Jedinstvena književna publikacija u kojoj je Miraš Martinović na više od 600 stranica sabrao dosadašnje stvaralaštvo, nedavno je izašla iz štampe. Simboličnog naziva, najprikladnijeg za ono što ovaj arheolog poezije i arhitekta riječi radi, “Živa antika”, u luksuznom izdanju predstavlja osobenost njegovog opusa, poimanja književne baštine i bogatstvo misli.
”Živa antika” sveobuhvatno prikazuje njegova djela, oslikava motive, predstavlja odjeke njegovog rada u javnosti, kako među književnim kritičarima i publikom, tako i u medijima, a nudi i fotografije iz privatne arhive.
”Publikaciju sam koncipirao na način koji se prirodno nametnuo. Išao sam hronološkim redom, po godinama u kojima su knjige objavljivane, s osnovnim podacima uz svako izdanje, po jednu pjesmu iz pjesničkih, a odlomak iz proznih djela. Slijede tekstovi, nazivi i godine listova i časopisa u kojima su objavljeni. U fusnoti su podaci sa promocija, kada su i gdje održane. Za neke tekstove podaci o objavljivanju su izostali. Nijesam bio u mogućnosti da ih identifikujem. Trebalo je vremena i strpljenja. Na nekoliko mjesta unutar knjige su fotografije artefakata iz različitih vremenskih razdoblja, koji su na mom antičkom putu bili dragocjeni orijentiri”, rekao je Martinović o publikaciji i dodao:
”Fotografije moje i neke porodične su u bloku na kraju knjige. One imaju posebnu vrijednost. Osjećaj duga prema porodici i prijateljima. Izbor iz mojih intervjua je tražio mjesto. Neka lična i opšta promišljanja bez kojih knjiga ne bi bila cjelovita”, ističe Martinović.
On u svom uvodnom obraćanju, koje je naslovio “Zahvalnost i dug”, dodaje i da je izostao određeni dio koji se tiče početaka njegovog književnog stvaralaštva, a uz to budućim čitaocima objašnjava i kako je ova knjiga iznjedrena...
”Volio bih da sam mlađi... Tada, kada nam se sve čini dalekim i neobaveznim, ove knjige vjerovatno ne bi bilo. Ali kako nijesam, osjećam potrebu da saberem dio onoga što je o meni i mom djelu pisano, te da autorima izrazim zahvalnost na trudu koji su uložili i razumijevanju koje su pokazali za moje stvaralaštvo u cjelini i pristupu pojedinim knjigama, njihovim estetskim dometima, te promišljanjima o mojoj poetici. Ovdje nije sve. Dio tekstova je izostao iz razloga što do njih nijesam došao. To su uglavnom tekstovi o mojim ranim knjigama, prvenstveno ‘Mitu o Trešnji’, mladalačkom prvijencu kojim sam ušao u književnost”, objašnjava on i posebnu zahvalnost iskazuje Marijanu Mašu Miljiću za pomoć, ali i uvodni tekst...
Publikacija sadrži odlomke iz njegovih djela, niz recentnih osvrta na izdanja, sa recenzijama, kritikama i intervjuima, kako je koji naslov objavljivan, pa se na jednom mjestu može naći mnogo više od same (arheo)poetike crnogorskog književnog stvaraoca.
Pisac iz Albanije Visar Zhiti istakao je da je pisac i pjesnik Miraš Martinović prepun drevnih glasova, iznenađujućih likova i subjekata, koji toliko prenose život u besmrtnost, postojanje u san i san u postojanje, da nam se čini kao da se duša nekog drevnog pjesnika inkarnirala u nama, da bi na moderan način svjedočila o onome što je vječno i bezvremeno. To je zapisano i na poleđini ovog luksuznog izdanja.
”Martinović pripovijeda i pjeva s tajnošću koju samo on zna, da bi poruke išle i do budućnosti, ne kao neko ponavljanje, već kao vijest vječitosti. Kod njega se miješa istorija sa fantazijom, hronika sa poezijom, biblijske metafore sa ljudskom svakidašnjicom, stvarajući zdravo sjećanje, ono što umjetnost doseže kao žrtvovanje i mučeništvo”, istakao je Zhiti.
Pisac i recenzent Danijels Luers smatra da, u mnoštvu pjesničkih glasova u Evropi, rijetki su oni koji se usuđuju krenuti jedinstvenim putem nije u skladu s trenutnom modom.
”To je slučaj crnogorskog pjesnika Miraša Martinovića čije sam magistralno djelo imao privilegiju da predstavim na Međunarodnom festivalu poezije u Setu, na jugu Francuske, jula 2019. godine. On se odvažno usuđuje da ide u susret bogovima i prošlosti. Mjesta o kojima pjeva mu govore iz dubine i dotiču se ‘geopoetike’ koju primjenjuje poput Keneta Vajta, pjesnika s kojim sam prije osam godina putovao u Crnu Goru. Ali Miraš Martinović slijedi svoju ambiciju još dalje, predajući se rijetkoj arheologiji prošlosti za koju u domenu romana ne nalazim nijednog srodnog pisca, osim Margaret Jursenar”, zapisao je on.
Pred čitaocima je definitivno kompleksno, osobeno i interesantno štivo, pravo bogatstvo koje obiluje lirikom, prefinjenim stilom, britkim perom, a koje će poslužiti za uživanje ljubiteljima i poštovaocima književnosti, ali i budućim istraživačima i teoretičarima...
Bonus video:
