Sve vlade od 90-ih godina naovamo sporo ili nikad ostvarivale su ili ostvaruju svoja predizborna obećanja, bilo da je u pitanju realizacija infrastrukturnih projekata ili standard građana.
Teško je prisjetiti se aktivnosti naših vlada unazad 35 godina. Kao primjer bih navela infrastrukturni projekat izgradnje hidroelektrana na Morači, kojim su se bavile sve vlade u Crnoj Gori, od 1998. godine, kada je ažurirana projektna dokumentacija, do potrage za stranim partnerima 2021. godine. Ideja o izgradnji kaskadnih HE na Morači potiče od 50-ih godina prošlog vijeka. Na tender za koncesije 2011. godine nije stigla nijedna ponuda, dok se na tender 2016. godine prijavilo više ponuđača, ali je razmatrana samo kineska ponuda od Norincoa. Samo razmatrana! Izgradnja sistema HE na Morači jedan je od glavnih elektroenergetskih projekata, planiranih do 2025. godine, što je DPS-u i partnerima poslužilo da ih uvrste u sve predizborne programe do 2020. godine. Imajući u vidu mišljenje ekoloških stručnjaka i mnogo drugih faktora, teško je pretpostaviti kakva će biti sudbina ovog višegeneracijskog i višedecenijskog infrastrukturnog projekta!
No, da se vratimo u sadašnjost. Još se od početka februara pričalo da Morsko dobro nije raspisalo tender za zakup plaža, što, kako komentarišu turistički poslenici, može ugroziti turističku sezonu. Navodno se čekalo mišljenje nadležnog Ministarstva, kojem je dokumentacija dostavljena u toku februara. Ministar Odović, na konferenciji za štampu održanoj 14. marta, pretpostavio je mogućnost da se “aneksiraju ugovori sa istim zakupcima plaža”, što je sjutradan i dogovoreno na sastanku u PKCG. Ugovori sa zakupcima plaža biće revidirani, sa novim cijenama, a pripremi novog tendera pristupiće se u trećem kvartalu ove godine. Valja napomenuti da je DRI, u nedavno objavljenoj reviziji poslovanja Morskog dobra, utvrdila “da je većina ugovora o korišćenju Morskog dobra, zaključenih 2019. godini, aneksirana sa istim zakupcima i naredne četiri godine, pod istim uslovima i cijenama zakupa, te je prepoznat rizik propuštene dobiti, s obzirom na inflaciju i skok cijena po kojima su zakupci izdavali i naplaćivali plažni mobilijar”... Istovremeno se smanjuje mogućnost drugim zainteresovanim pravnim/fizičkim licima da se prijave na poziv (vijesti.me). Nalaz i mišljenje DRI govore u prilog činjenici da je najavljeno tzv. kontrolno saslušanje ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine zakašnjelo više godina. Naša “hraniteljica” - turistička privreda, razvijala se haotično i sporo, jer razvoj hotelijerstva i ugostiteljstva nije pratio razvoj saobraćajne infrastrukture, nije se razmišljalo o nedostatku sezonske radne snage i o načinu angažovanja stranaca. Hotelijeri ne ulažu u stipendiranje kvalifikovanih radnika i samo rijetki su izgradili ljudski odnos prema sezonskim radnicima uopšte (uslovi rada, plata, smještaj itd.). Ti mali i veliki tranzicioni tajkuni uvijek, uoči ili u toku sezone, kukumaču zbog nedostatka radne snage, a njihova udruženja ne razmišljaju unaprijed i na duži rok. Veliki broj vlasnika privatnog smještaja, poput svih stanodavaca, zaobilazi obaveze prema državi, koja, u povlašćenom turizmu, toleriše sve devijacije. Prozivati mladog ministra za nedostatak sezonske radne snage u turizmu je licemjerno i nemoralno, osim ako nekima smeta što i on nije napustio Crnu Goru sa desetinama hiljada iseljenika našeg doba.
Polovina radnika na biroima rada su žrtve tranzicije i nijesu radno sposobni, dok je angažovanje strane radne snage složen poduhvat. Program “Evropa sad 2”, odavno najavljene antinflatorne mjere, programi za “punu zaposlenost”... i još mnoga Vladina obećanja kao da putuju crnogorskim vozovima, koji podsjećaju na legendarnog “ćiru”. Trgovinski lanci stvaraju zalihe robe, nabavljene po povoljnijim cijenama i podižu cijene toliko da ih najavljene mjere ne mogu ugroziti. “Puna zaposlenost” je utopija, jer novih radnih mjesta nema, a broj nezaposlenih radno sposobnih građana niko ne zna. Decenijama, ofrlje najavljeni, projekat smanjenja broja radnika u državnoj i lokalnim administracijama je prazna priča. Zbog složenosti tenderske procedure često imamo nestašicu ljekova, a smjene i zamjene direktora zdravstvenih ustanova ne znače i bolju zdravstvenu zaštitu. O prosvjeti se pričalo, dok su trajali zakašnjeli pregovori između Sindikata prosvjete i Vlade, ali i dalje ne fali tzv. vršnjačkog nasilja, poruka o “podmetnutim bomama” i još mnogo nepogoda, koje su postale naša svakodnevica.
Ko je odgovoran što država još nije preuzela “Čarlija”, koji je, prema pisanju medija, svoj zadnji let od Tivta do Podgorice obavio 26. decembra 2020. godine, od kada leži pored piste na podgoričkom aerodromu. Vlada je odlučila da ga kupi za 4,99 miliona dolara, a iz nekadašnjeg Ministarstva kapitalnih investicija su “prognozirali” da bi vraćanje aviona u plovidbeno stanje koštalo osam miliona eura. “Čarli” će da poleti, a ka’ će ne znamo!
Bonus video:
