Kako je živio, volio i plakao Nebojša Glogovac

“Istražujući kako su nastajale Glogovčeve uloge, do toga kako je igrao tavle (bekgemon), vozio motore, pisao pjesme i sve ostalo što je činio u životu, mislim da bi moglo da se predaje na nekoj katedri za glumu, ali i za život”, kazao je autor Aleksandar Đuričić na multimedijalnoj promociji njegove knjige “Glogi” posvećenoj velikom glumcu Nebojši Glogovcu koja se održala u Velikoj sali Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović”.

Veče je otvorio pjesmom iz filma “Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa” pjevač Edo Abdović, a osim autora knjige na promociji su govorili reditelji Nikola Vukčević i Zoran Zonjo Marković, glumica Žaklina Oštir, kum i prijatelj Glogovca Radenko Marović, kao i direktorica KIC-a Snežana Burzan.

“Kada kažemo da je živio kratko i jeste godinama, kako ih to mi ljudi računamo. Međutim, kada se pogleda taj broj uloga televizijskih, pozorišnih, filmskih, to je sigurno za dva-tri života“, rekao je Đuričić o glumcu.

Na početku promocije prikazan je posljednji film u kojem je glumio Glogovac, “Ustav Republike Hrvatske” reditelja Rajka Grlića.

Kroz svjedočenja bliskih ljudi, Ðuričić otkriva nepoznate detalje iz života Glogovca, kao što su: posao u prodavnici muzičkih uređaja, stopiranje od Pančeva do Beograda, zašto mu se tresla noga na prijemnom ispitu za glumu i kako su velike uloge i najveći reditelji tražili baš njega. Kako je živio, volio i plakao Nebojša Glogovac, neke su od centralnih tema o kojima govori ova knjiga osvjetljavajući jednog drugačijeg Glogovca.

“Mogu reći da razgovori s njemu bliskim ljudima, te prošle godine, istraživanje života, njegovih strasti, ljubavi, emocija i svega ostalog me je spasilo i unaprijedilo profesionalno. Tako da, iako se nijesam lično družio s njim, zahvaljujući njegovim ljudima, koji su ga pratili na tom putu, zaista sam ga upoznao”, rekao je autor knjige.

Ðuričić je za svoju knjigu okupio 40 sagovornika, među kojima su bili glumci Vojin Ćetković, Nataša Ninković, Anica Dobra, Žarko Laušević, Rade Šerbedžija, Nikola Ðuričko, kao i Vida Ognjenović, Nikola Pejaković, Paolo Mađeli, Jagoš Marković, ali i žene s kojima se volio, kumove, prijatelje.

Njegov kum Radenko Marović je na promociji rekao za glumca da je bio jedan univerzalan čovjek i podijelio je neke svoje dogodovštine sa Glogovcem, kao i tugu koju osjeća jer više nije među živima.

“Pričati o tako velikim ljudima pomalo je besmisleno, ne zbog toga što čovjek nema nadahnuće da priča, nego što je ponekad zbunjen tom lakoćom i slobodom i stanjem svijesti koje je on imao“, rekao je Marović i dodao:

“Vi ste izgubili glumca koga ste voljeli, ličnost kojoj ste se divili, a ja sam izgubio prijatelja. Taj osjećaj je mnogo teži”, rekao je njegov kum.

Reditelj Vukčević se prisjetio njihove saradnje na filmu “Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa” i istakao njegovu predanost glumi.

“Mi iz naše struke često imamo neke fiksacije, a u tim fiksacijama smatramo da pojedini ljudi na najbolji način mogu ili treba da prenesu neku vašu zamisao. Trebao mi je za jednu važnu ulogu, neki važni glumac koji će moći da odigra i poštenog čovjeka i nekog mangupa, kao i nekog ko bi znao da prebifla sistem i da bude dio tog sistema. U jednom trenutku sam bio siguran da je to Nebojša Glogovac“, kaže reditelj.

“Postoje veliki glumci koji vjeruju u snagu svog talenta i u stanju su nečim da ponude neko svoje rješenje. Ali postoje i drugi glumci koji žele zajedno s rediteljem da se posavjetuju dok ne dođu do tog najboljeg rješenja i da to bude to, jedno jedino rješenje” rekao je Vukčević o glumcu.

Reditelj je pratio i posljednje radove Glogovca, kada ga je bolest već uhvatila.

“Neko koga je bolest ophrvala, ali u trenutku kada se snima, kada se izgurava, da se tako izrazim, najtananija i najbolja emocija koju treba ta scena da ima, vi to ne možete da vidite i to je zapravo ta njegova veličina“, zaključio je Vukčević.

Na promociji knjige bila su puštena dva snimka na kojima Glogovac pjeva, a glumica Oštir je pročitala dvije njegove pjesme.

“Prvu pjesmu je poklonio kao student svojoj koleginici Meri Mihajlović, koju je ona čuvala sve ove decenije, koju je povremeno čitala na nekim književnim večerima ili kada su je pozivali da govori o poeziji, ali nikada nije otkrivala ime autora. Sada je pristala da ustupi tu pjesmu meni, a ja vama. Tako da ta Glogovčeva poezija koja nije bila za objavljivanje ipak je ugledala svjetlost dana“, rekao je Đuričić.

Druga pjesma koju je pročitala je “Tužno pozorište”, a glumica je rekla da se poznaju s Akademije i da je obožavala njegovu klasu.

“Da je neko dobar glumac ne znači da je i dobar čovjek, a ja mislim prije svega da je Nebojša bio dobar čovjek“, rekla je ona za Glogovca.

Zonjo iz organizacije The Books of Knjige je rekao da se njegova veličina oslikava u tome što je znao da improvizuje, ali i da radi striktno po tekstu scenarija.

“Nebojša je bio nekonvencionalan i to jeste njegova draž kao glumca. On je mogao da glumi te alternativne likove, a i u velikim filmovima kao što smo vidjeli večeras“, rekao je Zonjo.

On je takođe istakao i da rad s Glogovcem na filmu “Slučajevi pravde“, iako je snimanje trajalo kratko, uveličalo je njihov rad.

“Nebojša je uveličao taj naš rad kroz to druženje i saradnju. Oplemenio je tu našu kreativnost na čemu sam mu ja zauvijek zahvalan“, rekao je Marković.

Na kraju večeri publici se obratila i žena Glogovca, Milica Glogovac koja je zahvalila autoru jer je napravio ovu knjigu, kao i zbog ispunjenih očekivanja.

“Bila sam u strepnji, ne iz nekog nepovjerenja, već više iz nekog osjećaja. Razgovori o njemu, bilo šta vezano za njega, tako je nešto delikatno i vrlo osjetljivo i intimno i otud strepnja opravdano“, rekla je Glogovac i dodala:

“Donosi neku toplinu. Mene je ugrijalo tih nekoliko sati i dočarava dio te magije, koja je, u stvari, sila koju je Nebojša nosio i kao glumac i kao čovjek. Puno mi je srce što sam tu i što ste svi vi tu i što je ova knjiga neko svjedočanstvo koje će ostati tu, našoj porodici i svima vama“, kazala je ona.