„Cijena investiranja u mentalno zdravlje je izuzetno visoka, kako za pojedinca, tako za države.“ (Džon Bovis, nekadašnji ministar zdravlja Velike Britanije)
Samoubistvo je jedan od rijetkih fenomena potpuno oslobođen polnih, rasnih, kulturoloških, vrijednosnih, vremenskih i uzrasnih granica. Prema psihoanalizi, samoubistvo je čin autoagresije, izraz sadizma, superega, koji se okrenuo protiv same osobe.
Na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubistava i SZO, od 2003. godine se 10. septembar obilježava kao Svjetski dan prevencije samoubistava, što ima za cilj podizanje svijesti o potrebi i obavezi djelovanja na prevenciju samoubistava na globalnom nivou. SZO je 2019. objavio podatak da u svijetu godišnje oko 800.000 ljudi izvrši samoubistvo, što znači da svakih 40 sekundi neko sebi oduzme život. U toku i nakon pandemije kovida-19 taj broj se povećao i pretpostavlja se da sada iznosi oko milion samoubistava godišnje. SZO je još 1999. pokrenuo program SUPRE - inicijativu za prevenciju samoubistava na svjetskom nivou, koji nije dao rezultate.
Prema podacima SZO iz 2019, Crna Gora je po broju žrtava suicida na 100.000 stanovnika bila na 14. mjestu u svijetu. Evropa je vodeći kontinent po broju samoubistava, a Crna Gora je uvijek među prvih deset država u Evropi. Podaci za prethodnih pet godina su sljedeći: 2019: 100, 2020: 109, 2021: 111, 2022: 126 i 2023: 116, što je 562 žrtve suicida za 5 godina, ili u prosjeku preko 110 godišnje. Prema SZO, to predstavlja uvećanje od 35 odsto u odnosu na početak ovog stoljeća, jer raste broj oboljelih od mentalnih bolesti i zavisnika od alkohola i psihoaktivnih supstanci... Od 1. januara do 22. aprila 2024. u CG je izvršeno 27 samoubistava.
Prema ocjeni psihijatara i psihologa najčešći razlozi za samoubistvo su: psihotični poremećaji, poremećaji ličnosti, razne traume, nagomilani stres, emotivne krize, zavisnost od psihoaktivnih supstanci, alkohola i kockanja, siromaštvo, itd. Živimo u stresnim vremenima, koja traju koliko i naši životi. Crna Gora nema strategiju za prevenciju samoubistava (koju ima samo 38 država u svijetu), a klinički psihijatri i psiholozi u postojećem zdravstvenom sistemu nemaju uslove da organizuju adekvatan rad sa pacijentima.
Krivicu ne snosi samo zdravstveni sistem. Kao društvo smo veoma malo posvećeni prevenciji mentalnih oboljenja. U tom kontekstu bitne su socijalne determinante mentalnog zdravlja, koje uključuju obrazovanje, zaposlenje i uslove za rad, uslove stanovanja, socijalni status, kulturne vrijednosti, političku marginalizaciju, diskriminaciju, dostupnost zdravstvenog sistema i drugo. Rizik za narušavanje mentalnog zdravlja prisutan je u svim socijalnim grupama, ali je veći među siromašnima, nezaposlenima, djecom i adolescentima, starijim osobama, žrtvama nasilja, migrantima, izbjeglicama i dr. Mentalna oboljenja često nijesu uzrok samoubistva, jer ljudi dižu ruku na sebe nakon analize i procjene smisla sopstvenog života. To se dešava starijim osobama, ljudima koji obole od neizlječive bolesti, koji su nemoćni i prepušteni sami sebi... itd. Za njihovu sudbinu krivo je društvo, u kome je empatija na glasu, a zakaže kada treba, ljubav prema ljudima i solidarnost postoje i ne postoje, a srodničke veze odumiru. Mnogi bi svjesno sebe lišili života kada bi fizički bili u stanju da izvrše taj kobni naum!
Kada govorimo o položaju mentalnog zdravlja u javnom zdravstvenom sistemu, ne možemo da budemo ni približno zadovoljni. Klinika za mentalne bolesti KCCG u izgradnji je od ljeta 2022, a rok da bude useljiva u januaru 2024. je probijen. I najavljeni april je prošao, a moguće je da će proći i oktobar. Koliko se ozbiljno pristupa problemima u javnom zdravstvu svakodnevno svjedočimo i osjećamo na sopstvenoj koži, a dogodilo se i to da izgradnja spomenute klinike kasni zbog grešaka u projektu. Specijalna bolnica za mentalno zdravlje „Dobrota“ u Kotoru kako nadležni kažu „zbrinjava pacijente sa svim psihijatrijskim dijagnozama“, a svaka ozbiljna država bi je davno privela namjeni ili zatvorila! Uvijek su tamo smješteni oko 80 sudskih pacijenata i veliki broj zaboravljenih ljudi, koji, nakon zalječenja nemaju kuda da odu. O brizi države i društva prema mentalnim bolesnicima upravo govori ta tzv. „specijalna bolnica“.
Problem samoubistava je star i globalan, ali je podvig spasiti makar jedan život godišnje. Međunarodna organizacija za prevenciju samoubistava i SZO apeluju na sve ljude na planeti da se uključe u borbu za pomoć potencijalnim samoubicama. Prepoznati njihovo ponašanje (samoizolacija, ćutljivost, poremećaji u spavanju i apetitu, slaba koncentracija...) i na vrijeme uključiti stručnjake da sa njima razgovaraju. Ljudima treba pomoći!
Bonus video:
