Tokom devedesetih godina na našim prostorima su nastajale nacionalne stranke, umjesto da se formiraju građanske, jer ključno nije bilo demokratsko već nacionalno, a to je uslovilo i da nacionalne stranke istrajavaju još uvijek, dok je u drugim društvima demokratizacija bila bitna i bitnija od bilo čega, kazao je hrvatski istoričar Hrvoje Klasić na tribini održanoj u Podgorici povodom obilježavanja 30 godina od 1989. godine, pada Berlinskog zida i uticaja kako na tadašnja, tako i na današnja događanja u Evropi i Crnoj Gori.
Prema njegovom mišljenju, ako izuzmemo Rumuniju, nakon pada Berlinskog zida u Mađarskoj, Čehoslovačkoj i Poljskoj desile su se baršunaste revolucije, mirne tranzicije “iz poznatog u poznato - iz komunizma u kapitalizam u liberalnu demokratiju”, a u Jugoslaviji nije bilo “normalne tranzicije, već se u Jugoslaviji desila tranzicija iz poznatog u nepoznato”.
“Društva koja su nastala raspadom Jugoslavije i danas mnogo više teže nacionalnom nego građanskom", dodao je hrvatski istoričar, a sve zbog nacionalizma koji je uništavao tu zemlju još od 1918. godine, što Crnogorci veoma dobro znaju”, našalio se Klasić.
“Nacionalizam je nešto što nas je uništavalo i razaralo, i što se u vrijeme Tita guralo pod sto na sve načine. A kako je nacionalizam bio prisutan i tu je bilo dovoljno imati domaće mangupe da bace šibicu i da nacionalizam plane”, rekao je Klasić koji je i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nacionalizam je uništavao Jugoslaviju - zemlju koja se danas nerijetko idealizuje, a kako je hrvatski istoričar objasnio, upravo tu Jugoslaviju je održavao samo Josip Broz Tito, čija je smrt jedan od ključnih događaja za dalji opstanak (ili nestanak) Jugoslavije - “njegov odlazak je bio fatalan”.
“Titovi lik i djelo su bili garant sigurnosti. Onog trenutka kada je on otišao, republike se više ne ponašaju kao saradnici, nego kao konkurenti i zajednički dogovor za zelenim stolom više nijesu mogle naći. Onda se pojavila srpska opozicija, pa Slobodan Milošević...”, priča Klasić na tribini u organizaciji Centra za demokratsku tranziciju.
On je istakao da su drugi, poput Amerike ili ostatka Evrope, znali ili pretpostavljali u kom će smjeru taj nacionalizam odvesti, ali da nijesu reagovali iako nije bilo sumnje da će se Jugoslavija raspasti krvavim načinom. Uprkos tome, prema njegovom mišljenju, niko od svjetskih sila nije doprinio događajima čija se ostavština i danas osjeća - mi smo sami sebi bili dovoljni, “mi” kao ljudi koji su činili Jugoslaviju.
“Protivim se tezi da nas je neko posvađao da je ovdje neko drugi donio rat. Sva dokumenta na kojima sam radio pokazuju da je svima, uključujući i SAD i Evropu bilo, u tom trenutku, stalo da Jugoslavija opstane. Nikome nije stalo da se Jugoslavija raspane, pogotove ne na ovaj način na koji se raspala”, rekao je hrvatski istoričar a zatim i dodatno objasnio:
“Za vrijeme Tita to (nacionalizam) se rješavalo na razne načine: nekad šakom po stolu, nekad na ovaj ili onaj način. Nacionalizmi su bili prisutni, nije nama trebalo da dođu ni Ronald Regan ni Buš, niti KGB. Dovoljno je bilo imati ove naše mangupe da bace šibicu da nacionalizmi planu i da se pretvore u ono što niko nije očekivao. Odgovornost Amerike i Evrope je što su svi znali, ali nisu reagovali iz puno razloga: raspada se SSSR, Zalivski rat… Niko od njih nije ni sumnjao da će se Jugoslavija raspasti ovako”, naglašava Klasić i dodaje da je kod Poljaka, Čeha i Slovaka demokratija bila bitna, a da je kod nas, kao i uvijek, nacionalno bilo bitnije od demokratskog.
“Zašto se to kod nas baš tako dogodilo? Tu bih krivio vladajuću partiju koja je nacionalno pitanje smatrala riješenim, a o nekim pitanjima se nikada nije pričalo, dok se o nekim se pričalo, ali pogrešno”, kazao je Klasić.
On je dodao da je jedan od najvećih problema to što su ljudi na ovim prostorima, odnosno društva ili njihovi predstavnici, željeli svoju državu i bila je bitna samo samostalnost, ne i kvalitet.
“Spirala je krenula iz Hrvatske, Srbije, a našla je plodno tlo svuda, i to nam je pokazalo da želimo svoju državu, samostalnu a da nije bitno kakvu. Forma je bila važnija od sadržaja... To ne znači da nije bilo onih koji su se borili za ljudska prava, za demokratiju”, rekao je Klasić. Kao zaključak, na osnovu svih događaja, Klasić poručuje da od stranih uticaja ne treba bježati već ih treba iskoristiti u ličnu korist...
“Mislim da smo pokazali da ne znamo sami. Demokratija pokazuje slabosti. Lažne vijesti su veliki problem. Živimo u društvu u kojem istina više nije bitna. U takvim situacijama uključivanje mozga je najbolji izlaz”, zaključio je Klasić.
Danas svijet postaje apolaran
Iako se od 1989. godine najviše sjeća “jedne cure, a ne ključnih momenata za istoriju”, on je govorio i o padu Berlinskog zida ističući da “nije sve moralo biti baš tako”.
“Danas je uopšteno mišljenje da je Berlinski zid morao pasti i da je tok istorije išao u tom smjeru, kao i da je morao pasti komunistički sistem... Neću da veličam ili umanjujem bilo šta, ali da li je tako zid pao i u Kini? Je li pao u Vijetnamu? Nije. Berlinski zid nije morao pasti i ne bi bilo pri put da se na volju naroda odgovori represijom. Da nije bilo Mihaila Gorbačova i vjetrova iz Moske sve je moglo biti drugačije”, rekao je Klasić.
Upitan kakva je uloga u tom periodu bila stranih sila, rekao je da Evropa i danas nema jasne stavove o puno stvari, a pogotovo nije imala tada kada je nastajala.
On smatra da se 1989. niko nije nadao kuda bi sve moglo da ode, ali svijet se bitno promijenio.
“Imate dva bloka do tada. Imate Sovjetski Savez i njihove, Ameriku i njihove, dok nakon pada Berlinskog zida i nakon sloma Sovjetskog saveza svijet postaje multipolaran. Danas, rekao bih, svijet postaje apolaran”, kazao je Klasić.
Bonus video:
