Petak, 23. februar - E, ovakve specifikacije u odbrani osumnjičenog nije bivalo otkako je bivši glavni specijalni tužilac posljednji put na TV-u glumio advokata "sestre najvišeg Vladinog zvaničnika".
- Ana Kolarević se ne pominje u američkim papirima u slučaju Telekom - kategoričan je prije pet godina bio Milivoje Katnić.
I samo djelimično istinit, njenog imena tamo zaista nema.
Puna istina, međutim, potvrđuje da je riječ o njoj, i to sa dva razloga:
Niti premijer Milo Đukanović - najviši Vladin zvaničnik iz doba otvaranja afere - ima drugu sestru.
Niti su premijeri neposredno prije ili poslije te afere imali za sestru visoko pozicioniranu advokaticu...
A zašto mi danas na um pade ovo Katnićevo advokatisanje? Zbog jedne jednako nadrealne izjave koju je dao tim povodom:
- Američki tužioci i pravnici dolaze da uče kod nas jer je naše pravo starije, mi baštinimo grčko pravo - zabilježila sam ovaj biser u jednoj od kolumni.
I bila ubijeđena da se samo malo šalio, sve dok se sinoć nije oglasio advokat Zoran Piperović.
- I glavna stvar... dakle, glavna stvar - nema cigara - tako je negdašnji tužilac pokušao da ospori dokaze sadašnjih kolega.
E, sad, hoće li argumenti kojima je on branio klijenta uhapšenog zbog sumnje u krijumčarenje podstaći na dolazak recentne kolege iz SAD - to ne mogu da znam.
Ali imam osnovanu sumnju da su davno upokojenog šefa javne i tajne policije SSSR-a već podstakle na preispitivanje vlastitih odluka.
- E, neka su me strijeljali kad se ovoga nijesam sjetio - rezigniran je Lavrentij Pavlovič negdje na dnu pakla.
A u čemu je to pogriješio, što kaže tovariš Berija:
- Kad nema leševa nema ni zločina, a ja durak samo iz Lubjanke ostavio desetine hiljada uredno zakopanih dokaza protiv sebe...
* * *
Subota, 24. februar - Konačno jedna dobra vijest:
- Obećali smo transparentnost u radu, racionalan i argumentovan dijalog o politikama koje su inkluzivne i održive.
- Obećali smo da će kompetencije i lični integritet predstavljati odlučujuće faktore pri zapošljavanju i napredovanju.
- Obećali smo drugačiju političku kulturu utemeljenu na uvažavanju različitosti i afirmisanju evropskih vrijednosti.
I, što je tu vijest?
Da nijedno obećanje nije ispunjeno, što je vrlo loše.
Lošije od toga što PES obećanja nije ispunio, jeste što je radio upravo suprotno.
- Dosadašnji način rada je suprotan obećanom i vrijednostima koje sam imao na umu prilikom stvaranja Pokreta - tako je to objasnio Jakov Milatović i podnio ostavku na sve funkcije u PES-u.
Dobro je, takođe vrlo, što to priznaje makar Drugi u partiji koja je zahvaljujući tim i još nekim obećanjima došla na vlast.
I Prvi u državi, kojemu je PES donio samo malo više od trećine glasova - 77.206.
Ostatak od 144.386 glasova dobio je, uglavnom, od članova i simpatizera drugih partija.
A što ne podnese ostavku i na mjesto Predsjednika?
Pa zato što je riječ o neispunjenim partijskim a ne državnim obavezama...
Na pitanje zbog čega to nije uradio odmah nakon izbora u aprilu prošle godine, odgovor je već dat raskolom među opštinskim odborima i članstvom.
* * *
Nedjelja, 25. februar - Da je Jakov Milatović ostavku dao prošlog proljeća niti bi Milojko Spajić postao premijer, niti bi pocijepani PES dobio 24 mandata...
Polovinu eventualno, što je lako zaključiti već u drugom danu aktuelnog rascjepa.
I još lakše poslije (polu)partijskog odgovora zamjeniku predsjednika odavno nejedinstvenog PES-a.
Koji je, ne samo po političkom poređenju sa objavom bivšeg zamjenika, nego i čisto onako iz ljudskog ugla, bio naš nekako dripački...
Pripada li autorsko pravo pojedincu ili je zbog o(d)govaranja sazivana moba, javnost još nije saznala.
Iskreno, od juče sam imala približenu sumnju na pojedinca sa izuzetnim iskustvom u tom poslu...
Sve dok danas popodne nije saopšteno da je taj subjekt moje sumnje izbačen iz partije...
* * *
Ponedjeljak, 26. februar - Da u PES-u, uprkos svemu, još ima onih koji se u javnom obraćanju drže učtivosti, potvrdilo je obraćanje ministarke Maide Gorčević.
Peglanje partijskog, sudeći po tome što je uslijedilo dva dana nakon što je njegov autor saopštio da je "odavno primjetna namjera Jakova Milatovića da opstruira rad 44. Vlade i PES-a, što je kulminiralo napuštanjem partije".
- On se Pokretom i učešćem u njemu nije bavio već od trenutka kada je postao Predsjednik države. Zahvalni smo na svemu što smo zajedno do sada uradili, na jednim važnim demokratskim odlukama koje su donešene i procesima koji su se odigrali zajedno sa gospodinom Milatovićem - kazala je Gorčević.
I to je dobro. Nažalost, loše je što takvo nesaglasje sa partijom nije iskazala i po pitanju o(p)stanka istjeranog člana u Vladi.
- Pozicija gospodina (...) u Vladi biće otvorena uoči planirane rekonstrukcije - saopštio je PES.
A kad počinje ta rekonstrukcija?
- Sve smo sporazumom definisali, nemam dodatni komentar - odgovorio je ranije premijer novinarima u Skupštini.
Ta definicija u sporazumu kaže da je rekonstrukcija moguća - krajem godine.
Što znači da onaj koji - po kratkom postupku - više ne može naškoditi partiji, može komotno sve do kraja decembra nastaviti da škodi Vladi i državi.
* * *
Utorak, 27. februar - Hoće li Crnoj Gori naškoditi posjeta Milorada Dodika, izvijestiće blagovremeno specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan.
Da može, jasno je i bez Gabrijela Eskobara.
Objasnio je to preventivno, prije tri sedmice, pomoćnik državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja Džejms O’Brajen u Sarajevu.
- Odgovorićemo na antidejtonsko i neustavno djelovanje - poručio je on glavnom djelatniku.
I svima koji ga u tom naumu podržavaju.
Liše Olivera Varheljija, zahvaljujući kojem je Dodik zimus dobio projekte Evropske unije od 600 miliona eura.
Toliko o dosljednosti Zapada čijom je zaslugom i nastao entitet zbog kojeg se Zapadni Balkan bar triput godišnje o jadu zabavlja evo tri decenije...
I o lideru tog entiteta, čija je dosljednost tokom boravka u Crnoj Gori zabrinula sve medije iz samozvanog patriotskog bloka.
Ja tih briga nemam, još od 1995. i njegove izjave kako se "slaže da Zagreb treba tući, ali ne smijemo to reći", date nakon što su rakete Srpske Krajine ubile šestoro Zagrepčana i ranile skoro dvjesta, a pogođene su i zgrade dječje klinike i HNK.
Uprkos ne samo toj izjavi, vođa bosanskih Srba je skoro četvrt vijeka bio vrlo poželjan partner doskorašnjem crnogorskom lideru kojeg je smatrao oličenjem "političke čistote".
Za razliku od patriota koji su, tokom šurovanja Milorada Dodika sa Milom Đukanovićem, sebe podvrgli kolektivnoj aMNEziji, ništa humanije od tog opskurnog i opasnog lika nijesam očekivala od tada do danas.
* * *
Srijeda, 28. februar - Od Andrije Mandića jesam, ali ne zato što je njegovoj suverenističkoj predsjedničkoj kampanji falilo još samo ono E viva Montenegro i Nego što!
Ili zbog toga što je nedavno u Briselu bio ozbiljan konkurent Dalaj Lami i Viliju Brantu zajedno...
Očekivala sam više jer je riječ o pragmatičnom političaru kojemu su tri godine morale biti dovoljne da nauči kako se na vlasti ne smiju ponavljati greške iz opozicionog mandata.
Nije naučio!
Vratio se na fabrička podešavanja, ona ista zbog kojih se ne tako davno izvinjavao.
Da se ponovo izvini morao bi, za početak, zbog toga što je kao predsjednik Skupštine prihvatio sporazum koji mu je dostavio (ne)zvani gost.
Istina je, Republika Srpska kroz Dejtonski sporazum ima pravo na specijalne odnose sa susjedima, ali Crna Gora susjeda sa takvim imenom - nema.
Država sa kojom se graniči zove se - Bosna i Hercegovina.
Tako je to po Ustavu Crne Gore.
A kako je po Opštem okvirnom sporazumu za mir u BiH?
- Kad je završen rat i potpisan Dejtonski sporazum postojala je SRJ. Nasljednica SRJ je Srbija, ali je Crna Gora imala podjednake obaveze - pokušao je da objasni Mandić.
Nije uspio!
Zato što održavanje specijalnih paralelnih veza sa entitetima nije obaveza nego - pravo.
To pravo je u Dejtonu bilo namijenjeno samo dvjema državama potpisnicama, Hrvatskoj sa entitetom Federacija BiH i SRJ sa entitetom Republika Srpska.
Razlika je samo u tome što je Hrvatska to pravo dobila u Parizu nakon potpisivanja.
Srbija ga je stekla u Beogradu, tek nakon raspada zajedničke države. SRJ ili DZSiCG - to nekim pravnicima baš i nije najjasnije.
Jasno je, međutim, da Crna Gora ni po tom osnovu nema ni pravo a kamoli obavezu da sa RS uspostavlja specijalne odnose.
Sa tog razloga ni predsjednik Skupštine države Crne Gore nema pravo na specijalne odnose sa predsjednikom bilo kog entiteta države BiH.
Na specijalne odnose sa Miloradom Dodikom, međutim, Andrija Mandić i te kako ima pravo, ali samo po dva osnova - kao lider Nove i kao građanin.
Nijedan lider, a bogme ni građanin, ne bi sebi smio da dozvoli izjavu koju je on dao u nastavku:
- Tako ćemo i sa Albanijom da pričamo o Bojani, Skadarskom jezeru, sa Srbijom o Limu - dodao je Mandić.
Hoćemo, ako bog da - dodala bih ja - i to ne samo pričati nego i potpisati sporazum.
Samo što ozbiljna država poput Albanije neće takav sporazum potpisati sa ulcinjskim Štojem ili Riječkom nahijom.
A ni Srbija, uprkos nadrealnoj vanjskoj politici, ne bi sebi dozvolila da joj supotpisnik na sporazumu o Limu bude Plavsko-gusinjska regija ili Bijelo Polje...
* * *
Četvrtak, 29. februar - Auu, ovaj DPS je u većem haosu čak i od PES-a... Je li ovo realno, posjeta Milorada Dodika Andriji Mandiću više je potresla tu partiju nego Bošnjačku stranku i sve albanske zajedno...
A mogli su fino da se poklope ušima...
Da ne moram opet da potežem onu zahvalnicu osuđenog ratnog zločinca iz Republike Srpske bivšem lideru DPS-a...
I to ne samo za naftu, nego i ostalu džebanu bez koje - kako je pred sudom priznao - ovakav entitet ne bi postojao...
A bogme ni ovakav Milorad Dodik...
Bonus video:
