Linearna i cirkularna ekonomija
Trenutno širom svijeta dominira model takozvane linearne ekonomije. Što to znači?
Sirovine se koriste za proizvodnju raznih stvari, koje se potom neko vrijeme koriste i na kraju završe u otpadu. A onda za nove proizvode treba nabaviti nove sirovine. Sve to škodi životnoj sredini, i košta puno - i novca i energije.
Cirkularna ekonomija funkcioniše drugačije. Stvari se proizvode tako da je njihov vijek trajanja što je moguće duži, odnosno tako da ih je moguće i relativno jednostavno popraviti. A kad im prođe životni vijek, moguće ih je dobro reciklirati - to znači da se sirovine iz tih stvari mogu iskoristiti za nove proizvode.
Tako nastaje manje otpada i štetnih emisija. Tako se štedi novac i resursi.
Načelo cirkularne ekonomije se može primijeniti za sve sirovine i proizvodne procese, kako bi se sve što duže koristilo i održalo u “cirkulaciji”.
A i u samom procesu proizvodnje moguće je smanjiti količinu resursa: korišćenjem obnovljive energije, smanjenjem emisije štetnih gasova ili nastanka opasnog, ili čak otrovnog otpada.
Šta donosi reciklaža?
Cirkularna ekonomija je vjekovima svuda u svijetu bila najnormalnija stvar. Sve se koristilo što je moguće duže, nije se bacalo ili razbacivalo. Ali to se promijenilo u posljednjih otprilike 150 godina, otkako je počela da se širi industrijska proizvodnja.
Danas se cirkularna ekonomija praktikuje prije svega u tradicionalnim zajednicama, ali ne samo u njima. U organskoj ili bio-poljoprivredi, koristi se stajsko đubrivo.
U mnogim zemljama arhitekti sve više koriste održive građevinske materijale, kojih ima u okruženju. Tako se sve više gradi od drveta umjesto klimatski štetnog cementa. A i građevine se koriste na duži rok, a mogu se i sanirati - umjesto da se sruše.
Brojne materijale je moguće ponovno koristiti i to gotovo bez ikakvog gubitka kvaliteta. To je pogotovo moguće kod stakla ili metala. Od stakla starih flaša i tegli proizvode se nove flaše i tegle.
Reciklažom metala se smanjuje količina potrebne energije - kod aluminijuma se i do 95 % manje energije troši reciklažom u odnosu na dobijanje iz rude.
Što se tiče papira, taj materijal je moguće koristiti čak 10-25 puta.
Plastiku je malo teže reciklirati, zato što je često pomiješana s drugim materijalima, odnosno štetnim hemikalijama.
Šta cirkularna ekonomija znači za potrošače i industriju?
Kako bi cirkularna ekonomija uopšte mogla da funkcioniše, svi se moraju angažovati - i potrošači, i industrija, a i politika.
Recikliranje je jednostavnije ako potrošači sami sortiraju otpad. A ko prilikom kupovine bira proizvode koji traju duže - na kraju ima manje otpada.
Visokokvalitetna jakna od vune ili pamuka može biti skuplja od jakne od plastike. Ali zato ona traje duže, a takvu jaknu je lakše zakrpiti. I za razliku od plastičnog otpada, prirodna vlakna se mogu kompostirati.
Industrija takve proizvode može proizvoditi sa manje resursa, po mogućnosti i bez otrovnih hemikalija koje otežavaju moguće ponovno korišćenje tih materijala.
Primjer: pametni telefoni se mogu proizvoditi i tako da je lakše zamijeniti bateriju ili druge djelove. Ako se već u proizvodnom procesu vodi računa o mogućoj reciklaži, moguće je jednostavnije i lakše ponovno korišćenje zlata, rijetkih metala ili drugih sirovina iz raznih uređaja.
Vlade mogu kreirati zakonske okvire za funkcioniranje cirkularne ekonomije. Sve više zemalja u međuvremenu aktivno podstiče recikliranje ili sprečavanje stvaranje otpada. Među njima je i Srbija koja je 2020. napravila mapu puta za cirkularnu ekonomiju.
Sve to je od koristi privredi, a stvara i nova radna mjesta. Po navodima Svjetskog instituta za resurse, zahvaljujući cirkularnoj ekonomiji u svijetu bi do 2030. moglo nastati oko šest miliona novih radnih mjesta.
Bonus video:
