Književni program XXXVI festivala “Grad teatar” nastavljen je juče razgovorom o djelu Plamen: Poezija Pesme Beležnice Crteži - izbor iz poezije Lenarda Koena.
Ovo veče organizovano je u saradnji sa Ambasadom Kanade, a uvodnu riječ dao je Dejvid Morgan, savjetnik i zamjenik šefa misije pri Ambasadi Kanade, koji je poželio dobrodošlicu mnogobrojnoj publici na Trgu pjesnika.
“Ambasada Kanade akreditovana za Crnu Goru je veoma počastvovana što je festival ‘Grad teatar’ posvetio jednu od književnih večeri ovom velikom kanadskom umjetniku. Lenard Koen je obilježio mnoge živote naših generacija, kako u Kanadi, Crnoj Gori, tako i u cijelom svijetu. Njegovo kreativno stvaralaštvo je trajalo 65 godina, a pomogao nam je da istražimo ne samo muziku i književnost već i religiju, politiku, izolaciju, depresiju, seksualnost, smrt i naravno ljubav”, kazao je Morgan.
Gosti večeri bili su Vladislav Bajac, pisac i izdavač, i Zoran Paunović, profesor i prevodilac, koji je kazao da je knjiga Plamen prebogata riznica Koenovog duha, stvaralaštva, ideja, misli, emocija i svega ostalog što je činilo bogatu umjetničku ličnost ovog pisca.
“U toj knjizi postoji jedna rečenica koja bolje nego ijedna druga objašnjava prirodu Koenovog stvaralaštva koja glasi - otišao sam tako daleko i toliko toga ostavio za sobom. Ona svjedoči o umjetničkoj misiji koja podrazumijeva potpuno predavanje umjetnosti, služenje onome što je kao vokacija snašlo pjesnika i pokazuje sudbinsku povezanost Koena sa poezijom”, kazao je. Koen je vrlo mlad objavio svoju prvu zbirku poezije “Hajde da poredimo mitologije” koja sadrži mnogo onoga što će ga krasiti kao stvaraoca u decenijama nakon toga, dodao je Paunović.
“Ona je bila okrenuta njegovim velikim temama religije, mitologije, ljubavi, izdaje, vjere u svakom mogućem pogledu i kao takva bila njegova prava pjesnička lična karta koju je upotpunjavala ironija kom su se odlikovale pjesme iz ove zbrike, ali i depresija s kojom je Koen već u to vrijeme počinjao da se bori.”
Vladislav Bajac je u jednom dijelu svog života bio blisko povezan sa Koenom i to druženje je počelo sedamdesetih godina na grčkom ostrvu Hidra, a zatim su uslijedila druženja i intervjui u čuvenom Čelsi hotelu i mnoga druga književna druženja.
Bajac je kazao da su sve Koenove pjesme imale dug rok i period stvaranja, bile su jedna vrsta samomučenja na koje je on pristao od samog početka, a bile su i uslovljene tom vrstom njegove normalnosti.
“Jedna od pjesama koja se ticala nas, a koju sam preveo, ticala se ratova na prostoru bivše Jugoslavije i ona je vrlo surovo govorila o svim onim zlim ljudima koji pripadaju svim nacijama na prostoru bivše Jugoslavije. Imenovao ih je nacijama vrlo konkretno, govorio o njihovim zlodjelima, ali taj život je spajao sa Bitlsima i svim svojim poetičkim iskustvima koje je imao”, kazao je Bajac i osvrnuo se na Koenov književni rad.
“Bio sam mlad kada sam počeo da prevodim njegovu poeziju, prvi put sam sebi u životu rekao jednu rečenicu koja glasi -kako bi bilo lijepo da je taj pisac jednako dobar kao ono o čemu piše. Ja sam imao iskustvo da je ovo pisac koji je bolji i od toga što piše”.
Tokom večeri je prikazan i odlomak iz rijetko prikazivanog dokumentarnog filma iz 1984. godine o slavnom muzičaru, čiji je autor i scenarista upravo Vladislav Bajac, a prikazan je samo jednom na TV Beograd 1985. godine u okviru emisije “Umetničko veče”.
Uslijedila su pitanja iz publike, a Bajac i Paunović su u svojim odgovorima su otkrili još neke pojedinosti iz Koenovog života i stvaralaštva. Bajac je otkrio da kada bi se posvećivao određenom pojmu, periodu ili istraživanju nekoga ili nečega bio je apsolutno dosljedan i marljiv do kraja.
“U isto vrijeme bi napisao neko pismo ili zvao telefonom da pita kako to izgleda devedestih u Jugoslaviji. Ta brižnost u odnosu na univerzum koji je on živio u glavi je zapravo djelovala samo na prvi pogled kontradiktorno. Ona je, ustvari, bila ta suština mikro i makrosvijeta koje je on sve vrijeme imao u glavi. Paunović je, odgovarajući na pitanje iz publike, kazao da se u mnogim Koenovim pjesmama može pronaći jedna vrsta duhovitosti koja je iskazana kroz ironiju.
“Kroz svijest o tome da je sve na svijetu važno, ali zapravo ništa nije važno. Svemu se možemo podsmjehnuti, čak i onome što nam je u određenom trenutku najznačanije i najsvetije. Tu vrstu ironije prema krupnim životnima pitanjima i naročito prema samom sebi kao pjesniku, imao je Koen od poečtka do samog kraja. Nikada sebe nije shvatao preozbiljno, jeste u smislu preispitvanja i sumnje u sve što je činio, ali ta sumnja jeste odraz čovjekovog razumijevanja da nije ni najbolji ni najpametniji ni najdarovitiji na svijetu i da se od pretjerane umišljenosti bavi tom ironijom koja se fino provlači kroz njegove stihove od početka do kraja”, kazao je on.
Na kraju večeri publika je bila u prilici da čuje kompoziciju klasične moderne muzike koju je komponovao Zoran Erić, veliki saradnik Grada teatra, kompozitor mnogih predstava koje su se igrale na festivalu. Riječ je o kompoziciji iz 1984. godine, kada je snimljen i dio filma koji je emitovan tokom večeri. Izvodi je hor Kolegium Musicum pod dirigentskom palicom Darinke Matić Marović. Bajac je kazao da se sve uvezuje i da je prirodno da se ovo veče završi Erićem i ovom kompozicijom.
“Želim da pohvalim naše domaćice iz Grada teatra i da uvežem jednu vrlo važnu stvar koja se tiče Koena. Naime, kao mlad i mudar čovjek bio je svjestan toga da muškarci nešto tu rade po svijetu, ali da zapravo svijet drže žene. To je jedna suštinska istina koja i sa ovim gdje smo sada govori da je Koen bio u pravu”, naglasio je Bajac.
Veče su pratile i fotografije iz privatne arhive Bajca sa ostrva Hidra, kao i pet fotografija naslovnih strana Koenovih knjiga objavljenih u Jugoslaviji i Srbiji. Moderatorka ove večeri bila je Olgica Marinković, takođe predstavnica Ambasade Kanade.
Bonus video:
