Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen obećala je u svojoj kampanji za drugi mandat da će imenovati novog komesara "čija će odgovornost biti da se osigura međugeneracijska pravda." Njena najava odražava sve veću svijest o potrebi da se uzmu u obzir dugoročni efekti politika Evropske unije, posebno nakon političkog ciklusa koji je uglavnom bio usmjeren na kratkoročne krize. Iako naizgled paradoksalno, usvajanje pristupa usmjerenog ka budućnosti donosiocima odluka moglo bi takođe pomoći da efikasnije odgovore na trenutne izazove.
Ali, iako odluka Fon der Lajen kao rezultat upornog zalaganja brojnih nevladinih organizacija, uključujući Inicijativu za buduće generacije - predstavlja značajan korak naprijed u evropskom upravljanju, predstoji još mnogo posla.
Iznad svega, novi komesar za međugeneracijsku pravdu mora imati odgovarajuće instrumente i jasan mandat. Kroz blisku saradnju sa kolegama, komesar za međugeneracijsku pravdu mogao bi imati značajan uticaj na cjelokupno zakonodavstvo EU. Postizanje transformativnih promjena zahtijeva, međutim, i duboku promjenu u načinu razmišljanja. Da bi se podstakao sveobuhvatan pristup donošenju odluka, dugoročne perspektive moraju biti integrisane u svakodnevne debate. Izgradnja povjerenja među građanima ključna je za uspjeh.
Nekoliko osnovnih principa moglo bi pomoći u oblikovanju uloge novog komesara i podsticanju politike usmjerene ka budućnosti. Za početak, prava budućih generacija moraju biti pravno definisana i sprovodiva. Važno je napomenuti da su koncepti „solidarnosti između generacija“ i „održivog razvoja“ već ugrađeni u član 3 Ugovora o Evropskoj uniji i zastupljeni su u principu predostrožnosti koji je u osnovi prava EU.
Međutim, da bi se obezbijedila efikasna primjena, donosioci odluka moraju jasno definisati prava koja zahtijevaju zaštitu. To znači da se mora eksplicitno navesti da teret ublažavanja ili prilagođavanja velikim prijetnjama, kao što je klimatske promjene, ne smije biti prepušten budućim generacijama. Kako je Evropski sud za ljudska prava naglasio u nedavnoj presudi, politike država članica treba da se rukovode „važnošću međugeneracijske raspodjele tereta“ i zaštite „članove društva koji će biti najviše pogođeni“ ovim izazovima, čak i ako su „u izrazito nepovoljnom položaju u smislu zastupljenosti“.
Ovo je posebno važno u oblastima kao što su klimatska politika, očuvanje prirode, nove tehnologije i pripremljenost za pandemije, gdje loše, kratkovide odluke mogu dovesti do trajne, potencijalno nepovratne štete.
Da bi se takav ishod spriječio, moraju se definisati jasni, dugoročni prioriteti i osigurati da zastupanje interesa budućih generacija bude protivteža kratkoročnom donošenju odluka.
Pored toga, ključno je napraviti razliku između „budućih generacija“ i današnje djece i mladih. Iako se njihovi interesi preklapaju, ove grupe su značajno različite i ne treba ih miješati. Politike usmjerene ka budućim generacijama ne bave se nužno pitanjima poput obrazovanja ili tržišta rada; njihov cilj je uvođenje dugoročnih smjernica u zakonodavni proces.
Dugoročne prognoze treba da postanu sastavni dio donošenja zakona u EU. Svako novi predlog mora proći rigoroznu procjenu potencijalnog uticaja kako bi se osigurala ne samo njegova usklađenost sa dugoročnim prioritetima već i da se postignu njegovi navedeni ciljevi i da efikasno izlazi na kraj sa problemima koje nastoji da riješi, na osnovu najnovijih naučnih saznanja i dokaza. Ovaj proces takođe može pomoći u testiranju novih inicijativa kako bi se utvrdila njihova sposobnost da se nose sa neočekivanim šokovima i teškoćama.
Na kraju, strateške rasprave moraju uzeti u obzir stavove običnih građana. Usvajanjem zaključaka sa javnih rasprava koje se nadovezuju na inicijative poput Konferencije o budućnosti Evrope i panela Evropskih građana, donosioci odluka mogli bi obezbijede izvodljivost svojih dugoročnih obaveza i daju interesima budućih generacija centralnu ulogu u tome kako Evropa rješava glavne društvene probleme.
Izabrani zvaničnici često daju prednost kratkoročnim koristima svojih birača u odnosu na dugoročno planiranje, stvarajući tako duboke međugeneracijske podjele koje u stvari predstavljaju sistemske rizike. Imajući u vidu ovu realnost, imenovanje komesara za međugeneracijsku pravdu ima potencijal da transformiše evropsko zakonodavstvo.
Cilj naših predloga je da se izbjegnu situacije u kojima današnje odluke štete dobrobiti onih koji tek treba da se rode. Ali, da bi ova nova institucija ispunila svoj mandat, organizacije civilnog društva, akademci i građani moraju se uključiti u njen rad. Oni moraju da daju svoje predloge i zahtijevaju odgovornost od zvaničnika. Samo kroz aktivno učešće i javni nadzor ovaj pionirski poduhvat može ostvariti svoj puni potencijal
Uz adekvatnu podršku i resurse, komesar EU za međugeneracijsku pravdu mogao bi da postavi presedan pokazujući kako demokratske institucije mogu da bolje da zastupaju dugoročne interese društva. Na fonu nezapamćebih globalnih izazova, od klime do radikalnih tehnoloških promjena, upravljanje orijentisano na budućnost nije samo poželjno, ono je - neophodno.
B. Kuslits je menadžer kampanje za Inicijativu za buduće generacije
K. Sulyok je vanredna profesorka međunarodnog ekološkog prava i klimatskog prava na Univerzitetu „Etveš Lorand” u Budimpešti
Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N.R.)
Bonus video:
