Koliko danas košta život jednog djeteta u Crnoj Gori? Viši sud u Bijelom Polju odmjerio je - dva puta po sedam mjeseci zatvora. Plus, valjda da sudija umiri svoju savjest, još po šest mjeseci kućnog pritvora.
Krivični zakonik predviđa najmanje dvije godine robije, najviše 12. Nije, međutim, određena granica do koje se smije ići u kreativnon tumačenju paragrafa i pravosudnoj imaginaciji.
Inspirisan time ili ne, tek sudija Vukomir Bošković razrezao je daleko ispod minimuma. Zakonito? Moguće, ali pravedno nije. Više prst u oko roditeljima i svima koji sa njima saosjećaju. A još ih ima...
***
Ljekari su, ukratko je objašnjeno, počinili teško krivično djelo protiv zdravlja ljudi. I bili svjesni posljedica koje mogu da se dogode. Jesu li to uradili sa umišljajem, ostalo je nejasno. Eventualno, prenijeli su mediji dvosmislenu sudijsku procjenu.
Tek treba da bude procijenjeno je li i on, eventualno, bio svjestan posljedice vlastite presude. I hoće li viša instanca i njegov umišljaj - presude se, valjda, ne donose namah - ocijeniti kao eventualan...
- Ovo nije sud... Ovo nije država... Ovo je van svake pameti - samo što nije vrisnuo ožalošćeni Slaviša Knežević. Potpisujem, kao i svi normalni ljudi, ali to njemu neće vratiti dijete.
Ne bi to mogla ni najstroža kazna. Čak i kad su najpravičnije, presude ne mogu učiniti da bol bude manji. Ali, bar pokazuju da je državi stalo. Da ne postoji samo zbog onih koji je vode...
Sad je opet red na tužilaštvo. Državno. Da se žali na presudu suda. Države, koja je taj sud upravo uredila ovako kako jeste. Roditelji nemaju pravo žalbe. Koliko sam razumjela, nijesu učesnici u postupku. U tragediji jesu. Samo zato što su vjerovali ljekarima...
***
Da ne bude zabune, sudija Vukomir Bošković optužene nije oglasio nevinim. Nego krivim, i to po svim tačkama optužnice. A onda ih presudom nagradio. Tako što je uspio da pronađe takozvane olakšavajuće okolnosti. Da ne bi dosudio maksimalnu kaznu od 12 godina? Ne, nego čak ni minimalnu od dvije.
Osuđeni ljekari su, olakšao im je sudija Bošković, porodični ljudi!? I jesu, ali kakve to veze ima sa neonatalnom sepsom? Da su razvedeni, presudio bi eventualno šest godina? A da su protivnici braka - deset!?
Ugledni su, olakšavao je sudija koliko je mogao. I jesu! A kakvi drugo ljekari smiju da budu...
Da mu je omogućeno da poživi, i dijete Danke i Slaviše Kneževića postalo bi sigurno ugledan i porodičan čovjek. Ali, za njega olakšavajućih okolnosti nije bilo. Zato što ljekari, kako je stajalo u optužnici, nijesu postupili po propisu o suzbijanju opasne zaraze. Što je dozvoljeno samo u ovako bolesnom sistemu. Inficiranom još u temelju...
***
Tragediju u Bijelom Polju od početka prati jeziva doza državnog cinizma. Prvo se ministar zdravlja Miodrag Radunović iskukao da je „izgubio najtežu bitku u životu... Koju nije mogao da dobije zato što se kasno u nju uključio, kad je već bila izgubljena“... Tog novembra 2014. ugledni ljekar trošio je osmu godinu ministarskog mandata.
Svi mediji još ranije su brujali o haosu u porodilištima. Upozoravale su na to i međunarodne organizacije. Samo se, eto, ministar kasno uključio. I nije čuo da pored novorođenčadi udobno stanuju patogene bakterije. I prljavština. I nesavjesno liječenje. I korupcija...
Na scenu je potom stupio nasljednik ministra, Suad Numanović. Nije se dogodilo ništa spektakularno - odgovorio je na novinarsko pitanje povodom smrti jedne bebe i obolijevanja još četiri. Ovaj, takođe ugledni, ljekar pogodio je iz prve. U smrti djeteta zaista nema nikakvog spektakla. Samo tragedije, žalosti i - sad, na kraju - ogromnog bijesa...
Treći saučesnik u skandaloznom ponašanju države bio je sudija Vidomir Bošković. Uoči završnih riječi u sudnici, a na drugu godišnjicu smrti malog Kneževića, čovjek je iznenada napuštio posao. Riješio je da postane advokat. I vratio proces na početak. Manjak hrabrosti ili višak pritiska, pitali su se roditelji...
Odgovor nikad nijesu dobili. Ako se ne računa ova presuda od sedam mjeseci zatvora. Za jedan dječji život!
P.S. U maju ove godine, Viši sud u Bijelom Polju osudio je na sedam mjeseci zatvora Mojkovčanina koji je imao namjeru da proda 1,7 grama marihuane. Nešto ranije, Rožajac je dobio 10 mjeseci robije zbog grama prodate marihuane. Nije saopšteno jesu li i oni bili ugledni porodični ljudi, ali zna se da je njihov nesavjestan rad prošao bez smrtnih posljedica... Sudija je u oba slučaja bio Vukomir Bošković.
Bonus video:
