Stvarno postaje nepodnošljiva ova lakoća smijeha i zaborava, ali ne - ili ne samo - zbog toga što poslije smijeha dolazi plač.
Nego zato što poslije zaborava ne dolazi ništa...
Ne volim da težinjam na samom početku, dosta je čitaocima muke i bez mene, ali spojih dva naslova Milana Kundere s najboljom namjerom.
Nakon tri naše decenije, njegovo ponovno čitanje bilo bi baš ljekovito...
Da mi je naum bio loš, ponovila bih - uz izmjenu lokacije - jedan grafit anonimnog autora s početka devedesetih:
- Proljeće je, a ja živim u Crnoj Gori!
* * *
Tako to biva kad se istorija ponovi kao farsa, pa pripravnička obuka započne na najvišoj funkciji...
Sjeća li ko još onog skandaloznog obraćanja predsjednika Vlade opoziciji i javnosti:
- Zaludu me pitate, nikad nećete saznati koliko novca ima u budžetu - tako je premijer pripravnik govorio nakon što je državno preduzeće za eksport-import započelo šverc nafte.
A kako je sad?...
Isto to, samo malo drugačije - što bi rekao onaj reformator koji je skoro dva vijeka ranije započeo jednako legalni izvoz crnogorskog jezika, a onda ga vijek i kusur kasnije Crna Gora uvezla kao srpsko-hrvatski...
Uvoz logike kojom je Vrhovno državno tužilaštvo pravdalo svoje izuzeće iz istrage o kršenju zakona u Vladi rekorder je po dužini trajanja i seže čak do četvrtog vijeka prije nove ere.
Otkud znam? Pa od Aristotela...
Nažalost, logički silogizam po pravilima iz njegovog doba danas izgleda ovako:
Glavna premisa: Povodom odlučivanja na 20. sjednici niko od službenih lica Vlade nije podnio krivičnu prijavu.
Sporedna premisa: Utvrđivanje zakonitosti odluka Vlade u nadležnosti je Upravnog suda.
Zaključak: Nadležno državno tužilaštvo neće po službenoj dužnosti formirati krivični predmet po ovom pitanju.
* * *
- Ubio me crni talik crnogorski, nikud dalje od Njegoša... Kako se ne sjetih ovog deduktivnog zaključivanja no obrukah i sebe i pleme - može sad do mile volje da logicira i Milivoje Katnić, sadeći po Barjamovici onaj luk što je htio da ga utrapi nama iz Odupri se...
Kamo sreće da se i on izuzeo iz tzv. državnog udara, jer time - za razliku od VDT-a sada - ne bi štitio samo sebe...
Jes' da bi izgledalo jednako šašavo, ali da se poslužio premisama kolega iz VDT-a spasio bi i državu:
- Povodom glasina o rušenju ustavnog poretka niko od službenih lica iz Vojske i Policije nije podnio prijavu.
- Za utvrđivanje kršenja Ustava nadležan je Ustavni sud.
Zaključak: Specijalno državno tužilaštvo neće po službenoj dužnosti formirati krivični predmet po ovom pitanju.
* * *
Kud ta sreća da ni Gabriel Eskobar nikad nije formirao predmet zvani Crna Gora.
Ili, kad su SAD već naumile da se - nakon baksuznog Bliskog istoka - posvete formiranju predmeta po Balkanu, da je ovaj crnogorski zapao nekoga mudrijeg od njega.
Kako njihov izaslanik stoji sa logikom pokazao je njegov najnoviji domaći zadatak za svu Crnu Goru "da podrži sve što premijer radi".
Što i nije neka novost jer je Eskobaru, isto kao i Katniću u svoje pero, prešlo u naviku da nam izigrava razrednog starješinu...
Toliko na temu zadate podrške u svemu i na neviđeno.
Računam da su čitaoci već vidjeli Željkov otpozdrav demokratskoj kopiji Selim-paše, uz iskreno žaljenje što isti nije upućen "od vladike i svijeh glavarah"...
E, sad ne znam je li i razredni Eskobar zažalio zbog zadatka, ali da je pokušao da ga ispegla - jeste...
Peglanje mu, međutim, nije pomoglo po pitanju druge, ali ranije nekoliko puta ponovljene poruke: ko u Crnoj Gori smije a ko ne smije da bude na ili čak ni u vlasti.
Nepoželjni partneri, tako on to pokušava da ublaži... Zaludu, obrni-okreni dođe nam na isto...
Predstavnici srpskih nacionalnih stranaka ne mogu u Vladu, tako se to prevodi sa angloameričkog na sva četiri naša...
Dobijao je godinama otpozdrave odmah nakon prevođenja, zaludu, odgovora na pitanje što onda da činimo s njima i dalje nema...
Da li da im tu kazneno-popravnu mjeru zabrane ulaska u Vladu izričemo nakon svih izbora samo ovo do 2030?
Ili da ih ne puštamo ni u autobuse dok od obnove crnogorske nezavisnosti ne prođe 180 godina. Tačno toliko trebalo je SAD-u da ukine segregaciju, nakon što je bjelkinja Rosa Parks odbila da uđe u autobus koji ne prima crnce.
* * *
A što mi bi da povežem Eskobara i Katnića?
E, to nije vezano za politiku nego za onu Aristotelovu logiku s početka priče.
I jednome i drugome je, izgleda, bliži njegov učitelj Sokrat.
I ona njegova: Pokušavam da mislim, ne zbunjujte me činjenicama...
Uprkos tome, mene je baš zbunila činjenica da je bivši specijalni onako javno umiješao bivšeg Predsjednika u skandalozni progon troje crnogorskih advokata prije pet godina...
Imala sam i sama masu približenih sumnji da je Katnića na onakve i onolike "povrede prava na psihički integritet, prava na čast, ugled, na zaštitu privatnog života, prava na dostojanstvo, prepisku, lične zapise, kao i prava ličnosti" podstakao neko s vrha.
Da je podstrek stigao sa vrha vrhova, dokaza nije bilo sve do suđenja prošlog petka.
- Ne sjećam se tačnog datuma, znam da je to bilo na svečanosti Skupštine na Cetinju organizovane povodom ulaska Crne Gore u NATO. Đukanović mi je prišao i pitao šta mi je poznato u vezi prijava člana borda direktora Elektroprivrede i predstavnika kapitala u A2A Oresta Bramantija - da ga ja i Rodić reketiramo i da ćemo da im uzmemo 600.000 eura - izjavio je nekadašnji glavni specijalni tužilac.
I objasnio da je nakon susreta o tome razgovarao sa tadašnjom tužiteljkom Stojankom Radović, koja mu je rekla da je upoznata sa tim slučajem...
* * *
Upoznata je i cijela javnost, istina mnogo kasnije, da su sve optužbe bile gola laž.
Ali tek nakon što je Goranu Rodiću, Siniši Gazivodi i Mariji Radulović, njihovim porodicama i prijateljima, život urnisan u produženom trajanju...
I, što sad?
Nikome ništa, država je procijenila da to urnisanje vrijedi 11.525,67 eura i isplatila im novac.
Sad od Katnića traži da joj taj trošak nadoknadi, ali on to ne želi...
Kako god se taj spor završio, ostaje sporno nešto mnogo važnije, bar za mene...
Sa kojega razloga svake godine u svakom pogledu unapređuje - inače nikad uspostavljeno - prijateljstvo s Goranom Rodićem.
Četiri dana poslije tzv. državnog udara bili su prijatelji, nakon udara na troje advokata postali su dobri prijatelji...
Na posljednjem suđenju dogurali su do "izuzetno prijateljskih odnosa"...
Naravno da nijesu, ni obični, ni dobri, ni izuzetni prijatelji, samo kolege i to bivše...
Da je bilo ko drugi bio tako domišljat, ne bih i ovu priliku koristila da upozorim svog prijatelja...
Ali, u pitanju je Milivoje Katnić, a s njim se nikad ne zna...
Kao što nikad nijesmo saznali zbog čega mu je "žalosno što su neki građani velike zemlje kao što je Italija pomislili da glavnog specijalnog tužioca mogu da kupe za 300.000 eura"...
Zato što nije uspio da u navodni pokušaj podmićivanja uvuče svog uglednog kolegu...
Ili zbog toga što je iznos mita bio u drastičnoj nesrazmjeri sa procjenom ugleda mogućeg primaoca i mogućnosti bogatog davaoca...
* * *
Mogućnosti sudija Vrhovnog suda da izaberu predsjednika iscrpljene su i u sedmom pokušaju.
Sad su svi kao zabrinuti zbog blokade rada tog suda i zastoja u pregovorima...
Za razliku od brojnih civilnih aktivista, analitičara, političara i novinara, kao i njihove još brojnije ali jednako ožalošćene rodbine iz DPS-a i PES-a koji se razlikuju samo po jednom slovu, ja tih briga nemam...
Krivo mi je, naravno, što Ana Vuković nije i formalno prva među vrhovnima...
Da brinem za državu koja nikad nju nije htjela za predsjednika niti jednog suda, od Osnovnog do Ustavnog, ne pada mi na pamet...
A da su gorepomenuti zaista brinuli o interesu te države i njenih državljana, ne bi godinu i po bručili Dritana Abazovića i vodili hajku nedostojnu uličnog a kamoli demokratskog dijaloga...
Niti bi, nakon samo stotinu dana, srušili Vladu bez ikakvog plana što dalje...
I to u času kad su i premijer i Vlada već uveliko radili upravo na zakonima koji bi ubrzali pregovore ne samo o tek sad primijećenom 23. poglavlju, nego i onaj o imovini kriminalaca u vezi sa poglavljem 24...
Opučali su se tada od bručenja baš tog premijera i baš te Vlade, tražeći greške u nacrtima i predlozima kao dlaku u jajetu...
I ne samo u njima, nego u svemu što je 43. Vlada radila...
A Milojka Spajića i njegovu Vladu i ne pitaju zašto za pet mjeseci po pitanju tih zakona ništa nijesu uradili.
E, sad, tražili ste - gledajte...
A ja odoh do kamionske za dvije vreće kokica...
P. S. Đe da odem i koga da zamolim da branioca ubice, na šta ne ulažem prigovor, upozori da pripazi što govori nakon suđenja, evo ne znam... Znam samo da je nedavna izjava da ako se ne nađe švercovani duvan nema ni šverca bila baš neprikladna za državu pravde.
Za ovo što je rekao tražeći oslobađanje ubice Anastasije Lašmanove zato što "njen život ne može više da se povrati..." nema toga ko može naći prikladnu riječ...
Odgovarajuće riječi sa presudu kako ubistvo sa 16 uboda oštricom ili šiljkom nije svirepo naći će, nadam se, neka viša sudska instanca...
Bonus video:
