STAV

Fotelje njihove mladosti

I dalje kriminogene političke elite, i u vlasti i u opoziciji, žive od izbora do izbora i svoje birače homogenizuju, odnosno plaše retorikom koja sliči pokvarenoj gramofonskoj ploči

8862 pregleda 6 komentar(a)
Foto: Vijesti/Luka Zeković
Foto: Vijesti/Luka Zeković

Ako je vjerovati nedavno preminulom filmskom reditelju i scenaristi Dejvidu Linču nama se strašne stvari dešavaju jer smo puni straha. Puni smo straha jer je poodavno naša realnost postala psihodelična! Za iskrivljenu percepciju i svakojake iluzije našeg socijalnog stada odgovorni su njegovi omiljeni halucinogeni - politika, nacionalizam, religija i senzacionalizam. Kada se bar na malo odvojimo od medija i društvenih mreža, i kada ovi psihodelici nakratko prestanu sa svojim dejstvom, tada nam suština postaje očiglednija i svijest nemirnija. Ali, nažalost, na Balkanu je identitetska narkomanija nasljedna bolest.

Greške u našim političkim dešavanjima često se pravdaju nekim "višim", imaginarnim ciljevima koje treba ostvariti u ime određene zajednice. Ova navodna "objektivna bezgrešnost" najbolje ukazuje kako pojedini političari zapravo nijesu poodmakli od svoje primarne biološke strukture ili kako ih malo toga razlikuje od ostalih životinjskih stvorenja. Odgovornost ukazuje na (ne)postojanje nečije humanosti! Iako se utrkuju u tome da ih medijske reportaže i njihove objave na društvenim mrežama predstave kao vjernike, moraliste, tradicionaliste, promotere EU integracija i tome nalično, ovi navodni predstavnici naroda treba prvo da shvate da im javni egzibicionizam ne može biti zamjena za vrijednosti po kojima se razvija ljudskost, pa i društvena odgovornost. Stabilnošću u radu i posvećenošću, umjerenim ponašanjem i primjerenim ophođenjem prema drugima, nastojanjem da se postigne sklad i izbjegavaju bespotrebni konflikti, kao i razvijanjem svijesti (da se dobro promisli prije izgovorenog i da izrečeno bude otjelotvoreno, odnosno urađeno) kreira se ne samo sopstvena ličnost, već i kvalitet zajednice u kojoj se živi i djeluje.

Pošto je naša bizarna sadašnjica satrla i emociju i estetiku, jer zbog svoje interesantnosti nema vremena da sasluša i da pročita, sada više nemamo društvo već ljudsku skupinu. Zbog odsustva empatije i pristojnog odnosa prema drugome, kao i nepostojanja dobrog ukusa i potrebe da se nauči, mi danas imao egzistencijalni cirkus. Pod političkom šatrom u Crnoj Gori odvija se njena estradizovana scena koja nastoji sve banalizovati i time pobuditi sve najgore u našem čovjeku.

Ipak, pokret neformalne grupe studenata "Kamo śutra" možda simbolizuje početak ili će i sam indukovati evoluciju našeg brutalnog političkog sistema. Otrovni partitokratizam i liderski snobizam svih ovih godina, i prije 30. avgusta 2020. godine i nakon njega, nastojao je da od Crne Gore napravi očajnog melanholika na ivici idiotizma. Mladi aktivisti koji žele postići poboljšanje javne bezbjednosti u Crnoj Gori za sada simpatično i bez zamjerke vraćaju smisao u njen politički život. Kako?

Imamo opasno stanje i politički sukob koji želi da kod građana izazove apatiju, kao i totalni kolaps državne organizacije

I dalje kriminogene političke elite, i u vlasti i u opoziciji, žive od izbora do izbora i svoje birače homogenizuju, odnosno plaše retorikom koja sliči pokvarenoj gramofonskoj ploči. Naravno, u tim "preskakanjima" ne štede riječi o svojim nacionalnim ugroženostima. Novonastale i navodno građanske partije svoje instant uspjehe komično veličaju i ako znaju da ovi pokušaji suštinski nemaju ničeg vrijednosnog u sebi. Čak i više, ne da ne pokušavaju osmisliti kontinuiran i savjestan, odnosno stručan javni angažman, već produbljuju javašluk, rasipništvo i zatvorenost institucija koje su zatekli od prethodne trodecenijske kamarile. Zato, ovaj građanski protest u trenutku ustavne krize i neizvjesnosti javnih finansija u potpunosti postiče ogoljavanje nerada, nesposobnosti, skrivenih ambicija i nemoralnosti aktuelnih političkih elita. Kada se nacija zapita "Ko je odgovoran za tragedije na Cetinju?", suština odgovora neće biti samo u utvrđivanju okolnosti i otklanjanju razloga zbog kojih su se desila ova masovna ubistva već će putanja ovog procesa omogućiti da se pronađu i neka druga, skrivena čvorišta naše pokvarene stvarnosti. Odgovornost nadležnih često je skopčana sa uticajem onih koji prećutno čuvaju određene podatke ili imaju neformalne moći koje su podjednako potrebne i onima na vlasti i onima u opoziciji. Naši ugroženi životi treba da znaju ko su bešćutni čuvari naših sudbina!

Zatim, u slučaju kontinuirane masovne pobune otvaraju se i druga potiskivana pitanja. Zataškane afere i neopravdano zaboravljeni slučajevi kršenja ljudskih prava isplivavaju na valu pobunjenog građanstva. Ovi problemi često se ne potenciraju tokom izbornih kampanja ili se naprosto zaborave nakon dolaska na vlast, iako je njihovo navodno rješavanje bilo naglašavano u predizbornoj agendi. Odgovori i stavovi na ove probleme uslovljavaju da se u javnosti iskristališe slika o odgovornosti i eventualno isprofilišu određena konkretna rješenja.

Na kraju, ako se građanima ne ispunjavaju obećanja i pritom im se stalno saopštavaju neka opravdanja ili ih čak plaše nečim, kao što to čini aktuelna politička većina sa DPS-om (i to istom retorikom koju je nekada ovaj politički subjekt upućivao nekima od njih), onda na političkoj pozornici imate ili neznanje ili ludost ili prevaru! Šta god da je od ovo troje u upotrebi, evidentno je da u Crnoj Gori imamo opasno stanje i politički sukob koji želi da kod naših građana izazove apatiju i nemoć, kao i totalni kolaps državne organizacije.

Ovim, drugim studentskim protestom od uvođenja višestranačja u Crnoj Gori razvija se kod mlađih naraštaja i politička kultura, ali i podstiče razvoj svijesti o neophodnosti postojanja umjerenog i odlučnog građanskog bunta. U našoj veoma uzbrdnoj demokratiji, čiji prodavci magle decenijama siju šovinistički otrov i žanju mržnju među bližnjima, ipak ima omladine koju su ove nevolje oplemenile i koja nije postala ozlojeđena poput nekih, njima generacijski bliskih kolega u vlasti. Lijepo je čuti, ispod spomenika Nikole Mirkovog u Podgorici, iskrene studentske govore koji kroz svoju mladalačku jednostavnost poručuju da ima i želje i snage koja želi da nešto suštinski promijeni i pokrene.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")