Vlado Gotovac: U velikoj tradiciji emigrantske časti
Sve što progonstvo podrazumijeva - duboka uvjerenja, opasnost, patnju i hrabrost - Brković u dramatičnoj mjeri ispunjava svojim životom i vjerom. Njegov Glosarij prečac je kojim prelazi obzorje svoje sudbine - njezino doba, činjenice, ideje, lica... Ne dakle prečac kao redukcija nego kao topografija redigirana prema onome što je bitno određuje, ili joj daje odlučni sadržaj i njegovo značenje. Za Brkovića je prije svega pitanje moralnog smisla našeg djelovanja. S tog stajališta on istim mjerilima ocjenjuje biografiju pojedinaca i povijest pojedinaca. Najveći i najmanji ciljevi svakog obvezuju. Moralna vrijednost nije u broju, nije u redosljedu. Ona u svakom djelovanju uspostavlja istu zbilju slobode, duhovnih vrijednosti i odgovornosti prema njima.
I to se nepopustljivo, sa žestinom bezuvjetnog prihvaćanja svih posljedica zastupa u Brkovićevom “Glosariju”; koji je pravi ispit svijesti suvremene Crne Gore - ispit u velikoj tradiciji emigrantske časti, njezine spremnosti na ispunjavanje svih zahtjeva koje nam postavlja veličina našeg svijeta i njegov smisao.
Prava dosljednost uvijek postupa kao nevinost razvijena do ciničnosti. Samo tako redigirana ona istodobno postaje uzbuna, priznanje pada i velika nada koja ne izbjegava iskupljenje s njegovim posljedicama. Brković u tome pokazuje onu snagu i odlučnost, koja izaziva naše poštovanje i obuhvaća nas svojom nepokolebljivom vjerom kao snagom budućnosti. Njegov je Glosarij obrana vrijednosti naše kulture, koja je istodobno čin raznolikosti i izraz univerzalnosti - ona redakcija našeg mišljenja i osjećanja svijeta u kojoj pluralitet konkretnoga ne relativizira vrijednost tog svijeta.
Brkovićev Glosarij tvrdi: Moja je domovina u meni - što je emigrantska tvrdnja koja se provjerava u činjenici da je on istodobno svjedok, sudac i govornik budućnosti svoje domovine. I na taj način osigurava svoju i njezinu veličinu. (Dubrovnik, 1. 12. 1995.)
Mirko Kovač: Pouzdan duhovni pečat
Jevrem Brković (1933, Piperi, Podgorica) danas je slavni crnogorski pjesnik poznat i priznat ne samo na prostoru jezika kojim piše, već i dalje u europskim razmjerima, jer su njegove pjesme i njegova proza prevođeni na više svjetskih jezika. Jevrem Brković je prvenstveno pjesnik, ali se isto tako uspješno ogleda i u ostalim književnim žanrovima; piše prozu, drame, eseje, a njegovi pamfleti i polemike spadaju u najoštroumnije tekstove u toj oblasti. Silom prilika Jevrem Brković napustio je Crnu Goru, ali ne i svoju Dokleju, svoju mitsku Crnu Goru bez koje ne vidi smisao svoje poezije i proze, bez koje ne bi mogao ni htio razmišljati o svijetu i vremenu, o povijesti koju doživljava kao sudbinu i kob, a sve više i češće kao izvor svih onih proturječnosti kojima se hrani i literatura. Andrić je jednom rekao da je i književnost „sukob zakrvljenih svjetova“.
Otkada je Jevrem Brković prognan iz Crne Gore i otkada je našao svoj dom u Hrvatskoj i Zagrebu, napisao je mnogo novih pjesama, dokumentarističkih proza i polemika, a u Rijeci je objavio i jedan čudesni roman Monigreni za koji Ivan Salečić kaže da je „roman freskostrukture“. I dok je pisao knjige, Jevrem Brković je paralelno bilježio neke svoje refleksije i razmišljanja o onome što tišti jednog pisca i čini ga sudionikom svog vremena, pa i arbitrom historije. Mislim da svaki pisac mnogo drži do svojih „paralelnih tekstova“, jer obično nastaju prije, za vrijeme i nakon glavnih djela, a nastaju u osami ili vrevi svakidašnjeg života i predstavljajući dio intime, te pouzdan duhovni pečat, često i ključ za razumijevanje jednog autora i njegovih opsesija. Ivo Andrić je dugo godina i s uživkom pisao Znakove pored puta da bi se na koncu ta knjiga svrstala u red najvećih ostvarenja ovog pisca. Sada je i Jevrem Brković prikupio svoje bilješke i refleksije o mnogim temama koje se tiču svih nas i složio ih u knjigu koju je nazvao Glosarij.
Ako je glosarij (glosar, glosarijum) rječnik koji tumači i objašnjava nepoznate i nejasne riječi i pojmove, onda je ovaj Glosarij Jevrema Brkovića proširio to značenje i funkciju jednog rječnika, prešao sferu pragmatičnog i dosegnuo onu duhovnu stranu kada više nije dovoljno samo objasniti nepoznato, već i ono neobjašnjivo; kada nije dovoljno tumačiti nejasno, već i ono bjelodano. Pisac mora na svoj način iz svog kuta govoriti čak i o onome što drugi znaju. U tom je pogledu Glosarij Jevrema Brkovića dragocjena knjiga, pravi priručnik za sve one koji žele još nešto saznati najprije o sebi samima i vremenu u kojem žive, a onda i o piscu i njegovim kolebanjima, o mnogim ljudima i pojavama, o povjesnim činjenicama i zabludama. U ovom Glosarij svatko će ponešto pronaći za svoju dušu.
(Rovinj, 13. kolovoza 1995.)
Bonus video:
