Naši mali provincijski nacionalizmi i patriotizmi su smiješni ukoliko nisu povod kavanskim tučnjavama i dugoročnom uzgajanju jadne, sitničave mržnje. Koliki je domet njegova utjecaja toliko je nacionalizam ozbiljan. U našim slučajevima, dakle, nacionalizmi su neozbiljni, time smiješni i dobra podloga gogoljevskom izvrgavanja ruglu ružnih kolektivnih osobina.
Možemo, tako, reći kako su mali nacionalizmi velika budalaština, zloba i podlost po svemu nezrelih nacija. Nezrele nacije su nesklone bilo kakvom obliku internacionalizma, udruživanja s drugima i poduzimanja ujedinjenih napora za opće dobro.
Nezrele nacije imaju i nezrele elite pa time i ne mogu drugo nego odgajati nezrele ljude koje kad su na okupu pretenciozno nazivamo narodom. Samo takvi ljudi su i potrebni za male, sitničave, pojedinačne interese kakvi se najviše zameću u seoskim gazdinstvima na osnovu kojih su organizirane države koje uzgajaju nezrelost na svim razinama.
Sve smo to, oni koji to žele zapravo, znali oduvijek, makar otkad su male, čemerne vrijednosti postavljene na pijedestal kolektivnih stremljenja. Tako su mi sve gore navedeno potvrdili i memoari maršala Montgomerija. Svaki čovjek pa i nacija treba pronaći vlastito mjesto u vječno uskomešanom svijetu. S njim se treba i pomiriti, poziciji koju zauzima pristupiti racionalno i izvući iz nje najviše što je moguće, uzeti što joj pripada i s tim razumno raspolagati kako bi se sazrelo do granice kada smo u stanju stupiti u odnose s drugima na zadovoljstvo i korist svih koji se udružuju u neku zajednicu.
Dakle, ono nama znano ne treba nametati, uvijek je korisnije naučiti nešto novo, izvući iz toga pouke i upotrijebiti ih u svakodnevnom djelovanju. Ništa silom nametnuto nije duga vijeka. Sila uvijek naiđe na otpor.
Bonus video:
