Nakon dvije turbulentne godine, čini se da globalna ekonomija konačno počinje da se oporavlja. Ali ispod mirne površine - inflacija opada, privreda u cjelini raste - postoje ozbiljne kontradiktornosti i slabosti koje se ogledaju u padu povjerenja privatnog sektora.
Prema ažuriranom Indeksu globalnog ekonomskog oporavka (TIGER), koji su sastavili Institut Brukings i Fajnenšel tajms, dok globalni rast dobija na zamahu, on je i dalje slab, nejednak i uglavnom vođen snažnim učinkom jedne zemlje: Sjedinjenih Američkih Država. Štaviše, samo nekoliko zemalja (kao što su SAD i Indija) imaju ekonomije koje rade punim kapacitetom, dok većina naprednih ekonomija i mnoge privrede u razvoju, uključujući Kinu, usporavaju, sputane rastućim teretom duga i nesavjesnim kreiranjem politika.
Sa neizvjesnim globalnim ekonomskim izgledima, mnogim zemljama zarobljenim u političkoj neizvjesnosti i rastućim geopolitičkim tenzijama, niski nivoi poslovnog i potrošačkog povjerenja nisu iznenađenje. Međutim, postoji jasan raskorak između, s jedne strane, niskog povjerenja privatnog sektora, s druge strane, finansijskih uslova (koji su se poboljšali) i stanja na berzi (koje su relativno jake čak i u zemljama sa slabim izgledima za ekonomski rast).
Ova neslaganja se primjećuju čak i u Sjedinjenim Državama, gdje "meko slijetanje" privrede sada izgleda veoma vjerovatno: inflacija postepeno opada na fonu pada nezaposlenosti i jake domaće tražnje. Visok rast plata, zajedno sa rastom na berzi (što znači da korporacije ostvaruju dobre profite), predstavlja snažnu stopu ekonomskog rasta. Federalne rezerve SAD su u dobroj poziciji da nastave svojim putem postepenog snižavanja kamatnih stopa.
Ipak, povjerenje potrošača opada, vođeno opštim nezadovoljstvom ekonomskom situacijom u Sjedinjenim Državama. Upravo će ova osjećanja igrati jednu od ključnih uloga na predsjedničkim izborima u novembru. Osim toga, naziru se ozbiljni rizici, prije svega povećanje državnog duga SAD (programi oba kandidata pretpostavljaju njegov dalji rast), koji bi mogao da ugrozi makroekonomsku stabilnost.
Druge razvijene zemlje zapale su u teška vremena. Dok su neke države južne Evrope (kao što su Španija i Grčka) uspjele da blago povećaju rast, ključne zemlje evrozone stagniraju. Njemačku vuku visoki troškovi energije, zastarjela industrijska infrastruktura, stagnirajuće stope rasta produktivnosti i sve veća izvozna konkurencija iz Kine. Istovremeno, Francuska ima ozbiljne budžetske probleme, koji nagovještavaju dalju ekonomsku i političku nestabilnost. S obzirom na to da privreda sporo raste i inflacija pada, Evropska centralna banka (ECB) nema drugog izbora osim da nastavi da smanjuje stope, uprkos inflaciji u uslužnom sektoru i konstantno visokom rastu plata.
Ujedinjeno Kraljevstvo je, sa svoje strane, izgleda steklo određenu ekonomsku privlačnost - ne samo zahvaljujući popuštanju monetarne politike - ali poslovne investicije nastavljaju da opadaju, rast produktivnosti ostaje anemičan, a fiskalni rizici su veliki. U Japanu je centralna banka izabrala drugačiji put: ona podiže kamatne stope da bi podržala jen i zaustavila rast inflacije, ali sve to neće pomoći u stimulisanju potrošnje domaćinstava.
U ovom trenutku posustaje čak i Kina, koja je dugo bila glavni pokretač globalnog ekonomskog rasta. Svakako, nova runda monetarnih i fiskalnih stimulacija, zajedno sa mjerama za jačanje cijena nekretnina i jačanje bilansa komercijalnih banaka, obećavaju da će dati podsticaj tržištima nekretnina i kapitala. Ali do sada najavljene mjere vjerovatno neće biti dovoljne da se izbore sa deflatornim pritiscima izazvanim slabom domaćom tražnjom. Povjerenje privatnog sektora pretrpjelo je ozbiljne udarce posljednjih godina (uglavnom zbog nedostatka jasne strategije politike od strane vlasti), a to je dovelo do pada potrošnje domaćinstava i poslovnih investicija.
Da bi vratila ekonomiju u život, Kina treba da usvoji novi paket ciljanih fiskalnih mjera, uključujući podršku prihodima domaćinstava, smanjenje poreza i restrukturiranje budžetskih odnosa između centralne vlade i lokalnih vlasti. Istovremeno, vlada mora da sprovede duboke strukturne reforme kako bi oživjela rast produktivnosti i povratila poslovno povjerenje. Ovo nije lak zadatak.
U međuvremenu, Indija je postala izvor pozitivnog u globalnoj ekonomiji. Zahvaljujući velikim ulaganjima u infrastrukturu i brzom širenju industrija i usluga sa visokom dodatnom vrijednošću, privreda zemlje snažno raste. Povećana potrošnja domaćinstava i zdravi bilansi banaka nadoknadili su izazove koje predstavljaju visoka inflacija i niska produktivnost u poljoprivrednom sektoru, dok razborita monetarna i fiskalna politika jačaju finansijska tržišta.
Indija bi trebalo da ima koristi od dva globalna trenda. Prvo, niže globalne kamatne stope mogle bi da stimulišu priliv kapitala u zemlju, i drugo, želja mnogih velikih ekonomija da premjeste proizvodne lance iz Kine mogla bi da dovede do povećanja investicija u zemlji (i izvoza iz Indije). U istom regionu, Indonezija je imala konzistentan učinak, djelimično zahvaljujući snažnom političkom sistemu koji je privlačan stranim investitorima.
U Latinskoj Americi su Brazil i Meksiko na putu ka zdravom rastu, ali mnoge druge zemlje se muče da se izbore sa velikim budžetskim deficitom, neodrživim teretom duga, volatilnošću kursa i slabljenjem tražnje iz Kine, jednog od najvećih izvoznih tržišta u regionu. Istovremeno, ruska ekonomija i finansijska tržišta se prilično dobro drže pod zapadnim sankcijama, ali rat protiv Ukrajine će smanjiti dugoročni potencijal za rast zemlje.
Relativni mir u globalnoj ekonomiji daje vladama šansu da uklone fundamentalne barijere za ekonomski rast. To znači dovođenje javnih finansija u red, jačanje poslovnog i povjerenja potrošača i razvoj jasnog programa za povećanje produktivnosti. Biće, takođe, potrebni i konkretni koraci za poboljšanje funkcionisanja tržišta rada, robe i finansijskih tržišta.
Autor je profesor ekonomije na Univerzitetu Cornell; u pripremi teksta učestvovala je i studentkinja Cornella, Caroline Smiltneks
Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N. R.)
Bonus video:
