Socijalna pravda podrazumijeva postojanje jednakih sloboda, prava i mogućnosti za sve ljude, nezavisno od njihove rasne, klasne, nacionalne, rodne ili bilo koje druge pripadnosti. Generalna skupština UN je, 2007. godine, 20. februar proglasila za Svjetski dan socijalne pravde, kako bi se ujedinili napori država u suočavanju sa siromaštvom, očekujući da svaka od njih svoje blagostanje gradi na temeljima pravičnosti i solidarnosti, uz stalno unapređivanje ekonomskih i socijalnih ljudskih prava.
Sve deklaracije UN ostale su mrtvo slovo na papiru, poput Milenijumskih ciljeva razvoja UN 2000-2015. i Ciljeva održivog razvoja UN do 2030, čijom bi realizacijom život u svim državama potpisnicama bio bolji ili, makar, podnošljiv. A to što nijedna država u svijetu nije iskorijenila siromaštvo ne znači da maloljudna Crna Gora nije mogla obezbijediti pristojan život za svoje građane!
Crna Gora je po Ustavu “država socijalne pravde”, ali vlade do sada nijesu bile posvećene toj ustavnoj i ljudskoj normi. Autori Ustava nijesu brinuli o standardu građana pod izgovorom da su gradili infrastrukturne objekte, koji će nam “donijeti boljitak”. Pljuštala su prazna obećanja, poput onog “Crna Gora će biti drugi Monako!” To se nije dogodilo. Kroz duge godine tranzicije i privatizacije na desetine radnika ostalo je na ulici, upisano na biroe rada ili penzionisano. U tom smutnom vremenu, na stotine miliona eura je isparilo kroz proces privatizacije, kroz garancije, arbitraže, pogodbe, nagodbe, famozne otpremnine i druge sumnjive rabote. Među njihovim građevinama nema fabrika, škola, vrtića, bolnica... nema ništa što bi doprinijelo kvalitetu života građana, kakav podrazumijeva socijalna pravda. Škole su nam prebukirane i devastirane, često bez grijanja, dok se u nekima đaci griju na muzejske furune. Prosvjetari su najavili štrajk, a tzv. vršnjačko nasilje i “podmetnute bombe” u školama ugrožavaju slobode učenika i profesora, ugrožavaju vaspitno-obrazovni proces u cjelini. I pored solidnog povećanja ličnih primanja zdravstvenim radnicima, zdravstveni sistem je sve dalje od pacijenata, koji su prinuđeni da koriste usluge PZU, što ih, bolesne i nemoćne, gura u siromaštvo. To nije socijalno pravedno društvo!
Državom upravljaju nove generacije političara, odlučne “da misle na narod”. Pozivanje na socijalnu pravdu postalo je njihovo glavno retoričko sredstvo, čime su svoje prethodnike podstakli da se slično ponašaju. Razvučena po izjavama političara, socijalna pravda je “oskrnavljena”, jer je svedena na sredstvo za ostvarivanje drugog cilja - za preuzimanje ili očuvanje vlasti.
Na evidenciji ZZZCG nalazi se oko 40.000 osoba. Praksa je da se zapošljavaju partijski i krvni srodnici vladajućih partija, te kumovi i prijatelji. Drugima se, uglavnom, nude sezonski poslovi u turističkoj privredi, u kojoj ne rade ni djeca hotelijera i kafandžija, osim rijetki, koji šefuju sezoncima. Mnogi pojedinci i porodice posao traže ne samo u državama EU. Programom “Evropa sad 1” minimalna zarada je povećana na 450 eura, čime je počelo ispravljanje višedecenijske nepravde prema zaposlenima, što je za pohvalu. Nadležni su, kroz povećanje koeficijenata i granske kolektivne ugovore, pripazili državnu administraciju i učinili sve da jaz između slojeva stanovništva bude isti ili, čak, dublji. Nije svuda ispoštovana zarada od 450 eura, a položaj obespravljenih radnika u realnom sektoru je zanemaren. Najniža penzija od 450 eura biće “zamrznuta” (do kada ne znamo), dok se mnogoljudna populacija penzionera podijelila na diskriminisane i stigmatizovane. Svi su nezadovoljni!
Nedavno sam pisala o socijalama, koje se, kako kažu “u 2024. godini neće povećavati”, ali će da “prave neke analize”. “Komitet UN za ekonomska, kulturna i socijalna prava još je 2014. preporučio Crnoj Gori da poveća iznos socijalnih davanja i tako obezbijedi odgovarajući životni standard socijalno ugroženim osobama i porodicama, posebno nezaposlenima, starijima i osobama sa invaliditetom”, (HRA). Na desetine hiljada građana CG je bez ikakvih primanja, a veliki broj starih i nemoćnih samuje bez elementarne njege, ne samo u ruralnim područjima. O gerijatriji u našem društvu se ne priča, bez obzira što domovi za stare zbrinjavaju zanemarljiv broj tih osoba. Kapaciteti domova za stare su nedovoljni, a narodne kuhinje kubure sa obezbjeđenjem hrane na duži rok.
Prema preliminarnim rezultatima nedavnog popisa, na 217.441 domaćinstvo u CG ima 396.873 stana. Pošto se broj podstanarskih porodica kreće oko 30.000, bilo bi uputno da se naplaćuje porez na dobit od izdatih stanova i pomognu podstanari.
Ilustracije radi, prema World Happienes Report za 2023, Finska je, među 156 tretiranih država, šestu godinu zaredom, najsrećnija zemlja na svijetu, dok je Crna Gora na 67. mjestu (Hina).
Bonus video:
