Ljudima starim i nemoćnim, osobito samicama i samcima, isključivo materijalni status ne određuje kvalitet života. Ljudska pažnja i ljudska riječ, bilo da dolaze od srodnika, komšija, prijatelja ili nekog trećeg, ulivaju im volju da istrajavaju na putu kroz tužni starački život. Crna Gora je država čije stanovništvo ubrzano stari, a kontinurana briga društva i države je decenijama izostala, što zahtijeva pojačane napore za popravljanje kvaliteta života ove mnogoljudne populacije. Raslojavanje porodice kao osnovne ćelije društva, odumiranje brige potomstva prema starijim osobama i druga negativna obilježja vremena u kome živimo učinili su da njihov život postaje sve teži i teži.
Prema izvještaju RTCG, pod okriljem Crvenog krsta Crne Gore u 15 opština radi 90 gerontodomaćica, čije usluge koristi 850 starih osoba, koje imaju sreću da im teški starački život protiče sa ljudskim sadržajima, što podrazumijeva ne samo pomoć u kući nego i povremena druženja i komunikaciju, nabavku ljekova i namirnica i sve ono što im mogu obezbijediti osobe koje su posvećene ovom teškom, odgovornom, humanom i časnom poslu.
Donedavno je posao gerontodomaćica bio jako “potcijenjen”, dok su radile u angažmanu centara za socijalni rad i primale minimalac od 222 eura, bez uplaćenih doprinosa. To je potrajalo i nakon Programa “Evropa sad 1”, kojim su bile “lišene prava” na povećanje zarada. Sada kod CKCG imaju zasnovan radni odnos i primaju minimalac od 450 eura, što ne znači da im je posao dovoljno plaćen, jer rade u otežanim uslovima na poslovima koji ne trpe propuste. Duga pješačenja od korisnice/ka do korisnice/ka, po ružnom vremenu, “terenski” poslovi nabavke hrane i ljekova, plaćanje računa i odlazak u zdravstvene ustanove... često im produžavaju radni dan i nakon 16 h.
Prema informacijama kojima raspolažem u Nikšiću, u organizaciji CK, radi najviše gerontodomaćica, njih 13, što korisnicama/cima znači mnogo, ali je brojka nedovoljna, s obzirom na to da je Nikšić grad sa ogromnim brojem starih osoba, kojima su potrebni razni vidovi pažnje. Nijesam u toku kako je sljedeći problem riješen u drugim opštinama, ali sam primijetila da u Nikšiću ove humane žene ne nailaze na razumijevanje ustanova i građana kod obavljanja poslova na terenu za svoje korisnice/ke, što me, lično, ne iznenađuje!
Kako sam u protekla dva mjeseca dosta sati provela u čekaonici Doma zdravlja, primijetila sam da ni tamo nemaju prednost ulaska kod ID. Svaki izgubljeni minut u čekaonicama DZ, moraju nadoknaditi, a izgubljeni sat ili dva podrazumijeva da će tog dana skratiti boravak kod drugih korisnica/ka, odnosno produžiti svoj radni dan iza 16 h.
Ne pada mi na pamet da (po navici) kritikujem zdravstvene ustanove, jer lično smatram da o organizaciji posla u svim segmentima treba da brinu poslodavci. Svaki posao, pa i važni i časni posao gerontodomaćica, treba da bude unapređivan u kontinuitetu, čime se postiže željeni kvalitet na zadovoljstvo davalaca i korisnika usluga. Isto tako smatram da problem čekanja, odnosno prednosti, u zdravstvenim ustanovama može lako da se riješi, jer se ne radi o međudržavnim niti međustranačkim pregovorima nego o dogovoru humanitarnih organizacija i ustanova, koje, po prirodi posla kojim se bave, sarađuju. U iole normalnom društvu bilo bi prirodno da crvena jakna, prsluk ili samo bedž sa oznakom Crvenog krsta otvara sva vrata, ali, nažalost, živimo u vremenu egoizma, nehaja, naredbi, uredbi, veza... i tome slično!
Bonus video:
