Iako je vrijeme na neki način stalo i neskladno teče u skladu sa epidemijom virusa korona kojoj je čitavo čovječanstvo podređeno, crnogorska umjetnica, prvenstveno grafičarka, Ivana Stanić, ističe da se sa radom ne staje, čemu svjedoči i njena izložba “Diši” koja će danas biti otvorena u Gradskoj galeriji Kotor u 21 čas.
Nakon brojnih predstavljanja, ovo je njena prva samostalna izložba u rodnom joj gradu, pa na pitanje o samom trenutku u kojem će postavka biti izložena Stanićeva ističe da nije razmišljala o epidemiji kada su u pitanju tehničke stvari - organizacija i posjećenost i dodaje da “ovo sve liči na jedan veliki globalni performans”.
Na izložbi će se predstaviti sa oko 20 radova manjih formata i sa oko 10 velikih rađenih kombinovanom tehnikom na papiru i platnu, a sama postavka obuhvata nekolika stvaralačka ciklusa.
“Očekivanja su mi takva da se nadam da ću uspjeti da prikažem svoj put od intimnih figurativnih zabilješki i angažovanih priča, preko razbijanja forme koja vode do apstraktne estetike na većem formatu. Očekujem da ću uspjeti da ostanem svoja u komunikaciji sa konzumentima koristeći malo drugačiji likovni jezik. Svu ovu priču je lijepo prenijela istoričarka umjetnosti Biljana Samardžić kroz likovnu kritiku koja prati postavku. Takođe se nadam da će doći do fuzije različitih, a povezanih senzibiliteta, jer će Tatjana Ćalasan čitati poemu “Pišem Tebi a sebi” a Ana Vujošević imati koncert. Tako da očekujem jednu lijepu igru i nadam se da će svi prisutni izaći sa izložbe ispunjeni”, poručuje Stanić.
Izložba je nazvana “Diši” što u 2020. godini izaziva razne asocijacije - od toga da smo kao društvo (ne)svjesno počeli da se gušimo raznim stvarima, zatim ono “Diši” koje asocira na zagađenje vazduha i manjak šuma koje u ogromnim količinama nestaju pod raznim okolnostima širom svijeta, “Diši” - kao podsjećanje na masovne antirasističke proteste koji su se odvijali pod drugačijom parolom - “I can’t breathe” ili “Ne mogu da dišem”, te i “diši” pod maskom, “diši” i pod respiratorom, “diši” i bori se za dah i bori se za sebe, za život, za prirodu, za društvo, za planetu... “Vijesti” je zanimalo šta je Stanić podstaklo da baš ovim nazivom objedini svoja djela.
“Hvala Jelena na odličnom sažimanju. Ovaj ciklus je nastao i započet je još prošle godine... Kao neki intuitivni osjećaj, jer uvijek krećemo od sebe... Izložba se zove ‘Diši’, al’ u sebi nosi cjeline, ‘Bliskosti’, ‘Pismo sebi’ i dominantnog opusa ‘Samo Diši’. Kulturni aktivizam i angažovanost je neminovan i danas možda jedini način da se glasno pošalje poruka... Autori osjećaju u kostima da živimo u novom svijetu koji je surov i u pitanju je opstanak, ako ne fizički direktno, onda mentalni sigurno”, smatra Stanićeva. U ranijem razgovoru za “Vijesti” kazala je da svojim novim ciklusom ulazi “u jednu novu priču boja, apstrakcije i razbijanja forme”.
“Nakon skoro dvije decenije intimnih figurativnih zabilješki, nekih grotesknih, politički angažovanih, filosofskih, komično tragičnih ili prosto životnih, svakodnevnih trzaja i titraja osjetila sam potrebu da ‘Dišem’, da izađem iz udobnosti zgloba i navike i probam da sa konzumentima iskomuniciram na estetskom nivou, da pojednostavim, budem sigurnija u sebe i da ta slika na svoj način priča sve one priče ispričane, proživljene, a ja ću se povezati sa onima koji mogu jasno ili makar slično da vide”, objašnjava ona. S obzirom na to da njena apstraktna djela “u svojoj pozadini nose i angažovane političke, emotivne kontekste i priče” ona otkriva i kakvu poruku šalje publici.
“Pa, uvid u svoje ljudske ograničene domete, emocije, misli, zaključke, podsjećam na izmanipulisanost samim sobom, na nemogućnost imanja stava u 2020. godini, na neizvjesnu i ne tako svijetlu globalnu, planetarnu budućnost... Jedino iskrenošću prema sebi i drugima možda uspijemo da isto to ljudsko, nesavršeno i savršeno u istom trenutku dotaknemo i tako se međusobno povežemo, razumijemo i podržimo, sačuvamo estetski i etički minimum ljudskosti”, poručuje ona.
Kulturni aktivizam mora postati bučniji
Na pitanje koliko je neophodno biti angažovan - politički, društveno, kulturno-umjetnički, u današnjem vremenu i okolnostima u kojima živimo, te i ko bi sve trebalo da bude angažovan/aktivan i zbog čega, Ivana Stanić ističe: “Autori, stvaraoci, od vajkada pozivaju na buđenje i bunt čineći to intuitivno, emotivno, misaono... jasnije, drugačije vide, svjesni svoje ništavnosti u konstantnoj egzistencijalnoj borbi ne odustaju od svog rada i poput molitve, meditacije ili kako god, putem rada imaju uvid, a to uvijek većini izgleda suludo”, kaže Stanić.
Ona za “Vijesti” kaže da ima dosta planova, kako u ličnoj profesionalnoj sferi, tako i u kulturnom aktivizmu “koji mora postati bučniji”, a čitaocima poručuje: “Nadam se da polako svi uviđamo da ako ‘lock dawn’ bude potrajao... samo ih umjetnost može održati, možda ne napuniti stomak, ali njihovo biće sigurno”, zaključuje Stanić.
Bonus video:
