Novembarski izbori u SAD su sve bliže, a demokrate nastavljaju debatu da li da u fokus njihove kampanje bude ekonomija ili budućnost demokratije. Kako, međutim, pokazuje istraživanje Centra za demokratiju u Čikagu, ova dva pitanja su usko povezana: visok nivo nejednakosti prihoda povećava rizik da demokratija sklizne u autoritarizam.
Prema međunarodnim standardima, SAD imaju izuzetno visok nivo nejednakosti i ona je djelimični krivac za slabljenje demokratije. Ako demokrate uspiju otrgnu zastavu borbe protiv ekonomske elite od Donalda Trampa i nastave da poboljšavaju živote Amerikanaca sa niskim i srednjim prihodima, onda će pomoći zemlji da se vrati sa ivice autoritarizma.
U otprilike dvadesetak zemalja širom svijeta danas svjedočimo slabljenju ili nazadovanju demokratije, u ovom ili onom obliku. Sve je češće da predsjednici i premijeri koji pobijede na izborima proširuju svoja ovlašćenja tako što napadaju medije i pravosuđe, diskredituju vladine zvaničnike i grupe civilnog društva i podrivaju povjerenje u izbore kada na njima izgube.
Naša globalna analiza demokratije detektuje upečatljiv obrazac: što je viši nivo nejednakosti, i prihoda i bogatstva, u društvu, to je veći rizik od demokratskog nazadovanja. Nivo nacionalnog dohotka (BDP po glavi stanovnika) ima manji uticaj, a starost demokratije i snaga njenih institucija ne čine nikakvu vidljivu razliku. Ključni faktor je - nejednakost.
Evo jednog primjera - Švedska, koja ima viši nivo jednakosti od 87% demokratija, imala je 2017. godine rizik od demokratske erozije od približno 4%. Na drugom kraju spektra je Južna Afrika, demokratija sa najvišim nivoom nejednakosti u svijetu; ovdje se ovaj rizik procjenjuje na približno 30%. U SAD, gdje je nejednakost veća od 60% svih demokratija (uprkos nedavnom porastu bogatstva na dnu ljestvice raspodjele dohotka), rizik je 9%. Ovo je više od dva puta više nego u Švedskoj.
Da bismo razumjeli kako ekonomska nejednakost podriva demokratiju, potrebno je da bliže pogledamo razlike između SAD i Švedske. Upadljivo je da obje zemlje imaju jaku desničarsku nacionalističku stranku. “Švedske demokrate” (švedski ekvivalent Republikanskoj partiji u SAD kojom dominira politika “Učinimo Ameriku ponovo velikom”), dobile su podršku protiveći se relativnoj otvorenosti zemlje za imigraciju u poslijednje dvije decenije. Oni sada igraju važnu ulogu u vladajućoj koaliciji desnog centra nakon što su osvojili drugo mjesto na parlamentarnim izborima 2022, ostavivši iza sebe tradicionalne konzervativne partije.
Ipak, Švedska ne pokazuje simptome demokratske erozije koji su u Sjedinjenim Državama sve uočljiviji. Političari ne etiketiraju medije kao „narodne neprijatelje“, ne napadaju sudije i tužioce, ne prijete čišćenjem državne službe i ne dovode u pitanje integritet izbora.
Može se pretpostaviti da takvo ponašanje jednostavno ne bi naišlo na širok odjek u švedskom društvu, jer je u toj zemlji jaz između bogatih i siromašnih relativno mali, a nivo povjerenja u vladine institucije ostaje relativno visok. Šveđani generalno imaju velike koristi od velikodušnih programa socijalne zaštite, koje su “Švedske demokrate” ojačale zahtijevajući veću socijalnu potrošnju, uključujući zdravstvo i obrazovanje. Generalno, desničarski nacionalisti u Evropi imaju tendenciju da više podržavaju socijalnu politiku od tradicionalnih konzervativnih partija.
Ono što je čudno u vezi sa potencijalnim američkim autokratom je to koliko je njegov populizam polovičan (i koliko je loše zamišljen). S jedne strane, Tramp obeshrabruje svoje kolege republikance da smanje troškove za sistem socijalnog osiguranja i program Medicare, a s druge su strane njegove izjave o ovom pitanju krajnje nedosljedne budući da ne propušta šansu da pozove na ukidanje Zakona o pristupačnoj zdravstvenoj njezi.
Još gore, druga Trampova administracija samo bi povećala jaz u prihodima i bogatstvu u Sjedinjenim Državama. Kao predsjednik, Tramp je usvojio veoma regresivna smanjenja poreza i obećao da će produžiti niže poreske stope ako se vrati u Bijelu kuću. Iznio je čak i ideju da se porez na dohodak potpuno ukine i zamijeni uvoznim dažbinama.
Kao demagog, Tramp koristi antielitističku retoriku kako bi učvrstio svoju bazu i, uz njenu entuzijastičnu podršku, osjećao bi se ohrabrenim da u svom drugom mandatu potkopa demokratiju i poveća nejednakost. Sve dok svoje sledbjenike neprestano hrani negodovanjem i bijesom, Tramp će vjerovatno izbjeći osudu zbog neuspjeha u primjeni politike koja bi mogla da stvori ravnopravnije društvo. A paradoks da milijarder „populist“ nastoji da donese politiku koja bi Ameriku učinila ekonomski još više nejednakom ne može biti očigledniji.
S obzirom na to da je vjerovatnoća da pokušaji podrivanja demokratskih sistema uspiju u neravnopravnim društvima veća, Sjedinjene Države i druge zemlje mogu ojačati demokratiju tako što će stvoriti pravedniju ekonomiju. To znači da Demokratska partija ne smije da bira između kampanje za ekonomski rast i pravdu, s jedne strane, i za budućnost demokratije, s druge. To je ista borba.
Autorka je profesorka političkih nauka na Univerzitetu u Čikagu i direktorka fakulteta Čikaškog centra za demokratiju
Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N.R.)
Bonus video:
