Još od tv duela kad je Komnenić ugostio jezikoborce Tatjanu Bečanović u jednom i Adnana Čirgića u drugom uglu, nije bilo tako teške emisije sve dok Sead Sadiković nedavno nije započeo razgovor o Njegošu sa Adnanom Muhovićem, čelnikom Petnjice. Takođe, Muhović se u slobodno vrijeme usput bavi teorijom književnosti i književnom kritikom, dokazuje se kao majstor komparativne književnosti, ali to nismo bili u prilici da vidimo iz ovog negledljivog ali svakako uticajnog i nadasve impresivnog intervjua.
Ono što je zanimljivo jeste da je Sadiković citirao Njegoša, iako se to očekivalo od Muhovića da čini, jer kako kritikovati Njegoša ako ne analiziranjem njegovih stihova. Međutim, to nije bio slučaj u ovoj emisiji koja je dokazala prave čari multietničke Crne Gore. Ono što je još jasno pokazao ovaj intervju jeste do kakvog multietničkog ćorsokaka može da dovede poigravanje vlasti sa manjinskim partijama, jer većinu manjinskih partija godinama drže u vladi kao privjeske gurajući im pred oči ministarske fotelje kao nedostižnu šargarepu.
Iako ne spadam u one koji su pretjerano fascinirani Sadikovićevom vođenjem jako gledane emisije, smatram da nije greška dati priliku političarima poput Muhovića da se predstave, jer građani imaju pravo da vide lidere i osobe koje su poluge vlasti, pa bilo to i u maloj Petnjici. Međutim, Muhović je prevazišao sebe i lupio šamar javnosti i Vladi, a izgleda i narodu kojem pripada, jer je svojim radikalnim stavovima doprinio da se gnijev onih koji se stavljaju u Njegoševu zaštitu usmjeri ka Bošnjacima, nažalost. Sadiković je radio svoj posao na najbolji mogući način i krajnje profesionalno, a upravo je vlast ta koja gura pod tepih razne Muhoviće, Mugoše, Ivaniševiće i ostale.
Ono što je građanima najvažnije, a promiče im zbog raznih afera poput ove sa Muhovićem jeste što je sve to provučeno iza paravana ove priče, nove prodaje velikih firmi, zaduživanja i oporezivanja. Sve smo zaboravili zbog Muhovića i Njegoša. Osnovna alatka svih dobrih mađioničara jeste skretanje pažnje.
Sadiković i Muhović ne samo da su uzburkali javnost, već su i ukrali šou (steal the show) premijeri tv serije Božićni ustanak. Energija rasprave koja se podigla oko Božićnog ustanka prelila se na Njegoša, kog eto, ipak krive zbog nekog fantomskog književnog ustanka, baš za Božić.
Tako je Božićni ustanak, sa manje od mjesec dana zakašnjenja počeo u Petnjici umjesto na Cetinju. Umjesto Krsta i Đura ukazali su se Sead i Adnan. Iako mnogi tvrde da smo medijski nezrela nacija, desi se ponekad kontra-efekat skretanja pažnje, pa se sva pažnja oko projekta koji je najavljivan kao istorijski, kao tv serija koja će rasvijetliti važne događaje stare bezmalo skoro vijek preusmjeri na rasvetljavanje Njegoševih zločina, odnosno onih koje je svojim djelom inspirisao.
Od 1918. godine prošlo je skoro vijek, a od Njegoša su prošla dva. Zna se ko je stari majstor.
Bonus video:
