Gerhard Rihter je možda najpoznatiji slikar svijeta, ali to mu nije važno - ne želi da su sve oči uprte u njega, čak ni na 90. rođendan koji je 9. februara.
Rihter ne voli da priča o takvim prilikama jer se uglavnom opire bilo kakvoj medijskoj pažnji. Rođendan će da proslavi u najužem krugu porodice, rekao je agenciji dpa.
Kaže da nema nikakvih želja. "Bilo bi me sramota," rekao je smijući se i dodajući da je "upozorio sve." "Ne treba mi više ništa!"
Rihter već zapravo ima sve. Smatraju ga najdarovitijim živim slikarom na svijetu i zato sebi ionako može da ispuni svaku želju. Teoretski.
Kako je u poznim godinama, od početka pandemije je vezan za kuću. Ali ni prije toga, Rihter nije volio slavu, da luta svijetom i razbacuje novac. On je prije neumoran radnik, nikad zadovoljan sobom.
Rihterovoj umjetnosti potrebna je pažnja, ali ne i njemu kao čovjeku. Nije, kaže, toliko zanimljiv.
"Ranije se niko nije interesovao za mene i mogao sam na miru da slikam," rekao je prije nekoliko godina.
Kako mu je slava rasla, postajao je povučeniji. Rihterova kuća u Kelnu zaklonjena je ateljeom kao bunker. To je zaštita od spoljnog svijeta.
Kuća sa dvorištem koja se krije iza je slikarev "raj." Ali tamo ne može svako mogao da živi, jer je naselje ograđenih vila sa mnogo nadzornih kamera.
Ipak, napolje možete mirno. Rihter je ranije često šetao svog psa. Nenametljiv, uredno obučen, rezervisanog držanja.
Gerhard Rihter je rođen u Drezdenu. Već 1961. pobjegao je iz nekadašnje Istočne Njemačke, a u Keln je došao manje-više slučajno. Grad koji je izabrao zahvalan mu je na Rihterovom prozoru Kelnske katedrale koji je postao prava turistička atrakcija.
Slikar se u međuvremenu oprostio od stvaranja umjetničkih djela velikog formata. Svako ko je prije nekoliko godina vidio vitkog starog gospodina kako se penje merdevinama da bi slikao na ogromnim platnima neće biti iznenađen.
Rihter sada uglavnom crta i to "ništa posebno."
Ono što još posjeduje, oko 100 radova, uključujući i veliki dio svog apstraktnog kasnog stvaralaštva, dao je Muzeju dvadesetog vijeka u Berlinu, koji je u izgradnji.
Rihter će u muzeju imati sopstvenu prostoriju, ali hoće li da doživi otvaranje? Naravno, to bi bilo lijepo. Samo, bez pompe i proslave.
Bonus video:
