”Satira je vrsta stakla u kojem posmatrači ponajčešće opaze svačije lice samo ne svoje”, zapisao je irski književnik Džonatan Svift.
”Naoružao” se književnik Janko Jelić satirom i riješio da nas zasmije, ali i zamisli. Na nama je samo da se prepoznamo, pošto je vrlo vjerovatno da ćemo lako prepoznati druge. Sabrao je Jelić četiri drame, “Pozorište u Gornjoj Bati”, “Regionalni centar”, “Sloboda i nezavisnost” i “Čudovište”, i objavio knjigu “Drame”, ali i sabrao publiku koja je prisustvovala promociji održanoj u okviru “Svobodijade”, tribine koju organizuje JU “Zahumlje”, pod pokroviteljstvom Opštine Nikšić.
”Janko Jelić svojom knjigom od četiri drame ubjedljivo ilustruje tek naznačene prilike u pozorišnoj politici i praksi savremene Crne Gore. Najšira pozornica Jelićevih drama je Crna Gora našeg vremena. Radnje se zbivaju u imaginarno-stvarnim prostorima, koje bismo mogli da nazovemo zabitima. I sami likovi su lokalni marginalci, s nerealnim ambicijama, kako u pogledu lične afirmacije, tako i na planu brige za društveni prosperitet mjesta u kojem žive”, kazao je književnik Budimir Dubak, recezent knjige.
Zahvaljujući Jeliću, možemo “otići” u Gornju Batu, jedino mjesto na svijetu u kome ne postoji nikakva vlast, obići pozorište koje nikada nije radilo već je pretvoreno u mjesnu kafanu, a služi i kao kapela, “družiti” se sa junacima koji su pijani od, kako reče Dubak, egzistencijalne praznine i beznađa. Možemo pročitati i kako jedna komuna, zahvaljujući projektima sa kojima konkuriše kod evropskih fondova za razvoj, pokušava da postane regionalni centar, kako se predlaže vatrogascima da se obučavaju tako što će paliti i gasiti napuštene kuće, kako se u referendumskoj groznici stiče sloboda i nezavisnost, i da li se može naći blago koje je čudovište zakopalo.
”Jelićevi junaci se nalaze samo u prividnom pokretu i akciji, dok suštinski ostaju nepomični u svojim uzaludnim naporima da promijene individualnu i kolektivnu sudbinu prostora i života na koji su trajno i neumoljivo osuđeni”, riječi su recezenta knjige koji je istakao da Jelić ima osoben humor u funkciji oštre društvene satire.
Književnik mr Aleksandar Ćuković, kazao je da kada iščitamo drame sabrane u promovisanoj knjizi stičemo utisak da je dio nas ostao zarobljen u Jelićevim upečatljivim slikama i dijalozima.
”Taj utisak razlikuje se od onog koji imamo nakon čitanja kanonskih antidrama, jer se javljao i kao strah i kao prokletstvo, upravo zbog blizine sa kojom nas Jelić konstantno suočava u svojim dramskim tekstovima. Ta metafizička nelagoda i tjeskoba koju manifestuju junaci pomenutih drama preliva se na čitaoca ukazujući na živost i žilavost priče koju svakako treba ‘dovršiti’ u stvarnosti. Jelićeva geografija, jezik i likovi uput su za taj nezaustavljivi i neobični proces”, kazao je Ćuković.
Prema njegovim riječima Jelićeve “Drame” predstavljaju djelo kojim autor potvrđuje sve one književne postulate u kojima apsurd prevazilazi veličinu individualnog iskustva.
”Kod Jelića duh apsurda svoju prisutnost ostvaruje i na nivou kolektivnog iskustvenog sadržaja, gdje takođe ima različite manifestacije otjelovljenja…Zarobljenost čovjeka u posve nerazumljivom svijetu, odsustvo smislenih ljudskih veza i relacija u Jelićevim dramama čitaocu postaju zastrašujuće bliski i opipljivi. Djeluju otriježnjujuće i opominjuće, pozivajući nas istovremeno na ‘prestup’. Jelić tako, u stilu velikih majstora, ‘izbjegava svaku odgovornost’. Na nama je da sami donesemo zaključke i napravimo svoje greške”, zaključio je Ćuković.
”Svobodijadu” je vodila pjesnikinja Milica Bakrač, koja je i urednica tribine. Kako je kazala junak Jelićeve priče je običan čovjek, “čovjek iz naroda, duhovit i vispren, onaj koji priča, prepričava, pripovijeda, čuvajući svojom naracijom jedinstven kolektivni duh”.
”I nije važno da li je Jelićev junak, kako bi narod rekao, od istine ili nije, da li je stvaran ili nestvaran. Drama, jesu ljudi, sinonimi jednog vremena”, kazala je Bakrač.
Nakon izrečenih pohvala, na red je došao i autor i njegova “odbrana”.
”Kada smo pripremali ovo predstavljanje knjige pitao sam, recezenta knjige Budimira Dubaka, kao starijeg i iskusnijeg, šta da kažem. On mi je rekao: Mi ćemo te hvaliti, a ti gledaj pa se brani. To mi je otvorilo i jedno polje razmišljanja o tome šta je zadatak pisca. Pored svog poganstva od koga treba pisac da brani prvo sebe, a onda ambijent u kome se nalazi, drage ljude i čitaoce, izgleda da mora da se brani i od pohvala na sopstveni račun”, kazao je Jelić i priznao da ipak ne želi da se odrekne pohvala izrečenih na njegov račun.
I dok se zahvaljivao svima koji su pomogli da knjiga ugleda svjetlost dana, ali i onima koji su organizovali njenu promociju, kao i publici i porodici, sjetio se da će i on morati da pomene najčešće korišćenu floskulu u Crnoj Gori - hvala Vladi Crne Gore.
”Hvala ovoj danas koja mi je omogućila da se zaposlim, ali još više hvala onoj prije jer da nije bilo nje i ljudi koji su zatvorili vrata institucija za mene i moju braću, pitanje je da li bih uopšte bio književnik. Nadam se da ću još uvijek imati inspiracije i motiva da nastavim sa pisanjem”, kazao je Jelić koji osim drama, piše poeziju, prozu i eseje.
Objavio je knjigu poezije “Pobuna stvari”, roman “Bilježnica iz preobražaja”, zbirku pripovjedaka “Zlatni čovjek - priče ispred seoske prodavnice”, za koju je dobio nagradu “Radoje Domanović”, a njegova drama “Regionalni centar”, koja je dio knjige “Drame” ušla je u uži izbor za nagradu “Sterijinog pozorja” iz Novog Sada i preporučena je za igranje i objavljivanje. Član je Matice srpske - Društva članova u Crnoj Gori i Udruženja književnika Crne Gore.
Bonus video:
