Kroz film “Mar” mladog crnogorskog reditelja Milorada Milatovića na dirljiv način prikazan je život osobe sa hendikepom i postavljena pitanja koliko jedna takva egzistencija može da utiče na emotivno stanje bližnjih.
Ovaj kratkometražni igrani film govori o komplikovanoj porodičnoj zajednici i spoljnjim faktorima koji utiču na njihove odnose. Rađen je po scenariju Ilije Đurovića, a sniman je tokom četiri dana na lokacijama u Podgorici i na rijeci Cijevni.
Radnja filma prati emotivnu vezu Igora (31) i Ane (27) koji već neko vrijeme žive zajedno. Bliži se trenutak kad će Ana morati da počne da se stara o psihički bolesnoj sestri Mar (30), koja treba da se preseli kod njih. U Crnoj Gori traje epidemija virusa korona, a Igor i Ana slobodan dan koriste da odvedu Mar na jednodnevni izlet do kanjona Cijevne. Tokom izleta, oni pokušavaju da razriješe emotivnu krizu kroz koju prolazi njihova veza poljuljana spoljnim uticajima i unutrašnjim dilemama. Za to vrijeme Mar i njen svijet oslobođen svakodnevnih problema, a istovremeno čist i strašan, jer je nepoznat postaje stub oko kojeg se polako obmotava Anin i Igorov život.
Film sa jasnom vizijom, dobro razrađenim likovima i i odabirom lokacija koje upotpunjuju priču podržao je Filmski centar Crne Gore na konkursu za sufinansiranje kratkometražnih igranih filmova u doba pandemije kovid-19.
Milatović je studije filmske i televizijske režije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi prof. mr Marije Perović, završio 2020. godine. Tokom studija režirao je četiri kratkometražna igrana i dva dokumentarna filma, muzički spot i reklame. Bio je uključen u niz projekata svojih kolega u funkciji asistenta režije, kao i pomoćnika režije.
Milatović za “Vijesti” govori o svom ostvarenju, utiscima sa snimanja, ali i o položaju mladih reditelja i njihovim mogućnostima u Crnoj Gori.
Završeno je snimanje filma ”Mar”, koje se odvijalo na lokacijama u Podgorici. Kako je bilo na četvorodnevnom snimanju i da li se u potpunosti ostvarilo Vaše viđenje scenarija koje je pisao Ilija Đurović?
Snimanje je proteklo bez većih komplikacija i problema. Vjerujem da je sve, što je bilo zamišljeno i isplanirano, realizovano i snimljeno. Naravno, bilo je i kadrova koji, zbog tehničkih zahtjeva i nepristupačnosti samog terena, nijesu mogli biti izvedeni. No, vjerujem da smo u takvim situacijama našli optimalna alternativna rješenja koja su u duhu cjelokupnog filma. U toku procesa sam, s jedne strane, pokušao da ostanem privržen scenariju i prvobitnoj viziji istog, ali je, s druge strane, bilo momenata u kojima bi shvatili da neki minimalni postupci ili replike ne djeluju u izvedbi toliko uvjerljivo i upečatljivo, pa smo ih u hodu modifikovali.
Vaši dosadašnji radovi inspirisani su kompleksnošću porodičnih odnosa - ovaj film bavi se vezom koja prolazi kroz emotivnu krizu. Da li je zbog toga jedan dio filma sniman na rijeci Cijevni, koja odiše tajanstvenom ljepotom vodeći nas kroz neistraženi svijet u koji ste postavili glavnu junakinju?
Namjera nam je bila da naše junake, tokom jednodnevnog izleta, izolujemo u prirodnom ambijentu koji ne odiše idiličnošču i spokojem, već sa sobom nosi turobnost i surovost prirode. Mišljenja sam da je Cijevna, sa svojim brzacima, a i stjenovitom goleti koja je okružuje, idealan izbor. Radnja je, velikim svojim dijelom, smještena u ove predjele upravo zbog toga što nam takav ambijent vizuelnošću doprinosi i pojačava osjećaj strepnje, emotivnih kriza i previranja kroz koje junaci prolaze.
Priču filma upotpunjuje i to što se radnja odigrava tokom epidemije virusa korona. Kako je u filmu postavljen uticaj spoljnih faktora na odnos dvije sestre, Ane i Mar ?
Priča se odvija u savremenom trenutku i u vremenu ”nove realnosti” prouzrokovane pandemijom kovid-19. Ova ”nova realnost“ nije srž priče, već okolnost koja sa sobom nosi suptilan osjećaj apokalipse i na pozadinskom nivou doprinosi tenziji priče, te strepnjama protagonista daje intenzivniju notu. Međutim, pandemijski momenat u priči ne nosi sa sobom direktan uticaj na odnose među likovima.
Da li je lik Mar sa svim karakteristikama, zapravo, neki vid odbrane od problema koji su zadesili Anu i Igora ili je ona ključ za njihovo razrješenje?
Lik Mar je od izuzetnog značaja jer, s jedne strane, predstavljajući “teret” koji Ana sa sobom nosi, na poseban način boji odnos Ane i Igora, te doprinosi tenziji i njihovim nesigurnostima u vezi budućnosti njihove veze. S druge strane, njena pojava i infatilni unutrašnji svijet neopterećen “svakidašnjim problemima” odraslih djeluje kontrastno i daje gledaocima drugačiju perspektivu Aninog i Igorovog problema.
Aleksandar Gavranić igra Igora, Aninog momka. Približite nam način na koji njegov lik prolazi kroz krize izazvane spoljašnjim uticajem, kao i unutrašnjim nemirima.
Igor je inferiorna strana u odnosu na svoju djevojku Anu. Iako pokušava da ostavi utisak easy going tipa, njega kroz film izjedaju sumnje i nesigurnosti - kako zbog Anine prošlosti, tako i strahovi u vezi ozbiljnijih koraka u vezi koje su učinili, a i onih koraka koje tek treba da učine, kao što je prelazak Mar kod njih. Takođe, on nije osoba koja će racionalno i otvoreno raspraviti o problemima koji ga muče već svoje tajne, sumnje i strahove potiskuje. Bježi od tenzičnih situacija i ispoljavanja svojih slabosti, a maskira ih ležernošću i prizvukom humora. Naizgled, olako prelazi preko problema, dok ga, zapravo, sve to iznutra razara.
Ulogu Mar tumači Bojana Malinovska, Maja Čampar je sestra Ana... Kako je tekao rad sa glumcima; šta Vam je predstavljalo prepreku, a kakve utiske nosite sa cjelokupnog snimanja filma?
Smatram da sam imao sreću što sam od početka procesa osjećao kakvi mi glumci trebaju za svaki od tri lika, te koji bi glumci potencijalno mogli tumačiti ove likove, a na kraju i to što sam se s nekim od glumaca dogovorio prije nego što je i scenario bio zaključen. Samim tim, glumci su bili upućeni u proces od početka, zajednički smo gradili likove i pričali o njima i njihovim problemima... Stoga je sam rad s glumcima tokom snimanja bio umnogome olakšan i svodio se na nijansiranje njihove igre, režiranja pozicija kuda je najbolje da prođu zarad kadra, kada da izgovore replike i slično.
Koliko je, prema Vašem mišljenju, mladim rediteljima u Crnoj Gori omogućeno da se pokažu i afirmišu široj javnosti? A koliko je Vas podstakla na dalje stvaranje pomoć Filmskog centra Crne Gore na konkursu za sufinansiranje kratkometražnih igranih filmova u doba pandemije virusa kovid-19?
Mišljenja sam da je radom Filmskog centra Crne Gore u posljednjih par godina umnogome poboljšana situacija crnogorske kinematografije, pa tako i situacija mladih koji žele da se bave filmskom djelatnošću. Upravo ovaj konkurs za sufinansiranje krakometražnih igranih filmova u doba pandemije virusa kovid-19 nam govori o tome. Uslovnost samog konkursa, a i činjenica da se na njega nije mogao prijaviti neko ko je ušao u proces realizacije dugometražnog filma, govori nam o tome da je namjera bila da se mlađima i neiskusnijima pruži šansa da realizuju profesionalne kratkometražne filmove.
Bonus video:
