Petak, 21. jun - Ide Vidovdan, a dobro nam idu IBAR-ske integracije, samo da ovako podrži...
Obilježavanju tog praznika Crna Gora se prvi put pridružila na Gazimestanu 1989, pod geslom "Ako ne umemo da radimo, umemo da se bijemo"...
Trideset pet godina kasnije Vidovdan će slaviti doma, prilagođavajući staro geslo novonastaloj političkoj i lingvističkoj situaciji: "Ako ne umijemo da izgradimo poštenu državu, umijemo da (se) lažemo"...
Zato se valjda i sjetih one priče Karla Kolodija o drvenom lutku. Koji je cijelog života bio sklon laganju i prepravljanju priča, a istovremeno sve vrijeme sanjao da postane pravi dječak...
E, taj lutak Pinokio bio je poznat po malom nosu koji je drastično rastao kad god slaže ili se nađe pod stresom.
U originalnoj verziji priče bio je mrsko derište i sebična osoba, ali popularnost je vremenom te osobine učinila gotovo neprimjetnim...
Pinokio je na svijet došao sasvim slučajno, ali je zato namjerno pravio neprilike svima koji su imali posla s njim.
Čak i ono malo dobrih namjera koje je imao prema nekim ljudima završilo se vrlo loše.
Maštao je kako će učiti, zatim naći posao, zaraditi mnogo novca, u stvarnosti je stalno izazivao nezgode.
Uzalud je život pokušavao da nečemu nauči nesnosnog dječaka, on je veoma sporo učio i teško izvlačio lekcije iz onog što mu se događa.
Upadajući u nove neprilike Pinokio bi se načas pokajao, a onda odmah zaboravio na kajanje i upuštao u nove avanture.
Konačno, jednog dana se pojavila dobra vila i obećala da će mu pomoći da postane čovjek, ali da to mora da zasluži.
- Kako? - pitao je Pinokio.
- Tako što ćeš prestati da lažeš - odgovorila je dobra vila.
I, što je onda bilo?
Uh, ne pitajte...
Pinokio nije htio da je posluša...
Dobra vila otišla je da pomaže drugoj djeci...
Od lažavog dječaka digao je ruke i Karlo Kolodi...
Vijek i po kasnije, nastavak priče o Pinokiju napisao je Mihailo Jovović...
I, što ćemo sad?
Ništa posebno, da prije izmjena Ustava promijenimo način izbora premijera. Tako što će mandatari, uz ekspoze i sastav kabineta, poslanicima morati da predoče i pisani dokaz o vlastitim kognitivnim sposobnostima.
I to s posebnim naglaskom na sposobnost razumijevanja okruženja, donošenja odluka, ispravnog rasuđivanja, pravilne upotrebe riječi i pouzdanog pamćenja...
Što mi bi?
Ništa novo, minuli rad Milojka Spajića plus današnja izjava kako očajnički želi da priča o ekonomiji, vladavini prava, IBAR-u i evropskim integracijama ali ga u tome sprečavaju programirani novinari koje interesuju samo nacionalizam i prošlost.
* * *
Subota, 22. jun - E sad kad je crnogorskom premijeru pošlo za rukom da najvažniji zadatak svih crnogorskih novinara - suočavanje crnogorskog društva sa zločinima crnogorskih državljana tokom ratnih devedesetih - proglasi preprekom na evropskom putu Crne Gore, moram da ispričam još dvije priče.
O prvoj se pričalo na tribini portala normalizuj.me i NVO Žene u Crnom i Anima, kad su prvi put u Crnoj Gori progovorile neke od žrtava silovanja u Foči 1992. i 1993. godine.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Foča je bila mjesto sistematskog seksualnog nasilja i silovanja u kojem su, prema svjedočenjima žrtava, učestvovali i vojnici iz Crne Gore.
Nijednom od njih (još) nije suđeno.
Uprkos tome što svjedočanstva žrtava govore o višestrukim zločinima crnogorskih vojnika.
Tri decenije kasnije - umjesto da se u ime Crne Gore izvini tim i svim ostalim žrtvama crnogorskih zločinaca i da opomene specijalne tužioce kako su ratni zločini u njihovoj nadležnosti - premijer Spajić optužuje novinare da pisanje o morbidnom dijelu crnogorske prošlosti ugrožava evropski put Crne Gore...
* * *
Nedjelja, 23. jun - O tome koliko evropski put i - što je drastično važnije - javni moral ugrožavaju izjave Marka Kovačevića, već je rečeno sve što je trebalo.
I previše, ako se ima u vidu da i on i njegov lider i daju takve izjave da bi se o njima pričalo.
A onda, čim osjete da je zanimanje javnosti splasnulo, pokušavaju sebe da vrate u fokus pokušajem vađenja.
- Turke sam pomenuo u kontekstu prošlosti i borbe koju su naši preci vodili prije svega da odbrane svoja ognjišta i da se oslobode od tadašnjeg jarma a nikako u kontekstu današnjih Turaka i odnosa sa Turskom - tako je ovoga puta uradio Kovačević.
Zaludu, nije baš sve u Crnoj Gori zahvatila kolektivna aMNEzija.
- Evo nas 11. jula 1995, u Srebrenici. Uoči još jednog velikog srpskog praznika, dajemo ovaj grad na poklon srpskom narodu. Konačno, nakon bune protiv dahija, došlo je vrijeme za osvetu nad Turcima na ovim prostorima - davno je general Ratko Mladić pred kamerama objasnio da se njihovo "Turčin" ne odnosi na Osmanlije iz srednjeg vijeka nego na Bošnjake.
I to sve, gdje god da su, a ne samo one ubijene u Srebrenici.
A da nije riječ o nekom "slučajnom, spontanom zločinu", svjedoči još i uputstvo vrhovnog komandanta Radovana Karadžića.
Njegovom Direktivom br. 7 od 8. marta naređuje se Drinskom korpusu da "stvori nepodnošljivu situaciju totalne nesigurnosti, bez nade za dalje preživljavanje i život za stanovništvo Srebrenice i Žepe".
I zato sad i ja očajnički želim da nešto objasnim, ali ne predsjedniku Nikšića nego premijeru...
Da su svi novinari na vrijeme pisali istinu o svakoj Foči, i to ne samo u Bosni i Hercegovini nego i Hrvatskoj, ne bi ni on danas očajnički želio da govori o IBAR-u...
Nego bi, sav srećan, na prijemu u vili Gorica slavio desetu godišnjicu učlanjenja Crne Gore u Evropsku uniju...
* * *
Ponedjeljak, 24. jun - Sav srećan, Duško Marković se danas predstavio kao lider Stranke evropskog progresa.
I to je dobro, konačno jedan novi lik sa novim idejama na crnogorskoj političkoj sceni...
* * *
Utorak, 25. jun - Dok čekam bijeli dim iz Brisela sjetih se još jedne priče iz rane mladosti, ali ne iz knjige poput one o Pinokiju, nego iz života...
U jednom selu nadomak Podgorice za ženidbu je prispio mladić. Nije baš bio udren, tako se u prošlom vijeku govorilo za one sa znatno oslabljenim kognitivnim sposobnostima, naročito intelektualnim...
Bio je jedinac i odmah nakon punoljetstva familija odluči da mu nađe nevjestu. Na putu ka kući budućih prijatelja, stric ga je podučavao kako da se ponaša tokom prosidbe...
- Ne progovaraj ništa dok te ne pitaju, a ni tada ne širi priču na gluposti nego nađi kakvu krupnu riječ - tako je glasilo najvažnije upozorenje...
Dumao je mladić cijelim putem, a kad su obje familije zasjele oko ognjišta trubnu iz svega mozga:
- Badanj, striko, da rečem badanj, je li to krupno?...
Bilo je, i to toliko da su domaćini goste poslali doma neobavljena posla...
Da će gosti iz Crne Gore sjutra u Briselu proći drastično bolje, već je izvjesno.
Zašto - evo ne znam, ako nije sa razloga što mladoženju nije podučavao stric nego ujak...
I što ovoga puta krupna riječ nije badanj nego IBAR...
Jednako prazna, ali koga briga za to...
* * *
Srijeda, 26. jun - Prazninom će, ako se ne dozovu pameti i domaći i briselski komesari, za koju godinu odjekivati i Crna Gora.
Ukoliko šargarepu ubrzanog učlanjenja što prije ne zamijeni štap ubrzanih promjena u crnogorskom društvu, dan nakon prijema u Evropsku uniju počeće ubrzana bježanija.
I to ne samo mladoženja i nevjesta, nego i starije radno sposobne rodbine po rodu i po domu...
Ko normalan ne bi pobjegao iz moralno, obrazovno, kulturno, zdravstveno i ekonomski urnisane države...
Čijoj je demokratskoj vlasti, četiri godine nakon pada bivše autokratske, pošlo za rukom da ubije i - nadu...
* * *
Četvrtak, 27. jun - Nova nada evropske Crne Gore definitivno je - Andrija Mandić.
- Dobijanjem IBAR-a Crna Gora je postala apsolutni lider u procesu evropskih integracija... Nastavljamo da radimo za budućnost Crne Gore - poručio je on juče.
Dan kasnije, taj nastavak je izgledao ovako...
- Na osnovu člana 92 stav 2 Poslovnika Skupštine Crne Gore, predlažem dopunu dnevnog reda Devete sjednice Prvog redovnog zasijedanja u 2024. godini.
1. Predlog rezolucije o genocidu u Jasenovcu.
Sjednica počinje 28. juna, na Vidovdan i biće prenošena na Trećem kanalu TVCG-a.
Tražili ste, gledajte...
Bonus video:
