I magično ogledalo književnosti i nepregledna prašuma života, nostalgija za prošlošću i strah od sjutrašnjice, vrtlozi uspomena, bujice prvih ljubavi, treptaji strepnje, suočavanje sa zavičajem, sa povratkom i odlaskom, sa vremenima i nevremenima, sa čovjekom i životom... Takav je, i još dublji, intimniji, snažniji tok Naše Rijeke...
Roman "Naša Rijeka" novinara, glavnog i odgovornog urednika nezavisnog nedjeljnika “Monitor”, filozofa, ali i pisca Esada Kočana, poput rijeke, od prve stranice nosi čitaoca savršenim tokom do samog kraja, donoseći više ravni života i čovjeka... To je, između ostalog, primijetila novinarka Milena Perović, moderatorka promocije koja je u utorak veče održana u prepunoj sali "Marko Miljanov" Narodne biblioteke "Radosav Ljumović" u Podgorici.
"Uspomene, sjećanja, ljubavi, sve naše i sve ono što me je obilježilo"
Ono što zapada za oko svakom čitaocu, primijetio je i autor, jeste naslov romana, a u kojem se simbolično krije sve ono što riječima teče kroz ovo djelo, ali i kroz autora. I svaki budući čitalac osjetiće tu Rijeku kao svoju i uroniti u njene tokove, sudbine, uspomene...
"Možda je svako primijetio da je u naslovu knjige postradalo jedno pravopisno pravilo - slovo 'r' u nazivu 'Naša Rijeka'. Pravopis nalaže da se nenaseljeno mjesto piše malim slovom. Napisao sam ja jedanput to malim slovom, ali je bilo toliko tužno, posebno kada sam ja to pogledao... Kako to da moja Rijeka bude nenaseljeno mjesto? To bi bila laž, prevara, ja bih tako iznevjerio moju Rijeku, jer u našoj Rijeci sam ja, u našoj Rijeci su naše uspomene, naša sjećanja, naše prve ljubavi, sve naše, sve ono što me je obilježilo, jer kroz mene teče 'Naša Rijeka', a ne krv. Zato je postradalo to pravilo", objasnio je Kočan na samom kraju predstavljanja njegovog novog rukopisa.
Sala ispunjena do posljednjeg mjesta, uz redove ljudi koji stoje i onih koji su iz hodnika, uz otvorena vrata slušali riječi o Kočanovim riječima, nešto je što najbolje svjedoči potrebi crnogorske književne scene za ovakvim djelom, baš ovog autora.
Filosofkinja i autorka brojnih naučnih djela, prof. dr Sonja Tomović Šundić istakla je na samom početku da je Kočan neobičan intelektualac, filozof i pjesnik, ali i angažovani intelektualac koji više decenija učestvuje u javnom i političkom životu Crne Gore. sa uvijek prepoznatljivim slobodarskim glasom koji je negdje i nekada zahtijevao žrtvu koju je on veoma rado podnosio.
"Pred nama je roman rijetke inventivnosti. Njegovi kvaliteti su brojni i mnogobrojni. On nas svojom Rijekom vodi i zavodi, a čitaoci zajedno sa njim plivaju njenim vrtlozima, rukavcima, obodima, obalama, sudaramo se sa preprekama, vodopadima i zajedno sa tim pjenušavim mikrokosmosom u kojem je svaka kapljica zapravo jedan život, životopis, biografija, idemo u njene dubinske lavirinte. Ova knjiga je zapravo u književnom i filozofskom smislu jedan lavirint u kojem se prepliću mnoge sudbine, vremena, epohe, a sve dato kroz jedan mali topos zavičajnog iskustva", primijetila je Tomović Šundić.
Antropološki roman, autentično i angažovano remek-djelo
Ipak, "Naša Rijeka" je toponim, ali istovremeno i jedna velika metafora ljudskog života, istakla je Tomović Šundić koja je roman, u žanrovskom smislu, okarakterisala kao antropološki.
"Ovdje imamo jedan veliki zadatak da se detektuje dublji smisao života i da se preko običnih sudbina, sudara sa bolešću, smrću, Erosom i Tanatosom, kroz male sudbine, (sukobe) porodica, seljenja i iseljavanja, dolaženja i odlaženja, i svega onoga što nas poriče, kako kaže pisac, ali i svega onoga što mi poričemo, zapravo je jedan veliki kaleidoskop ljudskog života, jedna velika rijeka, jedna velika bujica koja nas sve nosi. Ta Rijeka je i njegov narod, njegov topos, mjesto iz kojeg on zavičajno potiče", rekla je Tomović Šundić.
Istoričar, ali i urednik ovoga puta, Šerbo Rastoder na promociji je citirao recenzenta akademika Ferida Muhića koji je zabilježio da je roman, po svojim estetskim kvalitetima autentično književno-umjetničko remek djelo, koncepcijski originalno, tematski aktuelno, ispričano sugestivno i uvjerljivo jezikom rođenog pripovjedača, intelektualno i kritički angažovano, ohrabrujuće i inspirativno...
"Malo je ko kao on tako visoko i nedodoriljivo vio svoje gnijezdo čuvajući ga od svih oluja i vrtloga. Strah me je da kažem da smo dobili velikog pisca koji nikad neće biti nagrađen i priznat u pravoj veličini koja bi trebalo da znači jednom društvu, a da smo izgubili novinara koji je čitav spisateljski život potreošio u borbi da bude ono što je sad. Ovom knjigom Esaad je ušao u društvo najvećih", rekao je Rastoder.
On se posebno osvrnuo na istorijski segment, faktor, ali i tok i crte romana, a zatim dodao da se prepliću pitanja prošlosti i onoga što donosi budućnost i primijetio posve nove pristupe u literaturi već obrađivanim temama...
"Beskrajno zanimljivi likovi od kojih nijedan nije neko koga ne znamo, suočavaju se sa brojnim životnim, emotivnim i egzistencijalnim izzovima i rješavaju na način na koji to čine autorovi junaci priče na obalama Naše Rijeke. Pritom, ne možemo da ne primijetimo, da ne samo što je u toj rijeci sve manje vode, nego u njoj skoro da nestaju ribe. Naizgled metafora - uništavanje jednog i nestajanje drugog života, života između tradicije i modernizacije. Nije to nova tema u literaturi, ali je nov pristup toj temi. Pored nostalgije za prošlim, kod Kočana nema istorijske patetike, nema krivca, nema junaka izvedenog iz krivice. Običan svijet, naizgled običan čovjek, stavljen u žrvalj izazova savremenosti dubokoumno filozofski intrigantno rješava pitanja iz svoje prošlosti, ali ostaje zabrinut za ono što ga čeka", rekao je Rastoder.
U literaturi jedinstven opis bratstva, ali i ekološkog faktora
Profesor Milan Popović istakao je i da su u Kočanovom djelu na jedinstven način opisani i drugi elementi, te izdvojio ono što je na njega ostavilo najjači utisak.
"Prvi je istorijski element, odnosno istorija bez romantizovanja, bez uljepšavanja, bez dvorskih ukrasa... Ja nijesam naišao u literaturi na djela, odnosno romane, u kojem je na bolji način opisana bratstvenička starina koja je starija i od monoteističkih religija. Opis jednog bratstva, njegovog sukoba sa drugima, prelazaka iz jednog u drugo, sa svom surovošću egzistencije opstanka koja proizvodi takvu strukturu... A tu su i elementi emocije i ljepote...", priča Popović i nastavlja:
"Najjači utisak na mene ostavilo je nešto što se ne vidi u samom naslovu, ali se vidi u prvoj trećini romana u kojoj se opisuje nestajanje Naše Rijeke, a što je danas, čak i globalno, najaktuelniji momenat ekopsihologije, ekocivilizacije, nuklearno ekološke apokalipse koja prijeti, a čovječanstvo živi u teškoj sjenci te prijetnje, živi u strahu... Takođe, ne mogu da se sjetim djela u literaturi gdje je bolje opisan taj element koji je vrlo teško opisati, koji je po sadržini negativan, a to je osjećanje nestajanja, odlaženja, u ovom slučaju rijeke, djetinjstva, starine... Proširio bih to i na sve najdraže i najbliže što čovjek ima u životu", istakao je Popović.
Novinar i pisac Balša Brković osvrnuo se posebno na suptilan, ali jasan ekološki element romana, ističući to kao novitet u crnogorskoj književnosti...
"U ovom romanu postoji jedan toliko suptilan i destilovan na inteligentan način, ekološki impuls koji je nešto novo u crnogorskoj književnosti. Dok je ona ranije bila dominantno upućena na prostor sela, to nije bilo u tolikoj mjeri vidljivo. Danas iz ove vizure kada su i crnogorski čitalac, pisac i književnost mnogo više gradski, nego što je to bilo nekad, onda jeste moguć taj ekološki impuls, jer on na kraju krajeva potiče iz potrebe za povratkom. Povratak je uvijek i otkrivanje nečega. Naša Rijeka kojoj se pisac vraća je zapravo Naša Rijeka koju on uvijek iznova otkriva. Nikad se ne vraćamo zaboravljenom, nego onome što otkrivamo koliko smo i kako zaboravili", rekao je Brković.
Esad Kočan je čovjek izuzetne opservacije, on ne prolazi kroz život zatvorenih očiju, već veoma živo prati, posmatra ljude oko sebe, događaje, prirodu i sve na njega djeluje, a i on na sve djeluje, dodala je Tomović Šundić, pa je tako sve jedna interakcija koja je dala priliku da se napravi ovako izuzetan roman, izuzetno stilski i naratološki ispričan.
"Njegov naratološki postupak je Rijeka koja takođe ima mnoge pravce, mnoge rukavce, a i taj magistralni tok koji vezuje različita vremena gdje će nam Esad Kočan ispričati jednu veliku sagu, istorijsku, kulturu sjećanja koja se razlikuje čak i kod naroda kojem on pripada, ali će naravno u tu priču uplesti i devedesete godine i ratna zbivanja i politiku i čovjeka mase, ali i kada čovjek postaje čovjek mase, kao i kada čovjek postaje nečovjek, što jeste njegov ključni antropološko-polazišni nalaz: kada i u kom momentu čovjek počinje da bude zao, da li svaki čovjek može da bude zao, da li se to može desiti svima nama - da upadnemo zlo", ističe Tomović Šundić...
Iskorak iz svijeta činjenica
Početak romana, otkriva ona, prati ispovijedni trenutak kada se sam autor ili pripovjedačevo drugo ja, alter-ego, suočava sa bolešću.
"Nema jačeg otrežnjenja za čovjeka nego kad se suoči sa smrću i bolešću. Tu se rađa i pitanje smisla, tu je osnov svih religija svijeta...", konstatuje Tomović Šundić.
A oko činjenica, takozvanog realnog svijeta kao jedine realnosti, Kočan je kazao:
"Kad bi postojao samo taj realni svijet činjenica, život bi bio kazna, jedna opasna, ozbiljno propisana kazna, kad bi to bila jedina stvarnost. Srećom, u ljudskom svijetu je stvarnost i ono što sanjamo, ono što želimo, naš svijet je ono što se nikada neće desiti, i ono što smo poželjeli da se nikada ne desi. Možda će posljednja odbrana ljudskog smisla biti pravo čovjeka da bude nesrećan, pravo čovjeka da bude tužan, pravo čovjeka da bude ranjen i, u posljednjem, da mu se desi ljubav. Ušao sam u ovaj svijet mogućeg, onaj koji nije omeđen realnim činjenicama, to je nepregledna prašuma...", priča Kočan...
Povezani članci
Brković ističe da je ova knjiga Esada Kočana ono magično ogledalo književnosti u koje, kao čitaoci, imamo privilegiju pogledati i u kojoj se mnogo toga može naći.
"Dobili smo ozbiljnog pisca, što me raduje kao čitaoca i kao nekoga ko vjeruje da je književnost važnija od svega i da nas na kraju ništa ne može iskupiti ako nas ne iskupi književnost", poručio je Brković.
Perović je istakla i da će ovaj Kočanov roman sasvim sigurno da živi dugo i bude značajan, ne samo za ovdašnju, već i širu književnu scenu, što je primijetio i akademik Muhić svrstavajući ga, regionalno u sam vrh moderne književnosti na Balkanu, a po svojim kvalitetima, dodao je Muhić, i u vrh evropske književnosti.
"Knjiga je i od smrti, ali i od ljubavi"
“Naša Rijeka” drugo je književno djelo Esada Kočana, nakon knjige “Iza prašine” koja je objavljena prije sedam godina. Siguran u riječi drugih o njegovom djelu, autor, ipak, kaže da ne može sam govoriti o tome kakav je roman.
"Ja ne mogu reći da li je ovaj roman dobar ili loš... Suviše je moje djelo, suviše sam ja u njemu, ali znam da ja bolje nisam umio..."... I u tome se ogleda emocija romana, njegova srž, i osjećajnost, koju je i Tomović Šundić primijetila, a Kočan i potvrdio u svom obraća nju publici, uz zahvalnost na takvom događaju.
"Jedino ljubav na ovom svijetu pobjeđuje i neizljičivo. Jedino ljubav. Sve što sam ja putujući kroz ovu moju prašumu uspio da shvatim je da je jedino pred činjenicom ljubavi i smrt bespomoćna i jedino se pred ljubavlju ona povlači. Ova moja knjiga je i od smrti, ali i od ljubavi", zaključio je Kočan.
Bonus video:
