Bio je to još jedan dan protesta majki sa troje i više djece protiv sistemskog nasilja koje je nad njima izvršeno i još jedan pokušaj da se ukaže na poštovanje zakona i ustava ove države. Nevjerovatno hladan i kišovit dan, kao sa samog početka ove pobune u kojoj su, osim borbe za stečena prava, majke odlučne da pokažu javnosti da majčinstvo ne može režim iskoristiti za jednokratnu upotrebu, zloupotrijebiti i otpisati. One pokazuju da je majčinstvo dužnost i obaveza koju mora poštovati i uvažavati svaki sistem ukoliko želi da podrži natalitet, ali i politike ravnopravnosti u domenu omogućavanja razvijanja roditeljstva i karijere žena. A, prije svega, ako gradi povjerenje i uvažavanje onih na čijim glasovima i novčanicima opstaje.
I ponovo nasilje. Ustavni sud je zasjedao i odlučivao o osnovnom zakonu kojim je obezbijeđena nadoknada. Strpljivo su majke čekale ishod i sa pravom očekivale da ih neko iz Ustavnog suda obavijesti o odluci. Ustavni sud se nalazi naspram bine sa koje su se obraćale čekajući. Informacije nije bilo. Kada je postalo jasno da informaciju neće dobiti, predstavnice koordinacionog odbora su tražile da im se dozvoli da uđu u zgradu i da im se kaže odluka, da im se u lice kaže odluka.
Kordon policije zadužen da onemogući ulazak u Sud je bio pripravan. Po posljedicama, naređenje je bilo “ postupi po naređenu ali nevidljivo”. U zvaničnoj informaciji policije piše da su policajci samo gurali žene tj. sprečavali ih da uđu u zgradu Ustavnog suda. A u prostoru koji nije bio vidljiv za javnost oni su ih čupali za kosu, zavrtali im ruke i šake, gazili ih čizmama po nogama, odbacivali sa pločnika - izazivali intenzivan bol. Svi koji su bili prisutni/e znaju da je to rađeno. Da li na vrebalne provokacije policija ima pravo na ovakve postupke? Da li im to piše u opisu posla ili sprovode specijalno naučene lekcije za ovakve situacije - nasilje ali ne vidljivo! I nije samo da ovo “naređenje” primaju zaposleni u policiji, dobiju ga i svi ostali koji imaju moć u institucijama. Majke koje protestuju, imam utisak, još u potpunosti nisu svjesne da nasilje koje ih čeka obuhvata njihovu djecu (troje i više) jer su muževi već prošli golgotu. Slijedi da se njihova djeca neće moći zaposliti u tim institucijama, zaposlena će biti izopštena, a sljedeće će biti da će biti dijagnostikovana kao neprilagodljiva, ne baš sasvim normalna, neupotrebljiva i nesposobna. Oni/e će sigurno spadati u kategoriju onih koji/e se nisu snašli u ovom “blagostanju” koji uspješno organizuje ovaj režim 27 godina, a ako hoće da dostojanstveno žive moraju da odu odavde.
Ne znam zašto članice koordinacionog odbora nisu jednoglasno donijele odluku o nastavku protesta, ali znam da su jako bile uznemirene nasiljem nad Draganom Sošićem i njegovim privođenjem. On je od samog početka sa Damirom bio stalna podrška, omogućavao da istina o protestima bude vidljiva i one to ne mogu zaboraviti. Ophođenje prema njemu i njegovo stanje im je bilo važnije u tom trenutku od njihovog cilja. Tako to rade osobe sa istinskom brigom o drugome (majčinstvo) kojima je ljudski život i poštovanje ljudskosti najveća vrijednost.
Ovo je još jedna lekcija koju su javnosti i svim političkim subjektima održale majke sa troje i više djece koje danima protestuju za svoje zakonom ostvareno pravo. Ostali ćute ili lažno podržavaju i izvještavaju, obojeni svojim sitnim interesima i zloćudnom ideologijom.
Autorka je aktivistkinja Anime
Bonus video:
