Zna li ko da mi kaže kako je tačno završen Drugi svjetski rat... Rajko Grlić tvrdi da su partizani pobijedili u glavnom meču, ali da su izgubili u produžecima. Koji se kod nas igraju uoči svakih izbora. Prvo regularno, po 15 minuta u dnevnicima. A onda se nastavljaju na terenu, svim raspoloživim oruđem i oružjem...
Mislim da je sjajni režiser ovoga puta u krivu. Nijesu problem produžeci, nego što na teren izlaze rezervni igrači. Podmladak, u stvari. Jer su originalni partizani i istovjetni četnici uglavnom izumrli. Živi sad imaju najmanje 94 godine. I nije im ni do gerile, ni do četovanja.
***
Ni meni baš nije do istorije po ovom žaropeku, ali se opučih da saznam otkud onda ovoliko preživjelih kurira Save Kovačevića u depeesu. Svakoga dana se oglasi bar po jedan. Tobože zgranut što neko hoće da podigne spomenik Pavlu Đurišiću. Sa zahtjevom da im Vlada kobajagi pomogne u čuvanju tekovina antifašističke revolucije. Iako tu vladu vodi depees. Koji na vlast jeste došao revolucijom. Ali, bitno drugačijom. Tzv. antibirokratskom. Čija je himna bila „Đurišiću, mlad majore, komandante Crne Gore“... Zbog ove današnje su tukli i hapsili...
Dok ih je još bilo živih, teško sam podnosila četnike. Bude mi ponekad žao što nijesam bila dovoljno politički korektna da čujem i njihovu verziju Drugog svjetskog rata. Tu grešku sad odbijam na mladost...
Nijesam nešto naročito voljela ni partizane. Neutralci u mom zavičaju zvali su ih jamarima. Poslije sam porasla i naučila za vazda da lijeve greške ne mogu uticati na vrijednosti antifašizma...
***
Sve što sam propuštila na časovima istorije, savladala sam tokom praktične nastave od ‘91. do '95. Zato ne razumijem što je baš ovaj režim digao toliku frku zbog spomenika mladom majoru u Gornjem Zaostru.
Njegovu ideologiju sprovodila je od devedesetih ista ova vlast. I opet će, koje smo sreće. Njegova politika dobila je i domaće i međunarodno priznanje. Ratnom izgradnjom druge srpske države - Republike Srpske. Sa kojom Vlada idilično sarađuje. Ponekad se samo pokoškaju oko nekih hidroelektrana. Sve ostalo je na obostrano zadovoljstvo...
Tzv. vladajućoj eliti dugo nije smetala zločinačka biografija Pavla Đurišića. Naprotiv! Zato cinično djeluje njena naredba o rušenju spomenika. I postolja. Za spomenik, ali ne i za režim. Koji je izgradio i svečano otvorio groblje za strane okupatore. Pa nije greda da podigne i jedno za njihove saradnike...
I ne razumijem zašto se sad buni Dragutin Papović. Ugledni istoričar oštro se protivi reafirmaciji ideologije poražene u Drugom svjetskom ratu. Ali i dalje uporno sjedi na poslaničkoj stolici depeesa. Partije koja je najzaslužnija za tu reafirmaciju...
***
Pod plaštom borbe protiv poraženih ideologija, odvijaće se od septembra i suđenje vijeka. Za pokušaj državnog udara. Neobičnog ne samo po tome što su navodno Srbi iz Crne Gore pozvali Srbe iz Srbije da, uz pomoć srpskih prijatelja Rusa, pobiju crnogorske Srbe ispred Skupštine. Nego više zbog toga što je to jedini udar na svijetu koji, s vremenom, ne da nije jenjavao, već je bivao sve opasniji. I jedini iz kojeg je navodna žrtva, to jest državna vlast, izvukla debelu korist. Iako bi istraga terorističkih napada uvijek trebalo da počne od pitanja u čijem se interesu oni organizuju...
Treba li opet da obnavljamo gradivo iz prošle godine? Depees je pobijedio na izborima zahvaljujući obznani navodnog udara na državu. Demokratski front znatno je oslabljen pošto su njegovi lideri optuženi za taj udar. Desetogodišnji put Crne Gore u NATO dobio je nevjerovatno ubrzanje nakon što se i Zapad uključio u priču o puču. Javno, sa tri mjeseca zakašnjenja. Tajno, znatno ranije...
Na suđenju vijeka, logično, o tome ništa nećemo saznati. Zato što nijesu nedostupni samo učesnici i svjedoci sa Istoka. Ne vjerujem da ćemo išta čuti ni o ulozi režima u udarnoj noći koju su sva tri naša predsjednika prespavala.
Čemu će onda služiti tromjesečni prenos lakrdije o krvoproliću, masakru i zavijanju Crne Gore u crno... Sa 50 pušaka i još toliko pištolja potopljenih u jezero... To znaju samo organizatori. Prenosa ili udara, ili i prenosa i udara - svejedno...
P.S. Uprkos tome što je samog sebe uhvatio u laži, možda će ključni odgovor ipak dati ključni svjedok Paja.
- Ja sam to oružje kad sam kupio odmah rasklopio i to sam uništio baceći ga u jezero na Kosovo. To sam uradio po naredbi glavnog specijalnog tužioca - rekao je terorista iz Zubinog Potoka.
Bilo bi humano da precizira što je tačno uradio po naredbi Milivoja Katnića. Kupio oružje? Ili ga rasklopio? Ili oboje...
Bonus video:
