O ženskom rukometu je riječ, naravno.
Odlična igra i neriješen rezultat Ženskog rukometnog kluba Budućnost protiv moćnog mađarskog Đera, klupskog prvaka Evrope, mogao bi da bude dovoljan povod za ovaj tekst. Razlozi su, ipak, u dubljem korijenu ovoga sportskog problema.
Naime, iako je ženski rukomet najveći crnogorski brend, preko kojeg je planeta saznala o nama više nego preko bilo koje duhovne ili proizvodne oblasti, mnogi im nijesu uzvratili na adekvatan način. Potkopavanje ovoga sporta prije neku godinu započeo je u Skupštini Crne Gore politički klub koji na interese "svoje" države gleda izvangraničnom vizurom. Argumenti su bili: pokrovitelj aktuelna vlast DPS-a, a glavni sponzor Bemaks, firma sa tajkunskom hipotekom. Nastavilo se aferom u klubu i u javnosti oko slučaja članice Milene Raičević. Kulminiralo je odlukom Bemaksa da klubu uskrati sponzorstvo. I, najzad, kao posljedica svega, došla je šokantna vijest iz Uprave kluba da se ŽRK Budućnost gasi, te da igračice mogu da ga napuste bez zvaničnog raskidanja ugovora. Sistemom "spašavaj se ko može". To su neke igračice, i te kako važne za klub, i uradile. I tako je Budućnost znatno oslabljena, upravo u periodu kada se odvijao proces stvaranja novog, podmlađenog, perspektivnog tima.
Zanimljivo je i zdravoj pameti neobjašnjivo, da se vijest o gašenju, poslata iz kluba, doimala relaksirajuće, da li i zlurado... Ipak, našlo se spasonosno rješenje, grad Podgorica je preuzeo osnivačka prava ŽRK Budućnost. Biće tu još dosta posla kako bi se ranjeni i dobro uzdrman kolektiv stabilizovao.
(Podsjećanje na nepovoljna zbivanja u Klubu i oko njega može doprinijeti tumačenju završnog dijela teksta.)
Nakon aktuelnih dešavanja u klubu, promjene su se desile i u reprezentaciji, koje su, dijelom, i ranije najavljivane. Izabrana je nova selektorka, Suzana Lazović, bivša veoma uspješna igračica i kluba i reprezentacije. Izjave su puno poleta i optimizma, posebno u najavi selektorke (i trenerice) da će primjenjujući svoju filozofiju rukometne igre vratiti reprezentaciju na staze stare slave. (Sa te staze, istinu govoreći, crnogorska reprezentacija nije ni silazila. Sportskoj javnosti još su svježe slike sa osvajanja bronzane medalje na posljednjem Evropskom prvenstvu, prve poslije 10 godina. Izostanak sa učešća na OI u Parizu, desio se u spletu posebnih okolnosti.)
Lazović je već povukla neke znakovite poteze. U širi izbor pozvala je, pored standardnih reprezentativki i neke nove snage. I nadasve, u reprezentaciji je ponovo Milena Raičević, rukometašica iz užeg kruga zlatne generacije Lavica 2912. Uz to, i dalje u dobroj formi. Dovde je sve nesporno. Postoji i ozbiljno - ali. Raičević je bila akter, voljni ili nevoljni, vanrednih dešavanja u klubu, navedenih na početku teksta, pa je pred novom selektorkom ozbiljan zadatak da je uklopi u kolektiv veoma kvalitetnog sastava i harmoničnih odnosa. I da je uskladi sa alternativama na srednjem beku, takođe, sa izvrsnim koleginicama Itanom Grvić i Mateom Pletikosić.
Kako god, i u novim okolnostima ŽRK Budućnost i reprezentaciju zakonito treba posmatrati kao jedan organizam. Od stanja i rezultata u Budućnosti uvijek je u velikoj mjeri zavisio i zavisiće uspjeh reprezentacije. Vansportska dešavanja u javnosti su poljuljali ugled sportskom dragulju ove države. Pokazatelj je i sljedeća situacija: nedavno, na posljednjoj utakmici u Morači, u susretu sa najatraktivnijim protivnikom, Đerom, bilo je prisutno jedva šest stotina navijača od mogućih šest hiljada, koliko je nekada pratilo sudare dva tima. Samo pola manje došlo je vjernih navijača Đera. Popraviće se, kažu, zavisno od rezultata. Ali, bogme, i još od mnogo čega. Pitajte organizaciona tijela Rukometnog saveza i Upravu kluba, koji je njihov program "za vraćanje ženskog rukometa na staze stare slave". Već je vidljivo. Srećna je okolnost da je igrački kvalitet sastava reprezentacije takav da neće biti iznenađenje ako na narednom prvenstvu Evrope ostvari dobar rezultat.
A ko god hoće da se stručno ili operativno angažuje u današnjem crnogorskom ženskom rukometu, imaće šta da mu ponude brojne vrhunske rukometašice sa višedecenijskih staza ovoga sporta, sa životnim iskustvom i filozofijom rukometne igre. Među njima i tri aktuelne individualne institucije:
- Joka (Jovanka Radičević), svjetsko ime u ženskom rukometu, sa planovima širenja ovog sporta u Crnoj Gori i otkrivanje talenata, koje će kasnije brusiti.
- Bojana (Popović), sa umijećem da razvije individualne potencijale svake rukometašice i uklopi je u sistem igre. Očito je na putu je da i u trenerskom pozivu ostvari dobro poznati nivo svoje rukometne igre. Doživjela je i slavu najbolje na planeti.
- Kaća (Katarina Bulatoviić), svoje veliko rukometno umijeće i iskustvo prenosi u rukometni sistem Crne Gore i pomaže saradnju na međunarodnom planu.
- I Grad Podgorica će u svemu pružiti podršku. Jer Budućnost je sada član njegove porodice.
Ako igdje možemo da u zavađenoj Crnoj Gori ustanovimo zajednički interes, to je kultura (u najširem značenju) i sport.
Iako je vjerovatno da će još biti zatezanja konaca oko crnogorskog ženskog rukometa, povoljna je okolnost da je jako ukorijenjen u naš sport i u lijepa sjećanja građana Crne Gore, pa je logično očekivati da će nastaviti stazama prema vrha Olimpa, kao što je to bilo 2012. godine i u reprezentaciji i u klubu Budućnost.
P. Radović je TV autor, publicista, autor dokumentarnih TV emisija i novinskih tekstova o sportu
Bonus video:
