Kakav je to bio direktan prenos! Potpredsjednik SAD-a Majk Pens u Crnoj Gori! Istorijski dan koji će ođe pamtiti generacije, uskliknuli su domaćini. Garantujem da hoće, trebalo je da ih blagovremeno upozori gost.
Višeg američkog zvaničnika odavno nije bilo u našoj maloj državi. Ali, ni zastidnijeg državnog poltronstva i glupljeg novinarstva. Za primjer regionu. I šire.
- Iznad Tešnja zora sviće, dobro doš’o predsjedniče - duhoviti su bili Bosanci kad su davno neđe ugostili Klintona. Naše dodvoravanje, nažalost, nimalo nije ličilo na parodiju. Bilo je to iskreno brukanje. Iz prave... Sad svi tvrde da je kriv vrh protokola. Nije, nego države...
***
Prvih po ure prenosa gledali smo u nebo. Gledao je i premijer D.M. Opkoljen sa tri dame. U dubokoj crnini. Što se mene tiče, apsolutno prikladno. Ne protokolu, nego našoj budućnosti.
Onda je slećela grdosija iz koje su izlazili automobili. Novinar je detaljno objašnjavao kako je puna tereta. Što je bilo baš čudno za teretni avion.
Čuju se glasovi iz studija. Dijalog, otprilike, teče ovako:
Novinar: Možete li objasniti gledaocima što sad slijedi...
Ambasador: Ne mogu, nijesam šef protokola...
***
Računam, biće bolje na Javnom servisu. Tamo su ugostili analitičara. Doktora nauka...
Novinar: Vi ste i ranije bili u blizini Pensove kancelarije...
Gost: Jesam, prolazio sam često baš tom ulicom...
Novinar: Pa, da, vidi se da mi sagovornike ne biramo slučajno...
Vidi! Tu sam im pouzdan svjedok. Ne zbog ove istorijske budalaštine povodom istorijske posjete. Nego zato što i analitičare učinka domaćih zvaničnika biraju po istom kriterijumu. Tako su, do prošle godine, dobijali i kadrove. Sad niko ne smije da ih vrati na ulicu kojom su nekad prolazili...
***
Valjda smo zato, tokom Pensove posjete, saznali uglavnom ono što nije trebalo... Kako je premijer toliko opčinjen gostom da mu aplaudira stojeći. I to sam! Na zaprepašćenje Hašima Tačija. Koji bi imao mnogo više motiva za takvu poniznost...
Ali, čovjek drži do dostojanstva. I svog i države na čijem je čelu. I ne stoji pred Pensom ozarenog lica. I ne klima neprekidno glavom dok gost govori.
- Bila je to bezazlena situacija - reći će opet naš premijer. Kao poslije onog ćuškanja u Briselu...
Puna dva dana novinari su nas tješili kako je potpredsjednik SAD-a dobro obezbijeđen... U koloni ima bar dvadesetak automobila... On se vozi u jednom od dva identična... Sa istim registarskim tablicama, dobro što nijesu otkrili kojim... Hotel Klinton je zbog bezbjednosti ispražnjen. I susjedne ulice. I nebo nad Podgoricom... Ali, letovi neće kasniti, prkosile su logici naše medijske perjanice...
***
Bila je tu još masa sličnih krucijalnih detalja, izrazito važnih za razvoj crnogorsko-američkih odnosa. Saznali smo sve, osim pravog cilja Pensove posjete Crnoj Gori. I posljedica koje tek slijede...
Čak i logoreični analitičari ćute kao zaliveni. Pominje se samo jačanje pozicije naše države u NATO. Kao da inače nije već zabetonirana. Na bar nekoliko decenija. Valjda nije došao samo da zaprijeti Rusiji kako ne smije da dira Crnu Goru. Rezultate takve diplomatije vidjeli smo u Ukrajini... A i ne vidim razlog za toliki strah od Putinovog ispravljanja grešaka priučenih avnojevskih kartografa... Dokazali smo se na tom polju kao veći majstori od njega...
***
Takozvana građanska opozicija, začudo, bila je zadovoljna. Dobila je, kaže, od Pensa ohrabrenje. Sigurno ne za ono na što je već decenijama ohrabruju građanski birači. Borbu protiv diktatorskog korumpiranog režima. Inače ne bi Pens razgovarao samo sa manjim strankama. Zna on dobro da ođe promjena nema bez najvećeg opozicionog bloka...
Depees je, ničim izazvan, potpuno egzaltiran. Pens je došao da podrži baš njih! Očigledno, na vrlo neobičan način. Nije se udostojio ni da, makar nakratko, primi lidera te partije. I Crne Gore, zasad...
Nije razgovarao ni sa vođama Fronta. Ali, njima jeste presudio.
- Rusija je htjela da Balkan dijeli na silu. I da napadne parlament. I da ubije premijera - obračunavao se Pens sa Matuškom preko naših leđa.
Pošto je suđenje Rusima ođe njevazmožno, jasno je ko mora da plati ceh. Pa me baš živo zanima koji će to sudija, poslije ovakve poruke, imati petlju da oslobodi Andriju Mandića i Milana Kneževića...
P.S. Zato sad i ja vjerujem da je posjeta potpredsjednika SAD-a zaista bila istorijska. I da će je stvarno pamtiti generacije u Crnoj Gori. I strašno se toga bojim...
Bonus video:
