Estonija nije paranoična

Pripremajući se za posjetu grupe crnogorskih i makedonskih novinara Estoniji početkom decembra, pročitao sam dosta članaka i stavova estonskih zvaničnika o ratu u Ukrajini i sve gorim odnosima sa Rusijom, i nisam se mogao oteti utisku da su Estonci blago paranoični, posebno nakon što su u novembru postavili "zmajeve zube", antitenkovske prepreke na dijelu granice prema sjeveroistočnom susjedu, a u septembru zabranili ulazak automobila sa ruskim registarskim tablicama.

Estonija je baltička zemlja, članica NATO i Evropske unije od 2004. godine, koju bi trebalo da štiti član 5 Sjevernoatlantskog ugovora. To znači da bi u slučaju da bilo ko napadne Estoniju, ili bilo koju drugu NATO državu, sve ostale članice trebalo da joj priteknu u pomoć i odbrane je. Pa čemu onda ovolika buka, pomislio sam iz perspektive većine stanovnika druge NATO članice, hiljadama kilometara udaljena od Rusije, od kojih se mnogi više ne unose u ukrajinski rat, a mnogi navijaju za Putina.

Utisak o estonskoj paranoji, počeo je da blijedi već u avionu iz Istanbula za Talin.

Na ekranu ispred mene, prije polijetanja, prikazana je pravolinijska putanja leta, koja je pokazivala da ćemo preletjeti i teritoriju Ukrajine. Znao sam da je tamo na snazi zona zabrane letjenja civilnim avionima, pa sam pretpostavio da je ta putanja važila prije Putinove agresije. Ubrzo po polijetanju, skrenuli smo i preko Bugarske i Rumunije nastavili prema glavnom gradu Estonije.

Ipak, nije mi bilo svejedno kad sam se sjetio sudbine malezijskog civilnog leta MH17, koji je oboren raketom iznad Donbasa 2014. godine, kada je poginulo svih 298 ljudi u "boingu 777" na putu od Amsterdama za Kuala Lumpur. Nekoliko puta sam pogledao kroz prozor sa moje desne strane, odakle može nešto da doleti...

Osjetio sam tada o kakvom "pitanju opstanka", "egzistencijalnoj prijetnji" govore estonski zvaničnici i mediji, jer sam se sam prvi put našao u toj situaciji, koliko god ona bila malo vjerovatna a moje ponašanje možda iracionalno i vama koji ovo čitate. Do kraja posjete, nakon što smo razgovarali sa estonskim zvaničnicima, ekspertima, vojnicima i novinarima, shvatio sam da je osjećaj ugroženosti od ogromnog "medvjeda puštenog s lanca" u Estoniji i te kako realan i gotovo opipljiv.

Zemlja ima 1, 3 milona stanovnika, stotinu puta manje od Rusije, 380 puta manju teritoriju od 45.000 kvadratnih kilometara, sto puta manji vojni budžet i gotovo 300 km zajedničke granice. Na mapi to izgleda zastrašujuće samo po sebi.

U Estoniji je zazvonilo na uzbunu 2014. godine, kada su "mali zeleni ljudi" iz ruskih specijalnih snaga ušli u ukrajinski region Donbas i pomogli "pobunu" lokalnog stanovništa, a Moskva anektirala Krim. I to sve bez velikih posljedica po Putinovu Rusiju i suštinske reakcije Zapada.

Zajedno sa ostale dvije baltičke zemlje i Poljskom, Estonija je od tada "pritiskala" NATO da polako mijenja svoju političku i vojnu doktrinu, u suštini da pređe sa fokusa na prijetnje van svoje teritorije i saradnju sa Rusijom u sistemu evropske bezbjednosti i reaktivne odbrane, na odbranu i odvraćanje od napada NATO teritorije iz perioda hladnog rata, pored ostalog na "isturenu odbranu" koja uključuje razmještanje dodatnih trupa na svoje istočno krilo i formiranje novih snaga za brzu reakciju.

Konačna verifikacija nove doktrine, trebalo bi da se desi na julskom NATO samitu u Vašingtonu, kada će se obilježiti i 75 godina od nastanka Alijanse.

U međuvremenu je u estonskoj bazi Tapa već stacionirano preko 2000 britanskih, francuskih, španskih i američkih vojnika, uključujući i američki HIMARS vod, koji obučava domaćine za korišćenje ovih vrlo preciznih raketa dugog dometa do 300 km, koje bi Estonija trebalo da nabavi sljedeće godine.

Jedan od mogućih odbrambenih poteza Estonije je i preventivni napad upravo na vojne i logističke ciljeve na teritoriji Rusije u slučaju eventualne predstojeće kopnene agresije. Estonski parlament proglasio je Rusiju terorističkim režimom, u državnim strateškim dokumentima, koji su javni, stoji da je Rusija "neprijatelj".

"Zašto biste koristili deset riječi kad nešto možete reći u dvije", objasnio je estonskom poslovicom takav stav strani diplomata u Talinu u razgovoru sa novinarima.

Ekspert u Međunarodnom centru za odbranu i bezbjednost (ICDS) rekao je da nije problem samo u Putinovom režimu koji je više puta pokazao svoju imperijalističku prirodu. "Rusi su imperijalan narod, jer su kroz istoriju podržavali takve režime".

Strani diplomata u Talinu objasnio je novinarima koju je najvažniju lekciju Estonija naučila iz invazije Rusije na Ukrajinu. On kaže da je Ukrajina u prvim danima agresije namjerno prepustila dio svoje teritorije da bi "kupila vrijeme", radi bolje organizacije odbrane, razvlačenja ruskih i konsolidacije svojih snaga. Pošto taj dio teritorije prevazilazi veličinu tri baltičke zemlje zajedno, jasno je da one nemaju taj "luksuz" - u slučaju invazije ostali bi bez teritorije.

Paradoksalno je, rekli su zvaničnici i eksperti novinarima, da su granice NATO-a, uključujući i estonske, u ovom trenutku najbezbjednije od kopnene ruske invazije, jer je Putin morao da povuče veliki dio pješadije i oklopnih snaga sa granica prema ovim zemljama da bi vodio rat u Ukrajini. "Toliko o narativu Rusije da je zbog straha od napada NATO-a pokrenula 'specijalnu vojnu operaciju' u Ukrajini", rekao je jedan od njih.

Međutim, procjene su da bi Rusija mogla da obnovi svoje vojne kapacitete, i ljudske i tehničke, u roku od nekoliko godina od završetka rata u Ukrajini i da opet postane ozbiljna i kredibilna prijetnja po NATO granice.

Više zvaničnika Estonije, NATO-a i njenih članica saopštilo je prošlog mjeseca da bi Rusija mogla da napadne NATO zemlju u periodu od 3 do 8 godina, pozivajući se na obavještajne podatke. Estonija je među najpominjanijim državama u ruskoj propagandi. U međuvremenu, ona je sa susjedima počela da gradi zajedničke odbrambene utvrde, a zajedno sa Letonijom opozvala je sporazume o međunarodnoj pravnoj pomoći sa Rusijom. Mitropolit Estonske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije proglašen je prijetnjom po nacionalnu bezbjednost i protjeran, nastavnik u ruskoj školi je optužen za špijunažu.

Jasno je da se Estonci ozbiljno pripremaju za odbranu, ali bez panike, (podsjetilo me to pomalo na navodnu Titovu krilaticu "živimo kao da će 100 godina biti mir a spremajmo se kao da će sjutra biti rat").

"Nikad, nikad više nećemo odustati", rekao je jedan od zvaničnika, aludirajući na odluku rukovodstva 1940. godine da prepusti zemlju Sovjetima bez borbe, da bi se "izbjeglo krvoproliće i bespotreban gubitak života".

Estonija je razvila sistem koji za uključuje godišnje izdvajanje 3,2 odsto BDP na odbranu (1,3 milijarde eura), pored oko 4.200 profesionanih vojnika, još 3.500 je pod oružjem koji služe vojsku od osam do 11 mjeseci, oko 80.000 su obučeni rezervisti, od čega se polovina može mobilisati vrlo brzo, planira kupovinu modernog oružja i vojne tehnologije, uključujući i HIMARS rakete.

Velika većina stanovništva, podržava povećanje poreza za finansiranje odbrane. Podrška se nije smanjila ni kad je izbila afera sa premijerkinim suprugom, koga su optužili da je bio u biznisu sa ruskim firmama, nakon agresije Rusije na Ukrajinu.

Ipak, moj utisak je da neki estonski zvaničnici, eksperti i vojnici nisu potpuno sigurni da bi u slučaju kopnene invazije pomoć uopšte stigla od NATO-a ili da bi stigla na vrijeme, posebno u svjetlu mogućnosti ponovnog dolaska Donalda Trampa na čelo SAD i jenjavanja podrške Ukrajini - za razliku od stanovništva, čijih 77 odsto smatra da je NATO garancija da napada na Estoniju neće biti, ili da će im priteći u pomoć ako do napada dođe, prema rezultatima nedavne ankete.

Na takva pitanja zvaničnik estonskog Ministarstva vanjskih poslova odgovara da je jedinstvo Zapada i nastavak svesrdne pomoći Ukrajini od suštinskog značaja. "Poraz je siroče, a pobjeda ima mnogo roditelja", citirao je Jonatan Seviov, generalni sekretar MVP estonsku izreku, dodajući da je pobjeda važna ne samo za Ukrajinu već i zato da bi se Zapad mogao lakše nositi sa izazovima nekontrolisanih migracija, pandemija, ovakve Rusije, biskoistočne krize, Kavkaza i Afrike, što će morati bez obzira ko će prevladati u Ukrajini.

"Ako uspijemo, pobjeda će nas ujediniti i svaka članica EU i NATO željeće da ima udio u ovoj pobjedi. Ako izgubimo, onda će Evropom krenuti svaljivanje krivice, od prijestonice do prijestonice i primorati nas da jedni na druge upiremo prstom. 'Ti nisi uradio dovoljno, ti si uradio dovoljno ali prekasno, ti si oduglovačio, ti si nas vodio u pogrešnom pravcu'", rekao je Seviov, dodajući da kredibilitet u međunarodnoj politici zavisi od rezultata a ne od onoga šta je ko pričao ili radio.

On je u decembru proročki rekao da je "očigledan izazov" održati nivo podrške Ukrajini među članicama NATO-a, uključujući SAD, ali i dodao da "nema drugog izbora". Ovog mjeseca je pomoć EU Ukrajini jedva izglasana, dok američka podrška još čeka odobrenje Kongresa. A ne čini se da je Rusija blizu poraza.

Na pitanje o Trampu, Seviov je diplomatski odgovorio da je siguran kako bilo koja američka administracija, demokratska ili republikanska, zna da jedinstvo sa saveznicima nije samo u interesu bezbjednosti Evropljana, već i Amerikanaca.

"Mi se nadamo, ali ne znamo", rekao mi je jedan od desetak vojnika koji su međusobno pričali na ruskom u bazi Tapa, ispod ogromne cijevi 155-milimetarske južnokorejske haubice K9, odgovarajući na pitanje je li siguran da bi NATO branio Estoniju.

Ipak, Seviov je insistirao da su Estonci davno odabrali svoj put, sa koga ih niko ne može skrenuti, ali i da neće više nikad dozvoliti da budu sami. "Nemojte mi govoriti šta je moguće a šta nije. Osam godina nakon što su Rusi povukli svoje okupacione snage iz Estonije, dobili smo pozivnicu da se priključimo NATO-u, a nakon deset godina postali smo članica. U ovoj prostoriji održavane su sjednice Politbiroa, koje je vodio djed sadašnjeg Putinovog savjetnika, a samo deset godina nakon odlaska ruskih snaga iz Estonije, za ovim stolom sjedjeli su NATO zvaničnici", rekao je on u staroj konferencijskoj sali MVP, smještenog u nekadašnjoj zgradi rukovodstva Komunističke partije Estonije.

Estonija je 1995. godine imala bruto domaći proizvod po glavi stanovnika od nešto preko 7.000 dolara, a 2022. je to bilo blizu 30.000 dolara, prva je po indeksu poreske konkurentnosti OECD-a, druga na svijetu po slobodi na internetu, sedma po indeksu ekonomske slobode i među prvih 20 po lakoći poslovanja, po Gini indeksu nejednakosti i procentu siromašnih, bolja je od Francuske i Njemačke, starih demokratija i država osnivača EU. Prva je po kvalitetu obrazovanja u Evropi, prema rezultatima posljednjih PISA testova.

Ovdje definitivno nije riječ o paranoji, (u najgorem slučaju kao u onom starom vicu, "ako sam paranoičan to ne znači da me ne progone") već o odlučnosti Estonaca i njihovih lidera da učine ono što misle da je najbolje za njih, da to pametno strateški planiraju, onda uporno rade do ispunjenja cilja, bez obzira je li riječ o odbrani, ekonomiji, digitalizaciji ili obrazovanju. I tako više od tri decenije. Za razliku od većine balkanskih društava i lidera, koji su imali preča posla od devedesetih naovamo.

Nakon posjete Estoniji, koju su organizovali američka misija pri NATO u Briselu, Univerzitet "Džons Hopkins" i makedonska NVO Forum, jasnija mi je i "paranoja" nekih balkanskih lidera i društava, koji i danas žive pod tamnim oblakom krvave istorije, imperijalističkh projekata i vjerskih lidera i autokratskih političara u službi takvih ideja, koje se koriste za održavanje na vlasti i nastavak zloupotrebe javnih resursa za ličnu, partijsku i drugu korist malog broja ljudi na račun dobrobiti i napretka ogromne većine.

Mnogi "ruski" Estonci spremni da oružjem brane zemlju

Četvrtinu stanovništva čine “Estonci koji govore ruski”, kako ih država zvanično naziva. Među njima je najviše etničkih Rusa, ali ima i pripadnika drugih naroda, koji su u Estoniju doselili ili su poslati tokom perioda kada je ona bila sastavni dio SSSR-a. Uglavnom žive u Talinu i sjeveroistočnom gradu Narva, blizu ruske granice.

U Estoniji nema ruskih nacionalnih partija, par njih je davno nestalo jer “nisu imali šta da ponude osim borbe za prava Rusa”, reče jedan od zvaničnika. Gradonačelnik Talina je Estonac koji govori ruski.

Nakon agresije na Ukrajinu, porastao je broj “ruskih” Estonaca koji su prozapadno orijentisani, podržavaju ukrajinske izbjeglice, Kijev i NATO, oko 10 odsto je otvoreno proputinovski nastrojeno, a petina se ne izjašnjava. Ogroman broj Estonaca i većina pripadnika “ostalih nacionalnosti” ne vjeruje ruskoj propagandi.

Istraživanje estonske vlade iz juna prošle godine pokazalo je da je podrška te populacije oružanom otporu u slučaju napada na Estoniju porasla za 10 odsto na 71 procenat za godinu dana, spremnost na učestvovanje u odbrani na 48 odsto, a podrška služenju vojnog roka među mladima na 74 odsto.

Estonija je prva u Evropi po kvalitetu obrazovanja, prema rezultatima PISA testova, uprkos tome što su ti rezultati slabiji u školama na ruskom jeziku. Zato država planira postepenu tranziciju na obavezno obrazovanje na estonskom jeziku za sve učenike, što pola “ruskog” stanovništva podržava a pola ne. Najugroženija kategorija stanovništva su Estonke koje govore ruski, rekao je jedan od sagovnika. “U Talinu, najveći broj njih radi na kasama u trgovačkim lancima i prodavnicama”.

Marijino brdo - spomenik stradanjima i groblje komunističkih kipova

Estoncima su kroz istoriju vladali danski (Talin u prevodu sa estonskog znači “danski zamak”) švedski, poljski i ruski osvajači, da bi tek 1918. stvorili svoju nezavisnu državu. Nakon 22 godine okupirala ih je sovjetska Crvena armija, sljedeće godine ih je zamijenila vojska nacističke Njemačke, da bi se Sovjeti vratili 1944 i ostali do 1991. godine, kada je Estonija ponovo proglasila nezavisnost.

Preko puta talinske luke, novinari su posjetili memorijalni kompleks Marijino brdo, (Maarjamae) nastao u različitim periodima od 1975. do 2018, i predstavlja simbolično istoriju zemlje u drugoj polovini 20. vijeka. Sastoji se od spomenika u znak sjećanja na one koji su “branili Sovjetski Savez od nacista”, groblja njemačkih vojnika poginulih u Estoniji tokom drugog svjetskog rata i, najnovijeg monumenta, posvećen desetinama hiljada Estonaca stradalih od sovjetskog režima. “Nema porodice u Estoniji, koja ne pamti nekog od ubijenih, zatvaranih ili protjeranih u sibirske logore tokom višedecenijske sovjetske okupacije”, rekao je novinarima entuzijastični vodič prilikom obilaska memorijalnog centra.

Za razliku od nekih bivših komunističkih zemalja, Estonija nije uništavala kipove Lenjina, Staljina i drugih lidera SSSR-a i estonskih komunističkih rukovodilaca, koji su bili postavljeni na trgovima i po parkovima širom zemlje od 1945. do 1991. Bizarna kolekcija namrštenih ili zamišljenih figura koje gledaju u svijetlu budućnost, sada stoji na svojevrsnom groblju statua u bašti Palate na Marijinom brdu, muzeja nedaleko od memorijalnog kompleksa i služi kao turistička atrakcija.

Najnaprednije digitalno društvo na svijetu

Posljednjom sovjetskom vojnom jedinicom koja je napustila Estoniju 1994. godine, 144. motorizovanom gardijskom divizijom, komandovao je Valerij Gerasimov, sadašnji načelnik genneralštaba ruske vojske. Iste godine, Estonija je usvojila svoj prvi dokument o digitalizaciji zemlje. Danas je najnaprednije digitalno društvo na svijetu.

Od 2000. godine moguće je u Estoniji popuniti elektronsku poresku prijavu, pa to sad radi 98 odsto poreskih obveznika za tri minuta. Od tada Estonci mogu platiti svaki javni i privatni parking mobilnim telefonom.

Sljedeće godine uveden je elektronski registar stanovništva i uspostavljen sistem X-road, koji omogaćava povezivanje svih javnih i privatnih baza e-usluga, a 2002. aplikacija za škole, nastavnike, roditelje i učenike, koja olakšava organizaciju nastave i učenje.

Obavezna elektronska lična karta za sve stanovnike koja služi i za pristup svim e-uslugama i kao digitalni potpis uvedena je 2002. pa 99 odsto Estonaca danas ima takvu ličnu kartu. Svi oni mogu u svakom trenutku provjeriti ko je sve u sistemu provjeravao njihove podatke, osim ako nisu pod istragom policije ili tužilaštva, kojima za takav pristup treba odluka suda.

Od 2005, Estonci, prvi u svijetu, mogu glasati elektronski, a na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima tako je glasalo je 51 odsto birača. Narednih godina digitalizovano je zdravstvo, uveden elektronski recept, digitalna elektroprenosna mreža, X-road Europe, koji omogućava međusobnu povezanost decentralizovanih sistema državnih i javnih baza na nacionalnom nivou.

Od 2014. moguće je postati elektronski rezident Estonije, osnovati firmu i poslovati po cijelom svijetu. Danas ih ima preko 100.000. Građani Estonije sve poslove sa državom danas mogu obaviti bez suočavanja sa službenicima, osim razvoda.

Estonija je prva ustanovila svoju digitalnu ambasadu u Luksemburgu, gdje drži back-up svih svojih digitalnih baza i informacija.

Uštede su ogromne. Najmanje dva odsto BDP se uštedi zbog kolektivne upotrebe digitalnih potpisa, a zbog elektronske razmjene podataka godišnje se uštedi preko 2000 godina radnog vremena, 98 odsto se kompanija se osniva onlajn, za šta je potrebno tri sata, a 99 odsto transakcija u bankama se vrši elektronski. Smanjena je sitna korupcija jer građani ne dolaze u kontakt sa državnim službenicima, kao i visoka, jer vlada ima uvid u poslovanje kompanija u realnom vremenu. Svemu ovome je prethodila masovna obuka stanovništva za rukovanje kompjuterima tokom 90-ih godina, i obavezno uvođenje računara u sve škole i posebna pažnja prema IT obrazovanju djece. Danas imaju najviše start-up kompanija po glavi stanovnika a neke od njih vrijede i po milijardu eura. Skajp je nastao u Estoniji.

Gotovo stoprocentnu digitalizaciju omogućila je saradnja vlade sa privatnim sektorom, sigurnost podataka bločein tehnologija, a veliko povjerenje koje je stvoreno između vlade i građana u ovoj oblasti i zanemarljivi slučajevi zloupotrebe podataka doprinijeli su ovakvom uspjehu.