Svaka je umjetnost podvrgnuta političkoj manipulaciji, osim one koja govori jezikom te iste manipulacije. Govoriti političkim jezikom znači razotkriti i priznati sveprisutnost politike. Naš rad je industrijski, a jezik je politički. Drugim riječima: svaka je umjetnost društveno i politički obilježena i definisana, osim “Laibacha” (koji je u tom pogledu nedokučiv).
To je u ranijem razgovoru za “Vijesti” poručio Ivan Novak, umjetnički direktor i jedan od osnivača kultne slovenačke grupe “Lajbah”. On je početkom februara boravio u Crnoj Gori kao gost Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG) koji je u saradnji sa Muzičkim centrom organizao njegovo predavanje na temu “Laibach kao Gesamtkunstwerk”, a u okviru kojeg je podsjetio na početke i razvoj benda kao kolektiva, otkrio da postoji mogućnost da od mjesta gdje je njihov nastup bio zabranjen nastane muzej posvećen bendu, komentarisao je umjetnički, društveno-politički, ali i opšti značaj Lajbaha kroz vrijeme...
Još početkom godine, najavljena je izložba Lajbaha u Muzeju savremene umjetnosti, a postavka pod nazivom “Ausstellung! Laibach Kunst: Revolucija još traje”, otvorena sjutra u Podgorici, u Galeriji MSUCG u 19 časova, uz podršku Crnogorskog telekoma i Ambasade Republike Slovenije u Crnoj Gori.
“Na izložbi ćemo uglavnom predstaviti produkciju ‘Lajbahovih’ plakata od 1980. godine naovamo, odnosno i plakate koji su u vrijeme nastanka bili zabranjeni ili su izazvali burne reakcije. Osim njih, biće izloženi i svi spotovi koje je grupa ikada snimila. Dogovaramo se i o mogućem koncertu u Podgorici koji će se vjerovatno održati mjesec ili dva prije same izložbe”, kazao je Ivan Novak u intervjuu “Vijestima” tada, a u međuvremenu, Lajbah je nastupio drugi put među krupačkim topolama, na nikšićkom festivalu “Lake fest”.
Kustoskinja izložbe je Natalija Đuranović koja ističe da je “Lajbah” uvijek bio ispred svog vremena, a u svom višedecenijskom trajanju napravio je veliki iskorak u razmišljanju i percepciji svijeta kojim smo okruženi.
“Laibach je veliki okean koji se utapa u kolektivni duh. Doživljaj za sva čula. Laibach možemo shvatiti kao apsolut, univerzalni simbol novog doba, i esencijalni izraz univerzalne istine sadašnjeg vremena. Kroz eklektično spajanje naizgled nespojivih elemenata, Laibach stvara umjetnička djela - univerzalne simbole savremenog trenutka. Čulno iskustvo, simbolika i estetika u elementima kako bi stvorio slojevite i višeznačne slike, koje se poigravaju sa simbolima i ironijom, koji stvara efekat otuđenja kod publike. Preispituje vlastita uvjerenja i percepciju kroz simboličke narative”, zapisala je kustoskinja Đuranović u tekstu koji prati izložbu.
Odavno je jasno da Lajbah nije samo avangardna muzička pojava, već i simbol pokreta i bunta gdje je umjetnost sredstvo i poziv na preispitivanje raznih društvenih pitanja. Višedecenijskim prisustvom na svjetskoj sceni postali su identitet za sebe koji budi duh kolektiva uz otklon od (masovne ili mejnstrim) identifikacije.
S obzirom na to da su osnovani 1980. godine u Trbovlju u okviru slovenačkog ili, u to vrijeme, šireg jugoslovenskog pank i alternativnog umjetničkog pokreta 80-ih godina. Uprkos raznim geopolitičkim dinamikama, kontroverzama, cenzurama..., i danas su snažno prisutni na svjetskoj sceni, a Ivan Novak objasnio je fenomen benda, pokreta i njihove politike zahvaljujući kojoj opstaje.
“Sebe ne doživljavamo kao umjetnike, već kao ‘inženjere ljudskih duša’ i naša ‘individualna sloboda’ postoji samo u odricanju i podvrgavanju višem sistemu, grupi, kolektivu i kolektivnoj slobodi. Samo nezavisni duhovi, koji nisu opsjednuti individualizmom, sposobni su se slobodno podrediti takvoj kolektivnoj ideji. (I ‘Lajbah’ je programski kolektivistički, ali naš kolektivizam se ne temelji na laži o individualnoj slobodi)... Vjerujemo da je generalno ideologija individualizma, individualne slobode i važnosti pojedinca, uveliko precijenjena. Pogotovo u demokratskim sistemima kapitalističke tržišne ekonomije gdje ona postoji isključivo kao kolektivna laž. U stvarnosti, kapitalizam je u svojoj srži kolektivistički organizovano i orijentisano društvo, kojeg nadzire i usmjerava dobro zaštićena elita. Pojedinci koji se povremeno izdvoje iz te jednoznačne mase, postoje samo zato da ojačaju vjeru u djelovanje sveobuhvatnog kolektivističkog sistema, u kome je individualizam nagrada za ustrajanje, vjeru i rad. Borgovi i zombiji - konzumenti su danas metaforička istina tog tvrdog kapitalizma”, rekao je Novak tada “Vijestima”.
Njihov program opisan je u dokumentu “Laibach: 10 tačaka konvencije” iz 1982, a predviđa, između ostalog, način rada po uzoru industrijske proizvodnje i totalitarnih režima, gdje je glas organizacije važniji od glasa pojedinca. Tako se ni kod njihovih umjetničkih djela nikada nije isticala atribucija pojedinačnih autora, ona su se uvek pojavljivala formalno samo pod naslovom Laibach ili Laibach Kunst.
“’10 točaka konvencije’ iz 1982. je naš programski manifest, i kao takav još uvijek je obavezujući i jednako relevantan kao i za vreme nastanka. Po tom pitanju nije se ništa bitno promijenilo u našem načinu razmišljanja i djelovanja od tada pa do danas. Tih 10 tačaka apliciramo i po potrebi prilagođavamo današnjem vremenu koliko god je to potrebno i moguće. Još uvijek se prvenstveno bavimo analizom odnosa između ideologije i kulture u svim pojavnim oblicima, i to je Laibachu uvijek bio glavni pogon djelovanja. A pošto je Laibach danas već i dio istorije, inspirišemo se pomalo već i samima sobom”, konstatovao je Novak u razgovoru za “Vijesti”.
Bonus video:
