborka Pejović i drug Gvozdo. Sve je na sjednici tog GO podsjećalo na 1977. godinu, koju nam je prije neki dan, ako mu je vjerovati, prepričao Toma Fila. Naime, tada je vrh Partije odlučio da na put u Kinu Tito ide bez Jovanke, po prvi put. To bi bilo kao da pomenuti organ DPS i njegove perjanice donesu istorijsku odluku da ovo Titovo ljetovanje sa Jovankom bude i prvo i posljednje. Nakon te 1977, tvrdi advokat Fila, Jovanka nikad više nije vidjela Tita. Prosto ne mogu da zamislim da bi Miško, Gvozdo, Daliborka, Petar i Jelić mogli nešto tako da naprave našem Titu. A kamoli Jovanki. Zato je GO DPS jednoglasno odlučio da se pozovu Beba i Davorjanka i da im se da u zadatak da preko svih kanala komunikacije, Pinka, Informera, Prve, Pobjede, Dnevnih, Brajtbart njuza, Fejsbuka, Tvitera, Instagrama, Snapčata, krenu u kampanju promocije Titovog povratka na Brijune, ali i povratka Visoke škole za medicinske sestre u Berane. Beba je smirio Davorjanku zbog toga što se Brijuni miješaju sa Beranama, čime se udara u temelje autonomije Univerziteta, nakon čega je kršna Ličanka iz Crmnice prihvatila da objedini ove dvije akcije jer - Tito je iznad svega.
I poslije Tita - Tito! Pardon, Milo. Reče Beba i ode da se javi na telefon Stivu Benonu.
Bravo ti ga, Lidija. Čudo su metafore.
Bonus video:
