Svojim stvaralaštvom Dragan Radulović nas je natjerao da pojmimo dijete na drugačiji način i da mu dozvolimo da progovori sopstvenim glasom. Svojim pjesma, televizijskim emisijama, slikama- skulpturama... promijenio je mentalnu matricu i značajno izmijenio odnos prema najmlađima, prevodeći kulturologiju djetinjstva iz negative u pozitivnu. To je, između ostalog, tokom Večeri sjećanja na Dragana Radulovića, koja je organizovana u kolašinskom Centru za kulturu, kazala dr Svetlana Kalezić Radonjić.
„Dragan je svoje kreativno obznanjivanje započeo kao pisac za odrasle. Prvu zbirku pjesama „Strmoglav“ objavio je 1970. godine. Dvije godine kasnije objavljene je zbirka „Nijesmo odavde“, a 1974- e „Šta ćemo s nama“. U međuprostoru između druge i treće zbirke za odrasle, pojavila se i zbirka pjesama za djecu „Okrpljene cipelice“. To je prelomni trenutak u njegovom stavralaštvu , kada će on svoje cjelokupno stvralaštvo ubjedljivo okrenuti ka dječjoj književnosti. Tih 70-ih godina prošlog vijeka dječja književnost u Crnoj Gori je bila potpuno nerazvijena, praktično nepostojeća“, kazala je Kalezić Radonjić.
Prema njenim riječima, Radulović je najviše domete knjževnog staralašta dosezao kada je ostajao u spoznajnoj sferi djeteta.
Kako je rekla Kalezić Radonjić, tih 70-ih prošlog vijeka, „kada se utilitarizam očekivao na svakom koraku, Radulović u svojim pjesmama promoviše potpuno drugačiji pristup djetinjstvu, pristup koji je zabavljačko-humorni i mašatarski.
„On okreće kompletnu priču o djetetu na drugu stranu insitirajući da odrasli dijete više ne posmatraju kao figuru u službi odraslih, nego kao enetitete za sebe. U svojim pjesma progovorio je i o traumama savremenog odrastanja, a upravo nas to uvodi u još jedno polje njegovog kreativnog izražavanja—njegove televizijske emisije. Tada kada su se pojavili bile su vrhunske, ali kada danas poredimo programe za djecu, koji promovišu komercijalni, površno zabavni karakter, gdje se od djeteta očekuje samo da se zabavi i da ne razmšilja previše, onda vidite da je kvalitet Draganovim emisija u međuvremenu, porastao“, objasnila je ona, podsjećajući na dokumentarni TV serijal „Meli veliki“.
Radulović je, objasnila je Kalezić Radonjić, u svojim dokumenatarcima „insistirao na drami i stradanju djeteta, njegvom bolu i patnji. U tim emisijama, kazala je, kao najdominantnije osjećanje, koje prosječni gladalac može osjetiti je istinsko saosjećanje, koje je autor ispoljavo razgovorajući sa svojim malim sagovornicima.
„On je istinski vodio dijalog s djetetom. Ako su nekada mali i veliki, zaista, bili u istoj ravni to je bilo u stavaralaštvu Dragana Radulovića... Bio je izuzetan vajar i slikar. Pravio je neobične slike , koje su imale treću dimenziju, pa su to bile svojevrsne slike- skulpture. Na njima su, uglavnom, djeca i stari ljudi. Po svojoj prirodi bio je uvijek usmjeren na one koji su u društvu označeni kao nejaki.“
Kalezić Radonić je podjsetila i na Radulovićev TV serijal „Isčašene bajke“, ali i na njegovu ulogu u organizaciji i osmišljavanju dječjih festivala štirom Crne Gore.
Prema riječima direktorice Centra za kulturu Gorice Ilinčić, Radulović je bio koliko veliki umjetnik, toliko i veliki čovjek.
„Iako je prošlo 17 godina od njegove smrti, on živi svojim djelima, kroz generacije, koje su odrastale uz njegovo stvarlaštvo i trajaće kroz generacije koje dolaze. Svoj život je posvetio i ostavio djeci i poeziji. Njegova ljubav prema djeci je bila velika, vjerovao im je. Umio je da svijet doživi na poseban način, stavrao je dušom i srcem velikog umjetnika, nošen ljubavlju i dobrotom. Na smo njemu svojstven način, dočarao nam je dječji svije, raznolik i bajkovit, svijet u kojem se sanja, plače, smije, istražuje, dijele tajne...Zbog toga je Dragan vječiti dječak mnogih generacija", kazala je ona.
Uz Centar za kuturu, Veče sjećanja na Dragana Radulovića, organizovao je i Korifej tetar. Na njegove pjesme publiku su podsjetili Đorđije Tatić i mališani iz muzičke i recitatorske sekcije OŠ Risto Manojović.
Bonus video:
