Kad se zasitim naslova, i novih mladih lica, bezličnih političara, onih što silom dupe u fotelje trpaju, jurim razbibrigu na jutjubu. Svi isti, u istim odijelima, ostrigali kosu jednom nedeljno, a svi na Sunđer Boba liče, ne harizmom, već stavom. Samo u virtuelno može da se pobjegne od mladih ovih ili onih, demokratski mladih, socijaldemokratski mladih, demorkatskopartijskosocijalistički mladih, sve mlad do mladoga. Tako mladi, a već rasturaju partije, jurcaju na dojučerašnje BFF (partijski best friends forever). Sve ista matrica, ista odijela, zubi, kez, mržnja, pa i dilentantizam. Baš kad dobijem od poletne omladine nagon za povraćanje, sa jutjuba pustim sebi nešto prigodno. Rijetko imam priliku da pustim nešto naše.
Nema adekvatnije stvari za politički ostrašćenu omladinu, nema veće kontre njima od muzike koja naginje rokenrolu, ili kakvog novog benda koji propagira sve suprotno od mladih mudrosera sa političke scene. Treba se zamisliti nad par stihova jednog benda po imenu Parampaščad. Znam ljude pa znam i da ne lupaju gluposti, već da se dubina podrazumijeva, s toga, stihovi koje navodim vjerujem da skeniraju stanje svijesti one druge omladine, zgađene:
Razapet sam kilometrima, s´jedne strane ti, s´druge strane grad. Moja glava misli ne prima, suviše sam star, da bih umro mlad.
Da ponovimo, mlad tekstopisac i pjevač Stefan Pantović fino kaže: „Suviše sam star / da bih umro mlad“. Kakva inverzija Tin Ujevića. Kakvo je to rampa svim balaševićizmima, svim neoromantičarima i epski nastrojenim mitomanima u našoj poeziji. Kao Dilan, Pantović ih šklepa jednostavnim, jer „suviše sam star, da bih umro mlad“. U tom stihu spakovano je više istine i suštine nego u svim saopštenjima što su potpisali svi mladi iz svih milion partija u Crnoj Gori. U poređenju dvije frakcije omladine, one prve što je uskočila u odijela nadajući se političkom usponu na truloj sceni, i ove druge što sebi dade ime Parampaščad, pobijedila je druga ekipa, ubedljivo, jednim stihom ih je razbila. To se i vidi i čuje, jer je na cover-u singla Kilometri zastršujuća ljepota koja podsjeća na predivan kanjon Morače gdje se svakodnevno ginu ljudi na asfaltu. Cover je radio Balša Milunović, baš kao da je adaptirao Pantovićev stih u tu sliku. Kilometri. Kilometrima su daleke generacije omladine. Jedna juri da bude viđena, druga izbjegava sve što prva grupa želi. U tom jazu ima mjesta za rokenrol, ako se izgura do kraja, ako niko ne zapne. Treba zapeti u drugom pravcu, da se istraje uprkos svemu. Ako se neko još uvijek pita o čemu to pričam, odakle utisak i tekst, neka ukuca jednostavno Parampaščad - Kilometri, pa neka protumači i sljedeće:
Da li to je smisao i pravda? Da li naša ljubav je to? Sve su r´ječi odron, u t´jelu je potop. Zavijam za tobom.
I neka se svi zapitaju, kako i odakle nastaju ovakve pjesme. Pojedinac puta vrijeme puta društvo. Kilometri.
Bonus video:
