Izgleda da (konačno) ulazimo u period strašnih vrućina, a klima u mom ofisu je prokapala - sa unutrašnje strane, molim vas - što je rđav omen (malum omen lat.).
Biće da je Gospod Bog - slava mu i milost - ispalio nebesku munju u mom pravcu - u namjeri da me kazni za moja silna sagrešenija o red i poredak - ali je promašio. Munjom je pogodio moju nesrećnu klimu - što sam vrlo sklon da protumačim kao opomenu (pred isključenje), odnosno znak (sa nebesa) da je (možda) pravo vrijeme da uvučem kandžice...
Posao stagnira u posljednje vrijeme - i to ozbiljno - i zato u Ofisu (The Office for Suburban and Rural Development) ne provedim ni sekund više nego što je stvarno neophodno - sve do trenutka kada mi prilike na finansijskom planu dozvole da pozovem majstora (klimadžiju). Problem sa klimom će, svakako, uticati i na uratke (literarne pokušaje) koje ću plasirati u narednom periodu - te vas, u skladu s tim, molim da o mojim uratcima, do daljega, ne sudite (pre)strogo - jer će moji uratci, do daljnjega, nastajati u substandardnim uslovima - u uslovima koji su daleko od idealnih. U ovom trenutku nisam ništa drugo do li siromah koji radi od kuće. Definitivno sam pao na najniže grane. Pomenite me u vašim molitvama...
***
Arhitektice mlade - mnogo mlade, mnogo slatke - vrše strahovit pritisak na mene, unazad dvije nedelje dana, da izađem sa jasno profilisanim stavom po pitanju nečega što je naslovljeno - samo trenutak... aha, evo ga: “Konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje Trga Nezavisnosti u Podgorici”. Idejno, veli, rješenje Trga Nezavisnosti u PG - i k tome još arhitektonsko-urbanističko.
Ozbiljno razmišljam o prvom crnogorskom špijunskom trileru - naslovljenom: Rješenje Trga. Banda profesionalnih izgrednika, koja je instruirana i izdašno finansirana od strane Rusije - uz logističku potporu iz susjedne nam Srbije - pokušava da otme naš tzv. crnogorski identitetski profil. Riječ je o političkim, nacionalnim, povijesnim, jezičkim, kulturnim i, napose - vjerskim čimbenicima ukupnog crnogorskog identitetskog profila - a namjera izgrednika je da nas prvo posrbe, a odmah zatim i porobe (orobe). U odbranu crnogorskog identitetskog sustava ustaje niko drugi do li dr Bojan Baća, politički analitičar...
Dakle, konstatovao bih, za početak, da u srcu ne nalazim dovoljno vjere u Ivana Vukovića, gradonačelnika PG, i Filipa Aleksića, glavnog PG arhitekta. Teško mi je da povjerujem da taj dvojac uopšte postoji - te sam stoga prisiljen da uvedem kodna imena: Dombi (a ne Donbi - gradonačelnik) i Ćkofe (GPGA). To nešto što su Dombi i Ćkofe raspisali vrišti - VRIŠTI! - opštim mjestima, nekompetentnošću i, na koncu, ordinarnom tupošću - da jednostavno nemam riječi. I ne želim, niti sam u stanju (i kad bih poželio) da uđem u analizu toga nečega.
Uostalom, ne treba ići dalje od naslova. Kako, recimo, precizno razgraničiti, ako smo upoznati sa stanjem na terenu - što je tu arhitektonski, a što urbanistički segment budućeg rješenja - uz obavezni hortikulturni momenat, naravno - koji je, ko zna zašto, izostavljen u naslovu. Ništa bez zelene salatice, ako mene pitate...
Nema smisla baviti se, opet ako mene pitate - ni pitanjem ko stoji, imenom i prezimenom (ili barem kodnim imenom), iza ideje o sveobuhvatnoj rekonstrukciji centralnog podgoričkog i crnogorskog trga - čak ni u ime povijesti crnogorske arhitekturice mlade i nejake i pripadajućeg joj urbanizma ugašenoga. Jednostavno, ne želimo da znamo kome je opet palo na pamet da prekopava trg.
OK, moram priznati da sam - nošen obavezom da pravovremeno upozorim arhitektice mlade - mnogo mlade, mnogo slatke - prije nego li radoznalošću - ovjerio sastav žirija. I ispade da je predsjednik žirija čovjek koji je potpisao čitavu seriju planskih dokumenta - koji su, opet kako mene pitate, vrlo negativno uticali na nekavu generalnu predstavu o ključnim momentima u povijesti građenja pod sunčanim podgoričkim nebom - ako uopšte imamo pravo, s obzirom na okolnosti, na bilo kakvu predstavu, o bilo čemu. Taj lik je potpisao, između ostaloga, i planski dokument koji je predvidio objekat neposredno uz Hotel “Podgorica” (DUP “Rekreativno - kulturna zona na obali rijeke Morače” - južni dio, Izmjene i dopune). Što i nije toliko strašno - ali ako znamo da je konkurs, vjerovali ili ne - međunarodni - jeste strašno što to ime apsolutno ništa ne znači u međunarodnim okvirima. Tu od Bioča do Golubovaca, od Stočnoga pazara do Komanskoga mosta - i još ovamo do Kokota - možda i nekako. Dalje nikako. Ne povodite se, braćo arhitekti i sestre arhitektice, za lažnim prorocima - to je sve što imam da vam kažem...
***
Bako Čukić Režimlija... Postoje snažne indicije da je autor dva vrlo poučna komentara ispod mojeg prošlosubotnjeg uratka - niko drugi do li najveći smarač među intelektualcima koji nastupaju sa pozicija bliskih režimu - Bakče Režimlija.
Kladio bih se u honorar od ovog uratka (koji iznosi, otprilike, koliko i posjeta klimadžije) - da je upravo on - Bakče - a ne neko drugi, autor ta dva komentara.
Jer, teško da postoji još neko u CG ko je, prvo, bio kandidat za Julkicu - ko je, drugo, vrlo sklon da nam, ničim izazvan, podari nauk mudri o žitiju i priključenijima gospodina sv. Simeona Mirotočivog - slava mu i milost - i kome, treće, nije teško da ispiše vrlo ostrašćenih 10.000 karaktera (cijeli ovaj uradak, poređenja radi, ima 6.000 karaktera), komentarišući ispod teksta kojemu pomenuti, sv. Simeon Mirotočivi - slava mu i mislost - nikako nije ključna tema. Bakče je opet pokušao da izađe iz smaračkog registra i da bude duhovit - što se, opet, po ko zna koji put, završilo katastrofom.
Bakče, crni sine, zna li drug Đuranović, tvoj duhovnik, da redovno pišeš komentare ispod tekstova objavljenih na portalu Vijesti?
Bonus video:
