Nova izraelska vlada “jedinstva”, formirana ranije ovog mjeseca kako bi nadgledala sveopšti rat u Gazi, izgleda da je podijeljena oko strategije i ciljeva.
Napetost između premijera Benjamina Netanyahua i druga dva vodeća generala u ratnom kabinetu, Bennyja Gantza i Yoava Gallanta, proširuje ovu podjelu i stvara zabunu oko dugo očekivane kopnene invazije gusto naseljene palestinske enklave.
Raskol je vođen ličnim, vojnim, političkim i ideološkim nesuglasicama koje su se pojavile mnogo prije početka rata, a vjerovatno će oblikovati izraelsku politiku i nakon njegovog završetka.
Nema izgubljene ljubavi između Netanyahua i generala, koji su se osjećali obaveznim da se pridruže hitnoj ratnoj koaliciji. Dugo su se prema veteranskom premijeru odnosili sa sumnjom i prezirom, pogotovo otkako je Netanyahu udružio svoju stranku Likud s vjerskim fanaticima ekstremne desnice, i nastavio da mijenja temeljne zakone zemlje, kako bi odgovarali njegovim interesima i interesima svojih fanatičnih partnera.
Generali ne vjeruju Netanjahuu
Gantz zamjera premijeru još od izbora 2020., kada se general budalasto odvojio od vlastite velike koalicije kako bi se pridružio koalicionoj vladi koju predvodi Netanyahu, samo da bi ga izdao samouvjereniji premijer koji mu zabija nož u leđa. Isto tako i Gallant zamjera Netanyahuu, koji ga je otpustio s mjesta ministra odbrane u martu 2023. zbog dovođenja u pitanje ispravnosti njegove fanatične zakonodavne agende i njenih implikacija na nacionalnu sigurnost. Iako je Netanyahu pod pritiskom javnosti nekoliko sedmica kasnije poništio svoju odluku, njih dvojica nisu zakopali ratnu sjekiru.
Vojno govoreći, generali ne vjeruju Netanyahuu i njegovim fanatičnim slugama u ratu; posebno ne vjeruju njihovim motivima i ciljevima koji rat ne čine ništa više nego nastavak njihove politike putem nasilja. Oni smatraju da je Netanyahu, propali premijer koji je postao ratni lider, više zaokupljen obnavljanjem svog naslijeđa nego osiguranjem sigurnosti zemlje. Ali pošto su zaglavili snjim kao premijerom, generali su se morali pomiriti s isključenjem njegovih najfanatičnijih ministara iz ratnog kabineta.
Generali i šefovi sigurnosnih službi prihvatili su odgovornost za vojni i obavještajni neuspjeh zemlje 7. oktobra i očekuje se da će podnijeti ostavke ubrzo nakon što se osvete Hamasu i Gazi. Stoga generali žele odrediti jasne vojne ciljeve za rat, prvenstveno uništiti Hamasove vojne sposobnosti i demontirati njegove administrativne i političke strukture.
Netanjahuuov plan za ‘dug i bolan’ rat
Ali Netanyahu nije prihvatio svoju odgovornost za fijasko od 7. oktobra. Njegov plan je, čini se, voditi “dug i bolan” rat, te ostati na političkoj pozornici kao ratni heroj nakon što se prašina slegne na ruševine Gaze.
Da li je u zabludi? Možda, s obzirom na premijerovu popularnost koja tone, pa i unutar njegove stranke. Ali Netanyahuova megalomanija, koja je dovela do povratka 7. oktobra, dovoljno je ozbiljna da on neće oklijevati da produži rat onoliko dugo koliko mu je potrebno da promijeni percepciju javnosti i izbjegne odgovornost.
Isto tako, Netanyahu i njegovi fanatični saveznici, koji su produbili izraelsku okupaciju i raspalili palestinski bijes, podigli su očekivanja javnosti od rata, insistirajući na potpunom uništenju Hamasa i njegovog vodstva. Ovo je, naravno, jednako nerealan cilj kao i cilj SAD-a da dokrajče talibane u Afganistanu, koji je ostao neostvaren nakon 20 godina rata. Ali ovaj nerealni cilj će olakšati Netanyahuu i društvu da okrive vojsku za neuspjeh da ispuni nacionalnu aspiraciju jednom kada se rat okonča.
Fanatici su takođe izjavili da namjeravaju da obnove ilegalna i veoma problematična jevrejska naselja u Gazi iz kojih se Izrael povukao 2005. godine - noćna mora svakog izraelskog generala, otkako je zloglasni general-premijer Ariel Sharon odlučio da promijeni izraelski položaj od direktne okupacije Gaze do vječne opsade.
Ove nesuglasice oko kraja rata dodatno su zakomplikovale ionako komplikovane kalkulacije o invaziji i urbanom ratu koji je uslijedio, koji će sigurno uzrokovati desetke ako ne i stotine hiljada žrtava, a može i otvoriti još jedan front na sjeveru protiv libanonskog Hezbollaha, gurajući Izrael ka apokaliptičnom scenariju.
Dalekosežne implikacije na izraelsko društvo i državu
Tu su i SAD i njihova topovnjačka diplomatija raspoređivanja dva nosača aviona u istočnom Mediteranu kako bi zaštitili Izrael od bilo kakvih regionalnih posljedica prilikom invazije na Gazu, što je dodatno zakomplikovalo izraelske računice i vremenske okvire.
Zahvalni za njegovu stratešku i tehničku pomoć u urbanom ratovanju, i Netanyahu i generali od tada su se složili s Bidenovom administracijom, koja od njih očekuje da se dogovore oko jasnih i realnih ciljeva i djelotvorne strategije za njihovo postizanje, kao i da daju šansu diplomatiji kako bi se oslobodilo više talaca, prije nego što krene u kopnenu ofanzivu. Budući da niti jedna strana ne želi antagonizirati Ameriku, međusobno se krive za odgođenu kopnenu ofenzivu, koju većina Izraelaca podržava, prema nedavnim anketama, iako bez definirane završnice.
Sve dublji rascjep između moćnog vojnog establišmenta i krajnje desničarskog i fanatičnog vjerskog tabora imat će dalekosežne implikacije na izraelsko društvo i državu. Ali za Palestince, nema stvarne razlike između izraelskih ratnohuškačkih generala koji Palestince nazivaju “ljudskim životinjama” i njegovih rasističkih fanatika, koji pozivaju na njihovo protjerivanje, posebno onih koji su žrtve izraelskog sadističkog bombardovanja i opsade.
Fašisti ili fanatici, jedno je te isto.
Bonus video:
