Izmedu pape Lava IV i Benedikta III prijesto Svetog Petra pripadao je Jovanu Anglikusu, odnosno papi Jovani VIII - jedinoj ženi koja je bila papa tokom duge istorije Vatikana. Roman “Papa Jovana” o manje poznatoj sudbini izuzetne žene iz 9. vijeka napisala je 1996. godine američka spisateljica Dona Vulfolk Kros. Ova knjiga imala je ogroman uspjeh u Njemačkoj i širom svijeta i po njoj je snimljen istoimeni istorijski film.
Dona Vulfolk Kros je istražila brojne istorijske izvore i ispisala životnu priču pape Jovane od njenog rođenja do smrti. Jovana je bila po mnogo čemu izuzetna djevojčica. Ne samo zato što je vrlo rano počela u potaji da uči čita i piše, već i zato što je na vrlo neobičan način ušla u svijet rezervisan isključivo za muškarce. To se dogodilo u trenutku jednog surovog napada i pokolja Vikinga, u kojem je stradao i njen brat čiji je identitet ona uzela. Od tada je ova čudna djevojčica počela da živi kao muškarac. Put uspona iskusila je u hijerarhiji Katoličke crkve, gdje se uspjela domoći čak i prijestola pape. Međutim, papa Jovana je okončala svoj život na jednoj procesiji, tačnije, pošto su zavjerenici ubili Gerolda, muškarca koga je voljela. Potresena tim zbivanjima prijevremeno se porodila i umrla nasred Svete ulice. Od tog dana, dana kad je papa Jovana u toj ulici rodila mrtvorođenče, procesije koje su inače išle od crkve Svetog Petra do Patrijarkije Laterana idu drugim ulicama iako je Sveta ulica pravi, najkraći put. O tome postoji i pisani izvor iz 1486. godine, koji smrt pape Jovane povezuje s promjenom kretanja procesija.
Roman “Papa Jovana” u prevodu Marice Kojić objavila je podgorička “Nova knjiga”.
Dona Vulfolk Kros je američka spisateljica (1947) odrasla u porodici koja se bavila književnošću. Majka joj je bila začetnik stripa u Americi, a otac romanopisac. Diplomirala je engleski jezik u Pensilvaniji 1969. godine. Neko vrijeme je radila u Engleskoj kao urednik-asistent u izdavačkim kućama. Potom se vratla sa mužem u Ameriku i pored redovnog posla, prvenstveno iz oblasti markentiške djelatnost, stiže i da magistrira književnost i pisanje 1972. godine. Predavala je na koledžu i posvetila se pisanju. Autorka je nekoliko knjiga iz oblasti lingvistike, a prvim romanom “Papa Jovana” postigla je međunarodni uspjeh.
Godine 2009. u režiji Sonkea Votermana snimljen je film “Papa Jovana” koji je producirao Bernd Ajchinger, a zasnovan je na romanu Done Vulfolk Kros, koja je ujedno bila i scenatista ovog filma. U filmu naslovnu ulogu glumi Johana Vokalek, kao papa Jovana, David Venham kao Gerold, njen ljubavnik i Džon Gudman kao papa Sergije II.
”Papa Jovana je jedan od najfascinantnijih i najneobičnijih likova u povijesti Zapada”, kaže autorka knjige Dona Vulfolk Kros i dodaje: “Ipak, više stotina godina, sve do sredine 17. vijeka Jovanino papinstvo je bilo opštepoznato i smatralo se istinitim. U 17. vijeku Katolička crkva je pod rastućim pritiskom širenja protestantizma počela ulagati znatne napore kako bi uništila neprijatne istorijske zapise o Jovani. Vatikan je prigrabio preko stotinu rukopisa i knjiga. Zahvaljujući ovim efikasnim mjerama uspjeli su da priča o Jovani nestane iz savremene povijesti”.
A kako ste Vi odlučili da pišete roman o papi Jovani i kako ste otkrili sudbinu ove neobične žene?
- Na priču o papi Jovani naletjela sam sasvim slučajno tokom čitanja neke knjige. Čitajući, prešla sam preko pasusa koji je upućivao na papu Jovanu i pomislila sam da je to greška, da je pisac vjerovatno umjesto toga imao na umu da napiše papa Jovan. Ali, samo nekoliko nedjelja kasnije moja kćerka je za školski rad morala da istražuje, što je podrazumijevalo da mora ići u biblioteku i tamo da radi.
Kako je ona bila isuviše mlada da bi vozila auto, ja sam je odvezla. Dok je ona istraživala za svoju temu, ja sam nekako prekratila svoje vreme. Radoznalost me u dokolici odvela do Nove katoličke enciklopedije, htjela sam samo da bacim pogled na ono što sam tražila. Da Vam kažem iskreno, zaista nijesam očekivala da bilo što pronađem. Ali, kad sam tamo pronašla odrednicu za papu Jovanu, zanijemila sam. Nisam mogla da vjerujem! Čak i Nova katolička enciklopedija (jedan ne baš tako bezazlen izvor) priznala je da je Jovanina priča opštepoznata i da je već vjekovima prihvaćena, tako da je bila uvrštena i u zvaničnu listu papa: njen kip postoji u katedrali u Sieni. A ja nikada do tada nijesam ni čula za tu ženu? Odmah mi je bilo jasno o čemu želim da pišem, jer Jovanina priča je bila tako dobro skrivana!
Za mene je bio izazov da učinim pravdu prema toj dugo zaboravljenoj priči.
Znači li to da u priči o papi Jovani preovladava istina, a ne legenda?
- U pogledu istorijskih dešavanja, priča je 100 posto vjerodostojna. Bitka kod Fontenoja, vikinški pohod na Dorštat, požar u Borgu, saracenska pljačka bazilike Svetog Petra su itekako dokumentovani u istoriji. Činjenica je da je papa Sergije bio pohlepan, da je Anastazije uzurpirao papski prijesto, da su redovnici iz Gotšalka dobili pobjedu kod Fulde. Sa tačke gledišta Jovanine lične istorije, priča je četrdeset posto istorijska, što znači da se taj dio temelji na vjerodostojnim istorijskim hronikama o njenom životu. Istorijski spisi o Jovaninom životu kao i svi istorijski izvještaji o papama iz 9. i 10. vijeka postoje samo u obrisima. Kad biste te rukopise prenijeli na današnje stranice (podsjećam da su ti izvori od prije pronalaska štampe), oni ne bi obuhvatali više od 5 ili 6 kucanih stranica!
Posao pisca istorijskih romana je da udahne život u taj istorijski kostur, da te stare, suve “kosti” popuni “mesom”: smijehom, radošću, suzama i svim drugim stvarima koje će priču napraviti humanijom. Na primjer, lik Gudrun, Jovanine majke, sam u potpunosti izmislila. Ništa se ne zna o Jovaninoj majci. I nije to nikakavo iznenađenje da nema podataka o majkama, sestrama, kćerima toga doba. Žene su uglavnom bile nevidljive u hronikama devetog vijeka. U korist romana je išlo da Gudrun bude paganka, a na to su me navodila dva razloga. Da bi centralni društveni sukob između hrišćana i pagana bio uvjerljiviji i da tako istaknem Jovaninu ličnu borbu za vjeru. Tako je ona bila rastrgnuta između hrišćanske vjere njenog oca kojeg je mrzila i paganske vjere njene majke koju je voljela: taj konflikt nosila je u sebi do kraja života.
Dio knjige o papi Jovani koji sadrži najviše fikcije je početak, zato što se vrlo malo zna o njenom djetinjstvu i mladalačkom dobu, sve dok se nije prerušila u muškaraca u manastiru u Guldi.
Šta je, po Vama, razlog da papa Jovana živi tako dugo u legendama i predanjima?
- Smatram da je to zato što su postojale velike šanse da se čuje istina. Jovana je umrla na javnom mjestu (ja nijesam opisala taj dio u svom romanu), tako da je bilo nemoguće pogrešno tumačiti popularne priče, predanja, pjesme koje se odnose na nju. “Stolica za provjeru” (sella stercoraria, posebno pripremljena stolica na koju je svaki novoizabrani papa poslije Jovane morao sjesti da bi se na njoj provjerio njegov pol. prim. V.Og.) bila je dobro znana u Rimu i to bi bio vrlo neprirodan običaj da ženski papa prije toga zaista nije postojao! Da je papa Jovana umrla u papinskoj palati, mi možda nikada ne bismo znali istinu o njoj. Čak i kada bismo to uzeli samo kao legendu, Jovanina priča je uzvišena. Ona ruši staro mišljenje o ženskoj inteligenciji, prema kojem nema razloga da žene budu obrazovane, da je to čak neprirodno i opasno. Jovana je opisana kao brilijantna, najpametnija osoba, s izvanrednim darom za učenje, baš kao što je Mocart bio čudo za muziku. To je moćna poruka, ona ima veliko značenje za um, pol tu nije bitan. Svakako, dok sam pisala ovu knjigu, mislila sam i na svoju kćerku.
Ko je zapravo bila ta žena? Ona je porijeklom iz Engleske?
- Ona nije bila iz Engleske. Rođena je u Ingelhejmu, to je u današnjoj Njemačkoj. Ali, njen otac je bio Englez. U devetom vijeku engleska misija je odigrala važnu ulogu u Njemačkoj. Tu misiju je proveo sv. Bonifacije i mnogo Engleza iz svešteničkih redova je u to doba došlo u Njemačku. U to doba ljudi su često dobijali ime po očevom zanimanju ili prema nacionalnosti. Tako da je Jovana postala Johannes Anglicus, ili u prijevodu - Jovan Englez.
Šta se zaista dogodilo s papom Jovanom pošto je njen identitet otkriven?
- Mnoge hronike izvještavaju da je umrla od žestokih posljedica prevremenog porođaja (a zna se da su tada mnoge žene umirale na porođaju).
Zna li se gdje je grob pape Jovane?
- Ne, to se ne zna. Prema nekim izvorima, spaljena je u crkvi Svetog Klimenta u blizini Svete ulice gdje je i umrla.
Koliko su Vam srednjovjekovni rukopisi toga doba bili dostupni?
- Postoji zapravo preko 500 srednjovjekovnih rukopisa u kojima se spominje postojanje pape Jovana. Nijesam bila u mogućnosti pristupiti svima u originalu, ali sam zato iz drugih izvora saznavala što u svakom od njih piše o papi Jovani.
Je li i danas papa Jovana jedna od najvećih tajni Vatikana?
- Ne. I dalje je njena priča nepoznata u široj javnosti, tako da to ne mora biti velika briga Vatikana. Ali, još uvijek niko nema pristup vatikanskim arhivima po pitanju pape Jovane.
Vaš roman Papa Jovana pokazuje koliko je ljudska priroda uprkos vjekovima i brojnim promjenama oko nje ostala ista...
- Ljudska priroda može biti uvijek ista, jer svi mi imamo u sebi i anđele i demone. Ali, koja će priroda izbiti na površinu, uslovljeno je time što nam dopušta društvo. Vratimo se, na primjer, u 9. vijek: tada je muškarcu bilo dopušteno da svoju ženu ili djecu pretuče na mrtvo ime. Jedino pravilo u knjizi bilo je ono prema kojem je regulisana veličina toljage koju muž ili otac mogu koristiti. Ipak, i danas se žene i djeca premlaćuju, ali zakon je sada protiv toga, pa se ta pojava suzbija. Takođe je u porastu moralni osjećaj da svako ko je jači i moćniji nema pravo koristiti fizičku snagu protiv manjeg i slabijeg od sebe. To je jedna moderna, poštena ideja. I uz pomoć nje svijet će postati mnogo bolje mjesto za žene, a pomoći će i muškarcima da lakše prihvate glas svojih unutrašnjih anđela.
Ovaj roman se može čitati kao povijesna drama, ali isto tako i kao povijest o institucijama, hijerarhiji, vjeri i feminizmu?
- Apsolutno ste u pravu. Sve teme koje ste spomenuli obradene su u knjizi.
Zašto je, po Vašem mišljenju, Papa Jovana tako popularna knjiga? Što Vam obično kažu čitaoci?
- Vrlo sam zadovoljna što čujem da čitaoci u Crnoj Gori i u Srbiji uživaju čitajući moj roman. Sve što sada mogu reći svojim čitaocima je da je po meni priča o papi Jovani uzvišena. Ona nas uči da ne postoje stvari koje u sebi ne nose velike poteškoće, da su oduvijek postojale povoljne prilike, da su se oduvijek iznalazile dobre mogućnosti za ljude sa snagom i hrabrošću, imaginacijom i snovima. Moja knjiga je priča o jednom od takvih sanjara.
Bonus video:
