Vraćao se iz Berana sa šeretskim osmijehom jedan, kako je rekao za sebe, od sto najpametnijih ljudi na svijetu. Godilo mu je tapšanje po ramenima i uzvikivanje njegovog imena iz usta nekoliko desetina, kako neoliberali rado kažu, žrtava tranzicije, dok je sa stisnutom pesnicom podignutom u vis pljuvao vatru po lopovskoj vlasti, bjelosvjetskim tajkunima i pozivao na pomirenje u Crnoj Gori.
Uzalud mu je kasnije stranački nadređeni, ljekar, obolio od politike kao i značajan broj ljudi iz tog esnafa, Goran Batrićević, objašanjao - ti štrajkači, zaposleni u pogonu koji je Vlada nekoliko puta uspješno privatizovala, nijesu biračko tijelo Pokreta za promjene. Pošli su u Berane radi solidarnosti sa ostatkom opozicije i prosto mora smanjiti doživljaj i ublažiti populističku retoriku, ako žele privući birače vlasti.
I od tada je prošlo desetak godina. Sve ono što se kasnije dešavalo sa PzP-om je tužna sudbina jedne stranke i pokreta, koji joj je prethodio, a koji je uoči referenduma o nezavisnosti okupio najveći opozicioni intelektualni kapacitet u Crnoj Gori.
Dritan Abazović, novi lider URE, nema ama baš nikakve sličnosti sa pomenutim profesorom, niti te dvije stranke sliče jedan drugoj.
Ali zato trenutna pozicija URE ima te kako veze sa nekadašnjom pozicijom PzP-a, kada se za samo par mjeseci mora odlučivati o sudbinskim stvarima za stranku.
Abazovića vole opozicioni birači, ne mrze ga ni depeesovci. Pokazao je da, kada ga je Đukanović u Skupštini nazvao „bitangom“, ima ono što nema većina opoziconih perjanica u ličnoj konfrontaciji sa šefom DPS-a.
Kao pojedinac, političar iz manjinskog korpusa koji principijelno kritikuje preostale političke predstavnike Albanaca, dragocjen je većini opozicionih struktura. Zna da iskoči sa broda u pravom trenutku, kao što je uradio kad je Pajović počeo kormilariti ka hridima DPS-a. Da ga baciš na glavu, kažu oni koji ga bolje poznaju, pao bi na noge.
Ali nije isto misliti o sopstvenoj političkoj stražnjici i preuzeti odgovornost za budućnost stranke. Niti je isto biti prvi i samo jedan u nizu partijskih vođa.
Bivši lider URE mu je u ruke predao možda i pretežak teret - stranku sa pesimističkim prognozama za budućnost nakon politički iracionalne odluke Rakčevića, Lekića i Milića o formiranju saveza pretencioznoig imena - Velika koalicija Ključ.
Abazović bi na vrijeme trebalo da izabere poželjne i one druge, opozicione, partnere sa kojima je moguća samo ad hoc saradnja i solidarnost. Predsjednički i lokalni izbori, moguće i vanredni parlamentarni, možda su i bliže nego što bi trebalo, na proljeće sljedeće godine. Koalicija sa nekom od postojećih stranaka ili novo pregrupisavanje u opoziciji je pitanje političke egzistencije za URU.
Navodno su ih Demokrate već preveslale u Nikšiću, prije nego što je uslijedila odluka o bojkotu. Dvije stranke su, navodno, dogovorile koaliciju, da bi ljudi iz bratstva sa crvenim kravatama, kada im je URA učinila neke ustupke, odjednom saopštili da će izaći samostalno.
Kako se samo brzo zaboravilo ono narcisoidno saopštenje nakon sastanka Bečića i Abazovića o mladim, lijepim i hrabrim koji samo što nijesu donijeli promjene. Međutim, saradnja sa Demokratama nije nešto što treba isključiti u budućnosti.
Abazović je pokazao da može da oprosti. Kao što je to uradio predstavnicima DF-a koji su ga brutalno napadali da je idejni tvorac čuvene nikšićke platforme u kojoj je Pozitivna tražila prihvatanje kosovske nezavisnosti kao realnost. Čak su on i kolega mu Neđeljko Rudović prisustvovali protestu kada je Katnić htio da zabastilja Andriju Mandića i Milana Kneževića. Vjerovatno da tu vrstu opozicione solidarnosti biračko tijelo URA podržava, iako su depeesovci likovali što je URA došla na mobu DF-a.
Međutim, prvo krupno pitanje za novog lidera URE je da li će glasati u Skupštini za NATO. Jednostavno, DPS i DF, kao najjače grupacije, postavile su tu temu iznad pitanja ima li šta u frižideru. I vjerovatno će je još dugo rabiti. Socijaldemokratska partija je već pristala na ulogu opozicionog kvislinga u očima antinato partija zbog jednokratnog pojavljivanja u Skupštini. Izvjesno je da od očekivanih napada, prije svega DF-a, neće pretrpjeti nikakvu štetu s obzirom da su Krivokapićevi birači jasno opredijeljeni za NATO. Krivokapić time dodatno kupuje naklonost zapada, bez čijeg uticaja nema ni zere demokratskog napretka. U Crnoj Gori.
Takav potez SDP-a URA mora oćutatu jer je retorički za NATO. I gdje je tu onda politički profit u dijelu biračkog tijela na koji može računati? A diplomatski predstavnici zapadnih država već razočarno klimaju na pomen URE.
Džaba uraši mogu govoriti da su za ulazak Crne Gore u NATO, ako ne glasaju za to u Skupštini. To je ono po čemu su identični PzP-u. I liku sa početka priče koji je tražio birače tamo gdje ih nije mogao naći. Abazović o ovome mora dobro razmisliti.
Bonus video:
