”Ako vam se čini da je sve pod kontrolom, ne idete dovoljno brzo”, citat je čiji je autor italijansko-američki vozač i prvak Formule 1 iz 1978. godine Mario Andreti. Upravo te riječi će dočekati posjetioce Dvorca Petrovića u kojem je preksinoć otvorena izložba koja korespondira sa onim što je Andreti kazao.
Postavka “Ubrzana umjetnost” akademskog slikara Mladena Blaževića razlikuje se od onih na koje je crnogorska publika većinom navikla, a uključuje prikazivanje umjetnosti u različitim žanrovima, od klasične slike, preko grafike, instalacije u prostori, video rada, fotografije, do grafičkog dizajna, ali i žive muzike koja se mogla čuti i osjetiti na otvaranju, te kratkih priča, basni, umjetnikovog pripovijedanja, priča, kao i sportske staze, a sve to uokvireno performansom koji objedinjuje sve ono što stvaralac, umjetnik i zaljubljenik u brzinu, Mladen Blažević jeste.
Postavka je otvorena ispred Dvorca Petrovića obasjanog mjesečinom, uz prisustvo brojne publike, uglavnom eminentnih crnogorskih umjetnika koji su, s očiglednim nestrpljenjem, iščekivali da vide šta je to Blažević, u saradnji s kustoskinjom Milenom Mijović Durutović, pripremio. Nakon par uvodnih rečenica, uvijek odmjerena Mijović Durutović pozvala je prisutne da uđu u dvorac i pogledaju postavku, ali i da budu dio nje i tako je upotpune.
”Kao kustoskinja moram istaći da je bilo jako teško obuhvatiti sva polja djelovanja našeg dragog Mladena i sve ono što večeras nećete naći ovdje, sigurno ćemo to obrađivati u nekom budućem periodu. Želim da vas pozovem da svi zajedno uđemo i da zajedno sa Mladenom uhvatimo krug, ne prebrzi krug, jer Mladen osim toga što je talentovani vizuelni umjetnik on je i talentovani pisac, tako da ćete imati priliku i da pročitate neke njegove stvari, na zidovima Dvorca Petrovića”, rekla je Mijović Durutović otvarajući postavku.
A onda, s prvim korakom u staro zdanje jedne od najljepših zgrada u Podgorici, posmatrač, posjetilac, stupa na karting stazu koja ga vodi kroz postavku čiji dio i postaje. Naravno, i to zavisi od percepcije i otvorenosti posjetioca, jer je i na samom otvaranju bilo onih koji su se držali po strani strepeći da ih umjetnik nekim neočekivanim gestom ne pozove u direktno učešće. Karting staza se račva i ide od prostorije do prostorije, a u svakoj od njih posjetilac nailazi na nešto novo i drugačije.
”Ulaskom u galeriju, posmatrač stupa na trkačku stazu i ulazi u sferu ubrzanja. Mladen Blažević je ovom izložbom napravio iskorak i uvezao više priča u jednu dinamičnu cjelinu. Izložba targetira fenomen brzine u umjetnosti kroz teoretski i multimedijalni prikaz koji je dio umjetnikovog doktorskog istraživanje na temu: ‘Estetika brzine - fenomen društvene akceleracije’. Predstavljeno je nekoliko segmenata vezanih za temu brzine, naučne fantastike i zvuka koji zajedno grade jedinstvenu priču koja je uvijek suprotna našim unaprijed zamišljenim očekivanjima. Umjetnik se vješto poigrava sa posmatračem provodeći ga kroz svoju postavku označenom karting stazom sa jasnim smjernicima kroz galerijski prostor. Pored lucidnih ideja, umjetnik vješto vlada riječima, tako da određeni dio njegovih radova sadrži tekstove koji se mogu posmatrati kao zasebni umjetnički radovi”, zapisala je u uvodnom tekstu kataloga, teoretičarka i istoričarka umjetnosti, Maša Vlaović.
Govoreći o izložbi, Blažević je za “Vijesti” kazao da se potrudio da sve kaže i objasni propratnim tekstovima i dodao da je pokušao da uveže (skoro) sve medije kojima se izražava.
”Izložba obuhvata radove nastajale tokom posljednjih dvadeset godina, uz sve vremenske preskoke. Predstavljene su slike iz 2000. godine, a basne i poeziju sam počeo da pišem 2005. godine i to radim sve do danas. One su objavljene prošle godine, a pored toga izložba obuhvata i ilustraciju, različite tekstove, poeziju, prozu, kao i dizajn koji predstavlja logotipe lica koja su meni simbolično, ali i stvarno, bili sponzori. Uradio sam lične logotipe, bile su to samo žene. Radio sam i istraživanje o uticaju brzine na umjetnika i ubrzanja, same umjetnosti iza koje stojim, a sve to je zapravo ubrzana umjetnost kao pojam u jednom sadašnjem momentu, a koji sam istraživao proteklih godina”, rekao je umjetnik.
Koncept izložbe ima za cilj ubrza(va)nje publike i umjetničkog djelovanja, ističu organizatori, pa se postavka može posmatrati “kao koncept koji se kreće u okviru eksperimentalne metode, tako što umjetnik sebe i druge izlaže neposrednom uticaju brzine, ubrzanja.”
Performans koji je Blažević izveo prerastao je u muzičko-vizuelni događaj koji se paralelno dešavao u “muzičkoj sobi”, ali i u “svemirskoj stanici”. Sasvim spontano, Blažević je završio svoj performans i ostavio publiku u pitanju da li je to to, sve dok se nijesu začuli zvuci muzike iz susjedne sobe u kojoj je u određenom trenutku počela prava, dobra svirka sa poznatim repertoarom. Nakon što je sjeo i zauzeto položaj u niskom automobilu za karting i u kojem je uhvatio brzinu, po završenoj vožnji Blažević se popeo na tron, na stepenik koji je rezervisan za osvojeno prvo mjesto. Sve vrijeme obučen u karting odijelo i sa kacigom na glavi, po stupanju na podijum rezervisan za nagrađene, a Blažević skida kacigu i slavi, uz prisustvo publike, da bi u jednom trenutku pozvao najmlađe među prisutnima, djecu, i ustupio im podijum uz riječi “Tako treba da bude”.
”Namjerno nije bilo nekog spektakularnog završetka. Došli smo do glavnog prostora (u kojem se nalaze radovi ‘Žene i kaučuk’, ali i izvodi, i spontano završava, performans ‘Ubrzana umjetnost’), a sve što se desilo spontano sa djecom ispostavilo se kao kraj. To nije bilo pripremljeno, već mi je naišlo spontano u trenutku. Ja inače radim sa djecom, pa kada sam vidio djecu da su ovdje i da me prate, pozvao sam ih, oni su iskoračili na podijum i to je ispalo najbolje moguće, oni su izašli i sve objasnili. Njima sam ustupio mjesto na vrhu. Data je lijepa poruka”, poručio je Blažević.
Ispostaviće se kasnije da je to zaista bio i kraj performansa, neplanirano, ali tako se postavilo i dobilo je mnogo dublje i veće značenje, ali i postavilo brojna pitanja - da li smo svjesni važnosti djece, šta im ostavljamo, za koga se borimo, ali i gdje se danas umjetnik i umjetnost pozicioniraju i nalate u odnosu na ubrzano društvo i vrijeme, kako umjetnost korespondira sa razvojem digitalne tehnologije i medija...
Nakon toga, Blažević je okupio i organizatore, tačnije organizatorke izložbe: kustoskinju Milenu Mijović Durutović, direktorku Centra savremene umjetnosti Jelenu Božović i teoretičarku i istoričarku umjetnosti Mašu Vlaović. Bilo je jasno da su djeca na prijestolu budućnosti, a snažne i moćne žene zaslužne za velike i važne stvari, ali da nerijetko ostaju u sjenci muškaraca koji nose pobjede.
Nakon izvedenog performansa, Blažević je sa “Vijestima” podijelio sopstvene utiske koje će tek sabrati, objasnio je.
”U mom uglu postoji uključena još jedna stvar koja nije samo moja lična percepcija sa otvaranja, već i to što sam imao uključenu kameru na kacigi, sve sam snimio i moći ću da pogledam sve iz još jednog ugla. Tek tada ću moći da vidim šta se dešavalo. Mislim da sam uspio da prihvatim publiku i uvedem u neki svoj prostor, a brzo smo se i povezali”, rekao je on.
Izložba “Ubrzanje umjetnosti” otvorena je za posjetioce do 15. aprila.
Osvajao nagrade i u umjetnosti i u sportu
Blažević je završio Srednju umjetničku školu “Petar Lubarda” na Cetinju 1995. godine. Diplomirao je 2000. godine na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi prof. Branislava Sekulića kod kojeg je i magistrirao 2005. godine, takođe na FLU. Trenutno je doktorand Fakulteta savremenih umetnosti u Beogradu u klasi prof. Saše Filipovića. Član je Udruženja likovnih umjetnosti Crne Gore od 2000. godine. Za sobom ima više samostalnih izložbi, kao i zbirku poezije “Art book”, a pored toga je napisao i tekstove pjesama za različite muzičke žanrove. Radi na scenografiji i kostimima u pozorištu, a bavi se i pozorišnom režijom, povremeno i glumom. Pored umjetnosti, bavi se i brzinskim sportom na zvaničnim takmičenjima gdje je osvajao i nagrade.
S obzirom na sve to, objasnio je i o čemu govori i na šta misli kada je u pitanju brzina u umjetnosti, a koju osjeća i u samom sebi.
”Bilježim šest promjena sopstvenog stanja, identifikujući ih kao promjene brzine, ubrzanja koje nazivam 'Šest brzina umjetnosti'. Sa ciljem postizanja ubrzanja umjetnika koji treba da izazove ubrzanje sopstvene i opšte umjetnosti. Uslov za to je fizičko ubrzanje umjetnika u specifičnim uslovima koji izazivaju aktiviranje adrenalina pod čijim uticajem je došlo do stvarnih promjena unutar mog bića koje verifikujem u naučnom umjetničko-istraživačkom radu, sa šest aspekata; naučnog - akceleracija vremena u umjetnosti; filozofskog i estetičkog - akceleracija umjetničkog duha, psihološkog - akceleracija svijesti o umjetnosti; sociološkog - socijalna akceleracija odnosa prema ili ka umjetnosti (građanska akceleracija); fizičkog - akceleracija umjetnika unutar umjetnosti; prostornog - akceleracija prostora umjetničkog djelovanja. Rezultat postizanja ovih šest promjena brzina, ubrzanja, jeste postizanje, po mom umjetničkom stavu, maksimalnog ubrzanja umjetnosti, koje nazivam ‘Sedma brzina’”, rekao je o svom radu.
Bonus video:
