Postojaće Crna Gora, dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora kod Bara i Kotora, dok je Sunca i dok je Grahovca...
Tako je počelo... Sa desetak hiljada, pa trideset, pa pedeset. Okupljali su ih iskreni snovi o slobodi pojedinca, naroda i države, ravnopravnosti među nacijama i vjerama. Uz želju da i mi živimo kao sav normalni svijet.
A onda je depees obukao švercovanu crnogorsku uniformu. Urnišući sve čega se dotakao, uključujući cijelu Crnu Goru... Sve vrijeme za taj zločinački poduhvat dobijao je većinsku saglasnost njenih građana... Oprosti, Slavko, ali posa’ je posa'...
*** Kakav će biti kraj, to više niko ne zna. Posljednju liniju crnogorske odbrane sad drže Mirko Velimirović zvani Paja, Saša Sinđelić zvani Sinđa i Milivoje Katnić bez nadimka, bez strategije, bez po drške polovine države, a bojim se i bez dokaza.
Sudbina države na koju je, po zvaničnoj verziji, udareno 16. oktobra, iako svi znamo da je to urađeno 27 godina ranije, sad je u rukama ove trojke. Nije više u ilegali, mada bi za nas zdravije bilo da je tamo ostala.
Prvi stub odbrane, Paja, priznao je javno i bez prisile da - laže! Drugi, Sinđa, ne mora ništa da priznaje, sve piše u presudi za zločine u Vukovaru. Što radi treći stub, Milivoje Katnić, ne usuđujem se da napišem. Stvarno mi se u ovim godinama ne ide u zatvor... Oprosti, Marko, ali starost je starost...
*** Za ove tri decenije, legendarna poruka potpuno je obesmišljena. Lovćen smo popušili još dok je bio u resoru starog duvanskog kombinata, a šverc ostalih cigareta u nadležnosti države i njenog tadašnjeg evroatlantskog mentora, Don Ćića... Durmitor prodajemo na rala, pošto u primorskom katastru ništa nije preteklo 1/1 na ime Crne Gore. More, zbog čijeg je crnogorskog imena prije četvrt vijeka Miodrag Lekić jedva pretekao od Mila Đukanovića i njegovih perjanika, ovoga ljeta preuzima NATO. Sunce nas ponekad i ogrije, ali provedravanje više Gore Crne nije na pomolu... A Grahovac? Grahovac je odavno u Avganistanu, đe boj bije potamnjelo crnogorsko oružje...
*** U neđelju, 16. aprila, navršava se tačno šest mjeseci otkako je potpuno potamnjela i Crna Gora. Ne pominjem to zbog parastosa državi, nego zbog optužnice. Ako i dođe do sudije u petak, brzo će ona nazad kod tužioca...
Nepotpun činjenični opis. Nepouzdani svjedoci...
Ključni adut bio je Paja. Pola godine učili smo napamet bajku o patrioti iz Zubinog Potoka. Koji ne podnosi svoju državu Kosovo, ali obožava tuđu, Crnu Goru. I stalno sanja Mojkovačku bitku. Zbog čega je na 101. godišnjicu spriječio njenu reprizu... Lijepo je tekla ta priča Milivoja Katnića, sve dok se glavni junak nije probudio. I otišao u Novi Pazar. Da tamo ovjeri novu istinu:
- Niko od nas nije imao nikakvo oružje. Priznanje koje sam potpisao je konstrukcija Specijalnog tužilaštva, nijesam ga čitao... Potpisao sam, jer sam bio ucijenjen slobodom 17 ljudi, koji su sa mnom došli na miting u Podgorici... Sa Sinđelićem nikad nijesam dogovarao bilo kakve kriminalne aktivnosti, pa ni oružane napade u Crnoj Gori.
Kad je Paja lagao, prije ili poslije, nije od značaja. Važnije je to što je pola optužnice palo prije suda. Ostatak su dokusurili opozicionari iz Fronta i vlasti iz Hrvatske.
Drugi adut je Saša, osuđen na 21 godinu robije. Zbog ubistva i drugih zločina u Vukovaru. Hrvatska je za njim raspisala potjernicu, ali Crna Gora ne izručuje sopstvene svjedoke...
*** Tužiocu sad preostaje da nađe još kojeg dobrovoljca, ili da prolongira rok kakvom dojavom o bombi u tužilaštvu. Lažnom, naravno, kakav je bio i državni udar.
Zvanični bezbjednosni analitičar Velimir Rakočević hitro je saopštio kako se efikasno sprečava terorizam. Policija treba da pokaže više snage... Nemam nikakvu ideju od koga je sad prepisivao... Ali, sve su prilike da je u ovoj fazi našega pridruživanja Evropi potrebno pokazati više državničke pameti. U kojoj očigledno oskudijevamo, inače se ne bismo bavili istragom sa kojeg je telefona najavljena lažna bomba. Nego kad možemo očekivati pravu... Uoči ulaska u NATO ili malo kasnije... I to bez dojave...
P.S. Ponekad me baš zabavlja ova ushićenost vlasti glede prisajedinjenja Crne Gore NATO-u. Za odbranu svjetskog mira treniraju državu koja nije u stanju da zauzda čak ni predsjednika vlastitog rukometnog saveza... Zaboravih, zna li ko da mi objasni kako se utvrđuje količina patriotizma kod sportista? Vade li im samo krv... Ili i dušu...
Bonus video:
