Nakon dva dana i skoro 21 sata završena je posljednja ovogodišnja sjednica Skupštine opštine Nikšić. Maratonska sjednica nije toliko trajala zbog velikog broja tačaka (jer dešavalo se da ih i ranije bude toliko), već, čini se, zbog lokalnih izbora koji slijede u martu naredne godine. Skupštinska govornica i činjenica da lokalna televizija direktno prenosi zasijedanje (kao i svako prethodno od 2021. godine) dobro je poslužila odbornicima za predizbornu kampanju.
Nakon uredno pribilježenih citata, zaokruženih diskusija, skiciranih tema i 80 odsto napisanog teksta, odustah od izvještaja. Nekako mi je to izgledalo kao najpošteniji odnos prema sebi i onima sličnim meni koji su pomno ispratili skupštinsko zasijedanje (istina, kada sam ja u pitanju, svega dva sata u sali, ostalo preko „malih“ i „velikih“ ekrana). Ako pitate zbog čega, odgovor je lak – sve ćemo ovo ponovo slušati nakon praznika. I to ne jednom, nego ko zna koliko puta. Sve do martovskih izbora. Mart je vremenski blizu, ali ne i kada je predizborna kampanja u pitanju. Tada mjesec traje kao vječnost. A u Nikšiću je, makar nezvanično, predizborna kampanja već počela.
Istina, pričalo se na sjednici, nije da nije, i o tačkama koje su na dnevnom redu. Dosta se i o tome pričalo. Ali svako malo, sasvim slučajno, ili sasvim namjerno, skrenuli bi odbornici u sporedne „rukavce“ i zaboravljali o kojoj se temi raspravlja. Poneko bi opomenuo da se opet „sišlo“ s kolosjeka, da teme o kojima se diskutuje nijesu na dnevnom redu, ali malo koga je to interesovalo.
Pričalo se o političkom zapošljavanju, o „crnogorskom“ i „srpskom“ asfaltu, o (ne)zakonitim presudama i odlukama, uhapšenim i zamalo uhapšenim ministrima, ponovo se „napadalo srpstvo“ i „spašavalo crnogorstvo“ i svi su imali (ne)dovoljno argumenata da poentiraju na tačkama koje su mimo dnevnog reda. Dobacivalo se iz skupštinskih klupa, opominjalo, srećom bilo je i smijeha, mada je onima koji su dva dana gledali zasijedanje lokalnog parlamenta najmanje bilo do smijeha.
Slušali smo o promašenim profesijama, „zaleđenoj“ led rasvjeti, o spisku želja pred izbore, vidjeli kako se sanja otvorenih očiju i „pada“ u nesvijest kada se trobojka i crnogorska zastava zavijore. Saznali smo kako se „bori“ za Nikšić, ali i kako pojedine borbe još nijesu vođene, kako izgleda emotivno vezivanja za fotelje, i da, makar bi tako trebalo da bude, svako ko je oštetio državu mora da odgovara bez obzira kako se nacionalno izjašnjava i koliko prstiju podiže. Naučili smo i da duga vlast duže kvari, da su reformisani i dalje nereformisani, da lider iz sjenke i dalje vlada, da jedni popunjavaju mjesta po upravnim odborima i na direktorskim pozicijama, a drugi ćelije u Spužu i u Istražnom zatvoru. Otkrismo i da se u Nikšiću održalo takmičenje „jedriličara“, da karton može i da „ubije“, da je ovih dana popularno služiti HDZ-u, da Crna Gora nije Srbija, ali da nije ni Hrvatska. Za kraj dobismo savjet da izađemo iz busija zabluda i mitova i da se olovkom izborimo za neki bolji Nikšić.
I da – svih 29 tačaka je usvojeno. Ako to uopšte nekoga i zanima.
Drage Nikšićanke i Nikšićani, srećna vam izborna 2025. godina. Spremite se – „polijećemo“. Ova sjednica je ipak bila tek zagrijavanje.
Bonus video:
