Pokušaj ubistva bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa bio je drugi atentat na populističkog političkog lidera u ovoj godini. Prije dva mjeseca teško je ranjen slovački premijer Robert Fico - pogođen je četiri puta iz neposredne blizine. To naglašava opasnost koju predstavlja ponovno izbijanje političkog nasilja širom svijeta.
Napadi na Trampa i Fica natjerali su mnoge liberale da ublaže svoju retoriku, ali je ta reakcija - pogrešna. Pokretačka snaga trenutnog porasta političkog nasilja nije oštra kritika na račun autoritarnih lidera već neuspjeh navodno funkcionalnih demokratija da se brzo pozabave krivičnim prijavama protiv populističkih lidera.
Kao i u slučaju sa Trampom, napad na Fica uslijedio je tokom njegovog neizvjesnog povratka u politiku - pet godina nakon što je bio primoran da se povuče jer su ljudi iz njegovog najužeg kruga bili umiješani u brutalno ubistvo istraživačkog novinara Jana Kucijaka i njegove djevojke. Nažalost, demokratske stranke u Slovačkoj nisu uspjele da Fica pozovu na odgovornost za njegove postupke. Slovački parlament je 2022. godine, poslije žestokih sporova, odbio da Ficu oduzme imunitet, sprečavajući tako vlasti da ga uhapse po optužbama za organizovani kriminal. Godinu dana kasnije, Fico se vratio na vlast, nastavljajući svoj autoritarni program.
Ali dok su slovački liberali bili ogorčeni zbog neuspjeha da se Ficu oduzme imunitet, izgleda da u Sjedinjenim Državama Demokratska stranka ne priznaje greške. Mnogi američki liberali sporo napredovanje krivičnih procesa protiv Trampa pripisuju sporosti koja karakteriše pravosudni sistem. Oni, međutim, prenebregavaju propuste koji su izazvali tu sporost.
Glavna među tim greškama bilo je imenovanje Merika Garlanda za glavnog državnog tužioca, od strane predsjednika Džoa Bajdena. Već 2022. godine, Bajden je navodno bio frustriran Garlandom koji je odbio da goni Trampa za mnoge zločine. Privatno, Bajden se požalio da se Garland ponaša kao „pažljivi sudija“, a ne kao energični tužilac koji se bori protiv jedne od glavnih prijetnji američkoj demokratiji. Ali, pridržavajući se davno uspostavljenih normi, Bajden, naravno, nije podijelio ovu zabrinutost sa Garlandom.
Trenutno oživljavanje političkog nasilja trebalo bi da nas natjera da preispitamo ove norme. Iako možda nikada nećemo u potpunosti razumjeti motivaciju pojedinačnih ubica, spektakl u kome je velika politička ličnost stalno pod optužbom za ozbiljne zločine, i koja godinama izbjegava pravdu, stvara neizbježne društvene tenzije. Zbog toga tužioci oklijevaju da prije krivičnih suđenja javno etiketiraju ljude kao ubice ili silovatelje: nereagovanje ne samo da potencijalno opasnim kriminalcima omogućava da slobodno lutaju već i rizikuje da izazove strah i nezadovoljstvo javnosti.
Primjer nekih demokratskih zemalja pokazuje da bivši lideri zemlje mogu pozvani na odgovornost za prestupe koje su počinili. Dvojica bivših francuskih predsjednika, Žak Širak i Nikola Sarkozi, optuženi su i osuđeni za korupciju. Poljska nudi koristan model za zemlje koje se bore sa autoritarnom prošlošću
Od atentata na Trampa, Fox News i drugi konzervativni mediji više puta su kao primjer zapaljive političke retorike navodili Bajdenovu tvrdnju da on predstavlja „egzistencijalnu prijetnju našoj demokratiji“. Ova kritika je djelimično na mjestu: optužbe za pobunu ili druge zločine moraju se dokazati na sudu, a ne koristiti kao gorivo za kampanju. Ako su ove optužbe neosnovane, za demokrate je zaista opasno da ih ponavljaju.
Primjer drugih demokratskih zemalja pokazuje da bivši lideri zemlje mogu pozvani na odgovornost za prestupe koje su počinili. Dvojica bivših francuskih predsjednika, Žak Širak i Nikola Sarkozi, optuženi su i osuđeni za korupciju. U Brazilu je bivšem predsjedniku Žairu Bolsonaru zabranjeno da se kandiduje na izborima nekoliko mjeseci nakon što su njegove pristalice upale u Vrhovni sud i Nacionalni kongres u pokušaju da svrgnu njegovog nasljednika Luiza Inasija Lulu da Silvu. Godinu dana kasnije, Bolsonaro je optužen za pranje novca, a protiv njega su pokrenuti brojni krivični postupci.
Poljska nudi posebno koristan model za zemlje koje se bore sa autoritarnom prošlošću. Od stupanja na dužnost u decembru 2023. godine, poljski premijer Donald Tusk hrabro je pristupio odbrani demokratije i ispunjava svoje obećanje da će „gvozdenom metlom“ očistiti zemlju od korupcije prethodne vlade.
Za početak, Tusk je bivšeg ombudsmana Adama Bodnara imenovao za glavnog tužioca u zemlji. Za razliku od Garlanda, Bodnar nije dozvolio da ga pogrešna zabrinutost time kako može biti gledano na krivično gonjenje političkih protivnika odvrati od brze podrške vladavini prava. Bodnarova kancelarija optužila je ključne članove stranke Pravo i pravda (PiS) za zloupotrebu ovlašćenja, zloupotrebu javnih sredstava i druga krivična djela - ne čekajući kraj parlamentarne istrage.
Iako se Tusk uzdržava od miješanja u rad Bodnara i nezavisnih sudova, koji će na kraju odrediti sudbinu optuženih, on ne bježi od toga da javno objašnjava i brani energične napore svoje vlade u sprovođenju zakona. U brojnim govorima i objavama na društvenim mrežama, Tusk ističe da „gvozdena metla” nije sama sebi cilj već da je ona neophodan korak ka nacionalnom pomirenju. „Tako izgleda svođenje računa. Ništa politika, samo suština. A poslije svođenja računa i ispravljanja nepravdi doći će vrijeme za pomirenje. Kao što sam obećao“, napisao je 3. jula na mreži X.
Tuskov hrabri pristup doveo je populiste u defanzivu. Amerikanci bi trebalo da obrate pažnju na ovo. Budući da ekstremna polarizacija i političko nasilje prijete da potkopaju američku demokratiju, sasvim je jasno da autoritarni populisti moraju biti pozvani na odgovornost pred pravim sudovima, a ne samo pred sudom javnosti.
Autor je vanredni profesor prava i strategije na Centralnoevropskom univerzitetu u Beču
Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N.R.)
Bonus video:
