Godine 2007. našao sam se u istom autu sa predsjednikom Palestine Mahmudom Abasom i tadašnjim predsjednikom Izraela Šimonom Peresom - išli smo u Veliku narodnu skupštinu Turske. Oba lidera su se tokom svoje istorijske posjete Ankari, gdje sam imao čast da ih primim, obratili turskom parlamentu istupivši za mir i rješenje na osnovu principa dviju država. Do posjete je došlo svega dvije godine nakon početka turskog projekta "Industrija i mir", čiji je cilj bio obnavljanje industrijskog parka "Erez" u Gazi. U tom trenutku, kada smo moje kolege iz Palestine i Izraela i ja podržali tu inicijativu, svi smo bili optimistični da će razvoj palestinske ekonomije otvoriti put održivom miru u regionu.
Nažalost, iste te godine ideja je uništena odlukom Izraela da uvede kopnenu, morsku i vazdušnu blokadu Gaze. Nakon 16 godina svjedočili smo događajima od 7. oktobra i njihovim posljedicama, i mene je opet preplavilo razočaranje i tuga zbog propuštene šanse da se obezbijedi dugotrajan mir. Događaji od 7. oktobra su važna prekretnica u izraelsko-palestinskim odnosima sa ozbiljnim unutrašnjim, regionalnim i globalnim posljedicama. Na tom odlučujuće važnom raskršću moramo postaviti pitanje: jesmo li zaista privrženi očuvanju međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima i sa bazičnim univerzalnim vrijednostima ili smo spremni za fragmentizovani i polarizovani svijet u kome su te vrijednosti zastarjele?
Da ne bude nikakve zabune: bespogovorno osuđujem gubitak života civilnog stanovništva na obje strane. Ni pod kojim okolnostima ne treba podržavati Hamasovo ubijanje i otmice izraelskih građana. Istovremeno, nesrazmjerni odgovor vlade izraelskog premijera Benjamina Netanjahua ne samo da će dovesti do još većeg nasilja i stradanja u regionu, već će i pojačati širenje mržnje i razdora u cijelom svijetu. Na kraju će stradati upravo civili.
Tragični događaji koji su se odigrali u Gazi nisu bili neočekivani. Ignorisanje izraelsko-palestinskog konflikta nikada nije bilo održiva strategija, naročito na fonu svakodnevnoh pojačanog stradanja Palestinaca. Nastavak okupacije palestinskih teritorija od strane Izraela, dodatno komplikovan nezakonitim i pogubnim širenjem naselja na Zapadnoj obali rijeke Jordan, protivrječi rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN, podriva fundamentalne principe međunarodnog prava i narušava utvrđene norme zaštite ljudskih prava.
Osim toga, nastavak blokade Gaze dovelo je do segregacije i traumatizacije 2,3 miliona stanovnika te enklave, ostavivši ih bez osnovnih dobara i usluga. Situaciju komplikuje to što su Zapad pa čak i arapski svijet počeli da se navikavaju na taj mračni status quo. Takva istorijska pogrešna procjena izazvala je bijes Palestinaca što je i stvorilo uslove za današnji konflikt.
Godine 1999, kao član parlamenta i dio misije za utvrđivanje činjenica u Pojasu Gaze, koju je formirala Parlamentarna skupština Savjeta Evrope, već sam vidio bespomoćnost u očima palestinske djece i žena. Naš izvještaj je istakao žalosne uslove života i rastuću frustraciju među palestinskim stanovništvom. Tokom narednih posjeta, u svojstvu ministra spoljnih poslova a zatim i predsjednika Turske, bilo mi je jasno da se situacija pogoršava jer su se intenzivirale političke podjele koje su bile u osnovi ovog dugotrajnog sukoba.
Tokom pet decenija međunarodna zajednica nije uspjela da postigne jedino izvodljivo rješenje: stvaranje dvije države, Izraela i Palestine, koje u miru žive jedna pored druge. Uporedo sa propuštanjem raznih prilika, situacija na terenu se brzo pogoršavala. Palestinska djeca navodno danas pišu oproštajna pisma svojim porodicama dok se pripremaju za mogućnost da izgube živote u izraelskom bombardovanju. Ovakvo stanje stvari će neizbježno proizvesti još više očaja i neprijateljstva.
Izraelska taktika u Gazi očigledno krši zakone rata. Uskraćivanje struje, vode i hrane stanovnicima Gaze, kao i gađanje domova, bolnica, džamija, crkava, škola i izbjegličkih kampova, nespojivo je sa Ženevskim konvencijama i njihovim dodatnim protokolima. Ovi napadi nisu ništa drugo do ratni zločini, a istorija će, nesumnjivo, prizvati odgovorne pravdi.
S obzirom na ponašanje Izraela, nevjerovatno je da je ta zemlja uspjela da održi nepokolebljivu podršku zapadnih zemalja, posebno Sjedinjenih Država. Oni koji slijepo podržavaju akcije Izraela moraju da se zapitaju: ako ne podržavamo teritorijalni integritet Palestine, kako možemo vjerodostojno braniti teritorijalni integritet Ukrajine? Ako ne poštujete međunarodno pravo, kako ćete održati svoj autoritet? Takvi dvostruki standardi potkopavaju globalni poredak zasnovan na pravilima i idu naruku autoritarnim liderima i ekstremističkim pokretima koji napreduju na takvim kontradiktornostima.
Da bi se spriječio takav scenario, potrebna je posvećenost međunarodnom pravu i relevantnim rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN. Arapska mirovna inicijativa iz 2002. godine, koju je podržala Organizacija islamske saradnje, kao i (što je posebno vrijedno pažnje) Iran, pruža izvodljiv put naprijed i nudi realan okvir za zaštitu prava i dostojanstva Palestinaca.
Međutim, prvo moramo zaustaviti krvoproliće i zahtijevati hitan i bezuslovni prekid vatre. Za pohvalu su napori generalnog sekretara UN Antonija Gutereša da skrene pažnju na tekuću humanitarnu krizu u Gazi, čak i na fonu "veto rata" u Savjetu bezbjednosti. Pored toga, doprinos turskog ministra inostranih poslova Hakana Fidana, poznatog po svom dubokom razumijevanju bliskoistočne dinamike, biće od ključnog značaja za postizanje mirnog rješenja.
Da bi se spriječilo dalje nasilje i patnja, iskren i konstruktivan pristup izraelsko-palestinskom sukobu mora biti imperativ. Najbolji put za napredak je efikasna diplomatija, podržana snažnim osjećajem regionalne odgovornosti. Trenutni rat u Gazi testira našu posvećenost međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima. Danas, više nego ikad, svoje djelovanje moramo zasnivati na moralnom kompasu međunarodnog prava.
Autor je bivši predsjednik Turske
Copyright: Project Syndicate, 2023. (prevod: N.R.)
Bonus video:
