Mlada crnogorska novinarka Ivona Drobnjak nedavno je objavila knjigu “Sponzoruša bez sjećanja” u izdanju “Obodskog slova” u čijim knjižarama se knjiga može naći.
Iako je ovo njen prvijenac na crnogorskoj književnoj sceni, Drobnjak je ranije u onlajn formi objavila i “Sponzorušu bez lica”, a u razgovoru za “Vijesti” ona otkriva da planira da “Sponzoruša” postane trilogija.
Roman provokativnog naziva i takvih i korica Drobnjak ne želi žanrovski da određuje, već kaže da je u pitanju triler, drama, jednako i ljubavni roman, sa elementima fikcije i stvarnosti, a sve to na društveno angažovan način. Radnja se odvija u tri vremena, pa tako glavna junakinja prolazi kroz više faza života i sa njima upoznaje čitaoca.
Drobnjak je završila je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, a specijalizirala ustavno pravo na Pravnom fakultetu. Već duži niz godina bavi se novinarstvom, iako su joj interesovanja različita, kaže ona i obećava i nova djela.
Nedavno je objavljen tvoj prvi roman “Sponzoruša bez sjećanja”. Iako je zvanično prvi, ti si prethodno na Instagramu u djelovima, objavila i roman “Sponzoruša bez lica”. Da li su i kako povezane ove dvije priče, da li je u pitanju nastavak, te postoji li ambicija da i “Sponzoruša bez lica” dobije svoju štampanu formu?
Priču „Sponzorušu bez lica“ sam napisala prije više od šest godina. Tada sam ga u djelovima objavljivala na jednom forumu i naišao je na pozitivnu reakciju publike. Sjećam se da sam imala samo par strana napisanih, a ostalo sam pisala i odmah objavljivala na tom forumu. Kada je počela cijela ova situacija sa koronom, počela sam da pišem novo djelo i sjetila se da bih mogla da “Sponzorušu bez lica” objavljujem na Instagram profilu i vidim koliko se publici sada sviđa ta tematika. Djelo je izbrisano sa foruma i počela sam da ga sređujem, mijenjam i objavljujem po djelovima na ovoj društvenoj mreži. U međuvremenu sam pripremala novi roman. Ova djela imaju sličnu tematiku i društvene okolnosti, ali su likovi različiti. Zanimljivo je to što je sporedni lik Eleonora, koja se pojavljuje na jednoj žurki u romanu „Sponzoruša bez lica“, glavni lik u romanu „Sponzoruša bez sjećanja“. Na taj način sam ih nekako povezala. Mislim da će u bliskoj budućnosti i taj roman da dobije svoju štampanu formu.
Kako bi predstavila “Sponzorušu bez sjećanja”? Kazala si da je u pitanju triler, a može se tumačiti i kao ljubavni roman.
Kada sam napisala roman, razmišljala sam o tome da li je riječ o trileru, drami ili ljubavnom djelu. Naposlijetku, shvatila sam da je bitnije da se svidi čitaocima, a da možda i ne moram da ga žanrovski odredim. Sponzoruša bez sjećanja nas uvodi u glamurozni svijet skupih i markiranih krpica, predstavljeni su naizgled savršeni životi sa mnogo nedostataka. Pisala sam o problemima koji ih muče, željama koje imaju, ali i o jednom prerano oduzetom životu, snovima koji su srušeni. Iako knjiga nije ljubavna, najviše sam uživala dok sam pisala o ljubavi između dvije osobe, ljubavi koja je jača od svega.
Koga čitalac prati, gdje će ga radnja odvesti i koga će upoznati?
Knjiga je napisana u tri vremena. Priča počinje u zatvoru u kojem se nalazi Eleonora, koja je glavni lik, a potom se otkriva kako je tamo završila. Radnja nas zatim vodi u Beograd, gdje ona ide na studije i upoznaje nas sa njenim drugaricama, njihovim momcima, drugovima, “kombinacijama”. Treće vrijeme je prošlost u koju nas odvode sjećanja glavnih likova. Iako u tom svijetu o kojem pišem nema skroz čistih i nevinih ljudi, moram da napomenem da skoro nijedan lik nije u potpunosti loš ili u potpunosti dobar.
Sami naslov romana je prilično izazovan. Kako si došla do toga i šta se može naslutiti iz njega, ali i iz naslovnice koja prikazuje “pola ženskog lica”, dok drugu polovinu upotpunjava novčanica, krv, policijske lisice?
Jeste, naslov je izazovan, zbog toga što može ili jako da privuče čitaoca ili baš da ga odbije. U naslovu je sponzoruša, jer se radi o djevojkama koje imaju novac, koji nisu same stekle, a da bi čitalac shvatio zašto je bez sjećanja, mora da pročita cijeli roman. (osmijeh) Da, u romanu ima i hapšenja, ubistva, krvi, mnogo novca, ali i mnogo postupaka koje likovi čine da bi došli do njega. Na korici je i kokain, zato što je knjiga i o zavisnosti, od droge i opijata, od druge osobe i materijalnih blagodeti. Sa lijeve strane je Beograđanka, koja nešto šapuće glavnoj junakinji. Rekla bih da korice mnogo govore, ali da se ipak mora pročitati roman i izvući zaključak, ili samo uživati u čitanju.
U knjizi je dočaran svijet djevojaka koje žele da žive na visokoj nozi, ali i onih koji mogu da im pruže taj luksuz. Koliko je ovo aktuelna tema danas i zbog čega?
Ja mislim da je jako aktuelna tema na Balkanu, zato što mnogi žele da žive na visokoj nozi, a ne znaju na koji način da naprave novac. Obični narod s jedne strane jako teško funkcioniše, rade za platu od 300 eura sa kojom moraju da prehrane porodicu, plate račune, ratu za kredit. S druge strane, imamo i one koji voze preskupe automobile, piju pića od par stotina eura, stalno idu na luksuzna putovanja…. I onda se oni koji jedva krpe kraj s krajem pitaju kako da brzo zarade puno novca i logično, postaju kriminalci, starlete, sponzoruše… Ali ko da ih krivi?
Kazali si da se dalje postavljaju pitanja poput; Može li se novcem kupiti sve?; Koliko smo daleko spremni da odemo zbog materijalnih blagodeti?; Kolika je granica između dobrog i lošeg?... Da li čitaocima nudiš odgovore na ova pitanja i da li ih i sama imaš?
Iskreno, nemam odgovore na ova pitanja, već ih i sama stalno postavljam sama sebi. Lako je biti moralan na riječima i reći: “Ne, ja to nikada ne bih uradila!”. Stvarno pitanje postavljamo tek kada se nađemo u toj situaciji i mislim da tek tada i možemo da komentarišemo tu situaciju. Rekla bih da je ovo roman koji se lako i brzo čita, ali ostavlja trag u čitaocu, koji zajedno sa likovima vodi unutrašnju borbu. Većina likova, baš kao i većina ljudi misli da je dobra, iako s vremena na vrijeme čine loše stvari. Ali, svi smo samo ljudi. Ovo nije kritika, već pečat jednog vremena i nekoliko sudbina napisanih na papiru.
Imaš li neke planove za promociju romana, očekivanja od njega i slično?
Mislila sam da ću promovisati roman odmah po izlasku, ali me je situacija sa koronom malo poremetila. Željela bih da lično upoznam svoje čitaoce, zagrlim ih, ispričam se sa svima onima koji mogu da dođu na promociju, ali da ne nosimo maske, ne držimo distancu. Sačekaću neke ljepše dane za promociju, a do tada ću sugurno napraviti nešto u onlajn formi, na svom Instagram profilu -osudjena_jer_sanjari.
Može li se u budućnosti očekivati i neko novo djelo?
Može. S obzirom na to da planiram da ovo bude trilogija, napisaću i treću knjigu, koja će u svom nazivu imati riječ “sponzoruša”, a onda planiram da pišem i o nekim drugim temama. Svakako o nečemu što bih i sama čitala.
Novinarka u njoj uticala na književni stil pisanja i angažovanost teme
S obzirom na to da si i novinarka, da li je bilo potrebno razlučiti granice novinarskog i književnog stila, koliko je to blisko a koliko udaljeno, koliko ti je jedno olakšalo drugo?
Novinarstvo sam i izabrala kao poziv zbog toga što volim da pišem, a kada sam počinjala da se bavim ovim poslom mislila sam da mogu da promijenim svijet. Sada shvatam da ne mogu, ali sam srećna ukoliko mogu da pomognem barem jednoj osobi dok se bavim nekom društvenom temom. Mislim da je i moja knjiga, pored toga što je pitka i što se lako čita, takođe društveno angažovana. Što se tiče stila pisanja, mislim da je novinarski poziv dosta uticao na to. Ranije, dok sam pisala, voljela sam duge rečenice, sada volim da je sve kraće, ali opet detaljno opisano.
Bonus video:
