„Ova država postoji samo za DPS i njihove pristalice, ostali mogu i da crknu, baš ih briga“. (Branka Plamenac)
Tužiću Agenciju za sprečavanje korupcije zbog propusta koji navodi na spekulacije .... Agenciji za sprečavanje korupcije prijavi la sam uvećanje svoje imovine za iznos od 49.628,31 euro, ... po osnovu presude Osnovnog suda u Podgorici... Iznos koji mi je dosuđen odnosi se na naknadu materijalne štete na ime manje isplaćene zarade za period od 1. septembra 2008. do 1. septembra 2011. godine sa pripadajućom zakonskom kamatom“. ( Svetlana Vujanović, sudija Vrhovnog suda). Državna činovnica je i sa umanjenom platom zadržala bodrost duha. Nije ponijela žalost na državu. Ili narod.
Stoga smo u nadi da je umanjeni lični dohodak bio makar koliko i umanjenje. Dovoljan da se dočeka pravda i namiri izgubljena dobit. DPS projekat je zaživio: može se i od naknade umanjenja, na poslu gdje se fingira pravni poredak, za tri godine, kupiti stančić od 50 kvadrata. Van ostrva apstraktnog i ispraznog državotvorstva, u nemirnom moru stvarnog života i radnog naroda - potrebno je nekoliko stotina godina. Acovih 10 miliona, koliko mu je Sud dodijelio na ime propuštene dobiti, ne mogu zaraditi sve preostale fabrike zajedno. I sama država ne ostvaruje dobit, nego manjkove, koje namiruje novim kreditima.
Narodni blagoslov - kojeg nema
Zaigrao se kapitalizam u CG - kome miliončić, kome nekretnine i državni posao. Kome ropstvo i mizerija. Glasači DPS-a, žilavi oslonac DPS poduhvata - žive u najboljoj od svih mogućih država. Nigdje njihove sposobnosti ne bi došle do punog izražaja kao u njihovoj DPS državi. U punoj su zaposlenosti - sve državni trudbenici - slabo što znaju i malo ili ni malo ne rade. Plata redovna. DPS kapitalizam, otkad se izlegao iz AB revolucije - ne poznaje granice i biznis barijere. Gazi sve pred sobom, ne zavisi ni od čega do od sebe. Sam sebi propisuje zakone - na polju ekonomije, kulture, nauke, pravopisa, religije i morala. Pljunuti Titin socijalizam: ni njima niko nije smetao. Na kraju su poraženi od samih sebe.
Ipak drži se priča, a cilja na zbunjivanje - o glupom narodu. Ne onom koji veselo živi i prisvaja, dok država tone u dug. Njih niko ne optužuje za glupost. Dobro im je, zašto ne bi podržavali. Nijesu dakle glupi glasači DPS-a dok uživajući u privilegijama i povlasticama s vječnošću druguju. Neće biti da su krivi ni obespravljeni građani i radni narod koji sve vrijeme glasa za opoziciju i promjenu ove vlasti. Ostaje otvoreno pitanje koji to glupi narod bezbrižno plovi crnogorskim Titanikom.
DPS glasači
Od nastanka „demokratije“ DPS glasači predstavljaju ogroman teret i kamen o vratu države i zdrave ekonomije. Isti su nesposobni i nezainteresovani da vide dalje od svog sebičnog interesa. Naoružani lukavstvom i naivnom nenaivnošću, DPS glasači, sakriveni u zavjetrini, šire priču o preglupom i neznavenom narodu. Povika na narod, dok oni poput onog miša iz pjesme Dušana Radovića „jedu sira bez obzira“. Rade radnju i daju mandat vladavini koja beskrupuloznošću svojom, ruši materijalnu i duhovnu infrastrukturu ovoga naroda.
Priča jedan iskusni konobar: nekad je bilo dovoljno da jedan ima para i on je vodio cijelo društvo u kafanu. Sad je prva obaveza državotvoraca da organizuje tajnu oko svog pošteno zarađenog novca. To upravo radi i Agencija za borbu protiv korupcije, protiv čega se i pobunila gospođa sudija Vrhovnog Suda.
Bogata je Crna Gora
U mnoštvu podjela na kojima DPS posvećeno radi, pomenimo najzad i onu, koja je u korijenu svih ostalih. Još otkad su mladi komunisti davne, 1988. godine, namjerili da postanu bogataši . Upravo je bogaćenje vladajuće klase kamen temeljac i pokretač svih promjena i podjela: od tranzicije i integracija, Tuđemilske bitke i crkvenog pitanja do mehkih suglasnika. Sve te podjele i identitetska pitanja jesu i ostaće laž, sve dok iz njih bude isključeno imovno stanje boraca za tranziciju i identitet. Bogata je Crna Gora!
Bonus video: