Specijalno državno tužilaštvo je od osnivanja profesionalno i zakonito obavljalo poslove i radnje iz svoje nadležnosti, pa je u tom cilju imalo veoma dobre rezultate, koji su prezentovani javnosti u prethodnom periodu, u borbi protiv korupcije na visokom nivou i organizovanog kriminala. To potvrđuje činjenica da je u tim postupcima državi Crnoj Gori vraćena imovinska korist od preko 25 miliona eura i da su osuđujućim presudama brzo okončani postupci protiv velikog broja okrivljenih... I pored toga, kao što je SDT ukazivalo u prethodnom periodu, protiv Glavnog specijalnog tužioca, specijalnih tužilaca i SDT-a, vodi se specijalni rat, kako bi se postignuti rezultati omalovažili…
Pogađate - ovako o sebi i svom radu misli Milivoje Katnić. Da je radio časno, poštovao zakon, jurio moćne, hapsio lopove, punio budžet... Zvuči impresivno i na prvi pogled neupućeni ili neki briselski birokrata mogli bi da postave pitanje: ko su ti nezahvalnici ili zavjerenici koji osporavaju takvo tužilaštvo i njihovog Šefa! I da li kampanju omalovažavanja tako impresivnih rezultata SDT vode motivisani ličnim interesima, profitom, karijerom, ili su prosto plaćenici Moskve, odnosno Pjongjanga?!
Možda u ogledalu pred kojim stoji, Katnić zaista vidi Eliota Nesa, junaka filmova koje je kao dječak gledao na TV i u kinima. Neustrašivog američkog tužioca koji je prije skoro 100 godina čistio Ameriku od korupcije i kriminala čiju repliku duže od dvije decenije gledamo na djelu i u Crnoj Gori. Ili dok čita Pobjedu, SDT iskreno zaključuje kako je pomenutim rezultatima stao uz rame čuvenom italijanskom tužiocu Falkoneu koga je mafijaška hobotnica, organizovana od strane političara i kriminalaca, ubila 1992. sa 500 kilograma eksploziva stavljenih pod njegov automobil?!
Na našu i Katnićevu žalost, realnost je ipak drugačija. Zato je neustrašivi Zagarčanin još daleko od legende. Da bi postao dio nje i ušao u literaturu, film i istorijske udžbenike kao pomenuti dvojac, on se mora potvrditi mnogo značajnijim ostvarenjima od onih koje ističe u posljednjem saopštenju. Ako se ima u vidu da je aktuelni SDT već potrošio više od polovine mandata, onda takav uzvišeni cilj djeluje kao sanak pusti. Ali, čuda se događaju. Da bi ona bila moguća, Katnić pod hitno treba da se suoči sa stvarnim odrazom u ogledalu da ne bi završio kao Narcis nakon što se oglednuo u izvoru vode. Gordost i samoljublje nijesu dobri saveznici bilo kog ozbiljnog javnog posla. Zato bi Katnić, ako ne želi da spinuje činjenice i time omalovažava rad nezavisnih medija ili ozbiljnih NVO, trebalo da izvede drugačiji zaključak od ovog iz nedavnog saopštenja - da niko dobronamjeran i ozbiljan ne dovodi u pitanje neke njegove rezultate koje i sam pominje, već samo iznosi dilemu da li je dosadašnji učinak SDT mogao biti impresivniji i da li je postignuto rezultat njegove posvećenosti istinskoj pravdi ili je riječ o ismijavanju tih velikih principa, što se u praksi zove selektivna pravda.
Niko nema ništa protiv da Katnić nabroji kako je u prethodnom periodu gonio visoke zvaničnike za korupciju i organizovani kriminal, punio pojedine opštinske budžete, ali, s druge strane, SDT ne može da ignoriše ili tretira kao omalovažavanje pitanja nezavisnih medija i NVO zašto nije bilo ili još nema epiloga afera Telekom, Limenka, KAP, garancije, Carine, Kolašin, Solana, iako mu sve one stoje na stolu još od prvog dana mandata. Bojazan da je riječ o selektivnosti u sprovođenju pravde onda, logično, porađa sumnju i u slučajeve kojima se SDT hvali i uzima kao dokaz svoje profesionalnosti i posvećenosti odgovornom poslu.
Čak i da se istrazi i procesuiranju OKG Budva ništa ne zamjeri, a i tu neki vrte glavom zbog visine izrečenih zatvorskih kazni i ukupne dosad naplaćene sume, ostaje velika sjenka nad radom SDT, ali i čitavog VDT, zbog odlaganja ili zastarijevanja svih afera koje, indirektno ili direktno, vode do Marovićevog višedecenijskog šefa i prijatelja - Đukanovića. Stiče se utisak da bi svi pomenuti slučajevi, od Telekoma do KAP-a, bili davno procesuirani da je Marović bio šef parade i u njima, poput onih budvanskih. Eliot Nes je udario na nedodirljive i na tu temu su napisane mnoge knjige i snimljeni brojni filmovi - Katnić svojim dosadašnjim učinkom nije ostavio takav utisak i zato se njegova pravda često opisuje kao selektivna. A uz to ide zaključak kako je takva pravda gora od nepravde.
Slučaj državni udar je po svim elementima i po samoj svojoj prirodi mnogo kompleksniji i teže dokaziv kriminal od nekog iz debelog fajla državne pohare, jer je prvi povezan sa tajnim operacijama u kojima se ne ostavlja mnogo tragova, dok se drugi zasnivaju na pisanim dokazima i odlukama visokih državnih službenika i lidera iz vremena kada su tretirali državu kao ničiju zemlju. Tu je Katnić u najvećem problemu - kako može da objasni, a da ne omalovaži stručnu pa i laičku javnost, da je za nepunih 6 mjeseci procesuirao sve aktere državnog udara a da u aferi Telekom ni nakon 3 godine od stupanja na dužnost ili 7 i po godina od izbijanja skandala nije uspio da pošalje pozivnicu sestri visokog zvaničnika, koja igra važnu ulogu u spisima američkog tužilaštva, da u svojstvu građanina SDT-u da izjavu. Kao bivši premijer Igor Lukšić u slučaju Melgonija. Ili, kako Katnić može da objasni situaciju u kojoj poziva nejakog Igora kao svjedoka, za sada, u istrazi milionske garancije za megalomansku Melgoniju a isti poziv ne šalje njegovom tadašnjem šefu Đukanoviću. Koji je Igoru tada bio isto što i Sveto Kuljači ili bratu Draganu - šef!
Dakle, Katniću niko dobronamjeran ne omalovažava rad i učinke već je riječ o suprotnom - sam SDT pokušava da svoju percepciju slike iz ogledala nametne kritičkoj javnosti kao sveopštu i neupitnu istinu. Zato bi bilo bolje i za njega i za društvo da ozbiljnije shvati sumnje i kritike koje dolaze od ozbiljnog i profesionalnog dijela javnosti nego da očekuje od njih da poput Pinka i Pobjede postanu njegov razglas i zidne novine. Ako misli da uđe u legendu, Katniću je bolje da se orijentiše prema prvima, dok ako će da brzo bude zaboravljen poput Čarapićke ili Šušovića može da ostane u zagrljaju sa drugima. Isto važi i za njegovog formalnog šefa, Stankovića. Daleko su oni od Nesa i Falkonea.
Bonus video:
