Gudački ansambl Crnogorskog simfonijskog orkestra nastupiće večeras na Velikoj sceni Muzičkog centra Crne Gore od 20 časova pod dirigentskom palicom maestra Premila Petrovića.
Šef-dirigent i umjetnički direktor “Orkestra bez granica”, dobitnik je nagrade “Hans Ajzler” u Berlinu za interpretaciju savremene muzike. No, pored djela savremene muzike publika će imati priliku da večeras čuje i kompozicije klasične muzike koja se tradicionalno izvodi na cjelovečernjim koncertima širom regiona. Publika večerašnji koncert neće pamtiti samo po Petrovićevom muzičkom izboru u kojem je spojio brojne epohe, već i po samom doživljaju jer je sa svojim saradnicima pripremio multimedijalni spektakl.
”Nastupao sam ovdje u Podgorici prošle godine u avgustu sa mojim orkestrom, imali smo regionalnu turneju u kojoj smo tematizovali ranjivost. Imali smo te performativne elemente i to je naišlo na nevjerovatno dobar prijem i kod publike i kod kritike u cijelom regionu. Menadžment Muzičkog centra me je pozvao da nastupim sa vašim orkestrom, ali su oni željeli takođe neklasičan pristup muzici, što mene jako raduje”, ispričao je u razgovoru za “Vijesti” maestro Petrović, dodajući da su u našem regionu takvi koncerti rjetkost.
”Živim u Berlinu i tamo ansambli već nekoliko godina ekperimentišu sa formom koncerta koja se nije promijenila od druge polovine 19. vijeka. Željeli smo da napravimo formu koja je više relevantna za savremene ljude danas. Tu prednjači Patricija Kopatčinskaja koja je najbolji primjer, jer uvijek nastupa bosa i sa performativnim elementima. Mada, i neki drugi ansambli uključujući i Berlinsku filharmoniju, imaju te performativne nastupe. Drago mi je da se i ovdje vidi važnost toga, raduje me da menadžment Muzičkog centra Crne Gore želi da ide u tom pravcu”, dodaje Petrović.
Poseban pijetet u programskom smislu predstavlja premijerno izvođenje kompozicije “Semafor” - porudžbine Muzičkog centra Crne Gore, kompozitorki dr Nini Perović, istaknutoj crnogorskoj umjetnici i profesorici na Muzičkoj akademiji na Cetinju.
”Predložio sam da u sklopu koncerta bude premijera jedne crnogorske kompozicije i izbor moj je pao na Ninu, jer je ona vodeća kompozitorka mlađe generacije u Crnoj Gori. Ona takođe živi u Berlinu, vidjeli smo se i odmah smo se razumjeli. Mislio sam da će biti sastanak na pola sata, ali smo sjedjeli tri sata i nijesmo mogli da prestanemo da pričamo. Onda smo počeli da se družimo, čak smo i Novu godinu proslavili zajedno”, ispričao je kroz smijeh maestro, te dodao da je i Nini zanimljiva muzika sa performativnim elementima.
”Te njena kompozicija koja će večeras biti premijerno izvedena ima te pozorišne elemente. A tu je Mirko Radonjić koji će sve režirati”, ispričao je Petrović koji ne krije da je izbor kompozicija koje će večeras biti izvedene vezan i za sam sastav ansalmbla.
”Ovdje su željeli da ne bude veliki simfonijski orkestar, već da bude kamerni gudači sa nekoliko udaraljki i harfa. I onda je izbor djela bio uži. Razmišljao sam šta bi to bilo interesantno. U principu, volim miješanje klasične muzike i savremene. Mislim da koncerti samo savremene muzike umiju da budu naporni, dok koncerti samo tradicionalne klasične muzike znaju da budu previše standardni, znamo sve to, slušali smo milijardu puta. Mislim da je dobro i za savremenu i za klasičnu muziku da se spoje jer taj miks gdje slušate kada vam poslije jedne klasične kompozicije, dođe disonantna savremena kompozicija, imate svježe uši za taj potpuno novi muzički svijet. A onda, kada iza te disonantne muzike, krene konsonantna klasična muzika, slušate je opet svježim ušima. Kontekst u kome se te dvije muzike spajaju i to čak ono što ja jako volim, da ide bez aplauza, da i zvuk iz jedne prelazi u drugi, to će se dogoditi i večeras. Mislim da je dobro za obje muzike i za slušaoce da imaju priliku da u kontrastu slušaju i jedno i drugo”, savjetuje Petrović koji ne krije da mu se kompozicija “Semafor” autorke Nine Perović veoma dopada.
”Biće veoma uzbudljivo jer je interaktivno, sa svjetlima gdje moramo kao muzičari da reagujemo. Muzičari se kreću. Ovim djelom Nina se osvrnula i na cenzuru i autoritet. Mislim da je kompozicija koja pokreće na razmišljanje i da je političko pozorište veoma bitno”, bilo je sve što je želio da otkrije o kompoziciji čija je premijera najavljena za večeras.
Postavka gudačkog orkestra biće drugačija u odnosu na standardnu ovdje kod nas pa će nakon prvih i drugih violina, biti violončela, a na kraju su viole, dok Premil ističe, da ovako raspoređeni odavno nastupaju orkestri po svijetu.
”Studirao sam dirigovanje u Berlinu, tamo sam već više od 20 godina. Takva postavka orkestra je u svijetu potpuno normalna. Više uopšte nije normalno da su čela skroz desno. Još samo sovjetske i postsovjetske zemlje to koriste. To se sad mijenja i ovdje, vidim da i Beogradska filharmonija svira u različitim postavama. Od kompozicije do kompozicije je veoma bitno kako se sjedi. Čela svakako ne treba da budu sa strane, zbog zvuka, jer kad stavite čela u sredinu, zvuk ide ka publici i to je sve kako treba. Ovo sa strane nema nikakvog smisla. Mada, ima raznih varijanti - jesu li viole skroz sa desne strane ili su druge violine skroz sa desne”, ispričao je Petrović.
”Bilo je raznih primjera. Recimo, Abado je dirigovao u Berlinskoj filharmoniji Bramsa ‘Nemački rekvijem’ i stavio je da na mjesto prvih violina sjede viole. Znači, viole su bile skroz lijevo što je totalno estravagantno, ali viole imaju enormno važnu ulogu u tom djelu i to ima smisla”, sjetio se jednog naobičnog primjera sagovornik “Vijesti” te istakao da je i sam znao da eksperimentiše sa zvukom na ovaj način.
”U Beogradu sam na jednom koncertu u Narodnom pozorišu, kad sam dirigovao ‘Figara’, napravio neobičnu postavku koja je bila isključivo u vezi sa zvukom i akustikom. Naime, sjedio sam u sali i eksperimentisao. Stavio sam ljude da sjede u različite pozicije i kad su prve violine sjedjele lijevo, gdje uvijek sjede ništa se nije čulo. Tako sam rotirao prve i druge violine, pa je postavka bila - druge, pa prve violine, čela i viole. To je bilo tek potpuno ludo, ali je iz publike zvučalo fenomenalno, totalno je imalo smisla i sad zašto da ne”, prisjetio se Petrović, ističući da je veoma bitno da dirigenti i na taj način eksperimentišu sa zvukom.
”Nije to eksperimentisanje radi eksperimentisanja. Stvar je neke unutrašnje istine - šta bolje zvuči i koji efekat želimo da postignemo sa tim. Na Zapadu još kad sam krenuo da studiram nije bilo nikakvih otpora, ali u Srbiji na primjer, odakle dolazim, neki su ljudi imali otpor za to mijenjanje pozicija u orkestru. Međutim, sada u posljednjih nekoliko godina je drugačije dok sam sa svojim ‘Orkestrom bez granica’ uvijek sjedjeli kako treba. Muzičari se polako otvaraju, zanimljivo im je kad se uvode novine. Kad sam ovdje predložio da se ovako sjedi, ljudi su rekli super, apsolutno su zainteresovani, sviđa im se”, zaključuje Petrović.
U kakvom su odnosu muzika, autoriteti i cenzura
Cjelokupni projekat vizuelno i scenski osmislio je pozorišni reditelj Mirko Radonjić koji je kontekstualizovao pitanje mogućnosti imaginiranja utopije.
”Prevashodno sam se oslonio na to što je bio programski izbor maestra Premila Petrovića, a sa druge strane ono što donosi kompozicija Nine Perović. Ne mogu reći da je Nina pisala programsku muziku, ali se osvrnula na određene okolnosti koje su se ticale zapravo konteksta života ovdje - autoriteta i mogućnosti cenzure. Do onoga što će večeras vidjeti i čuti publika došli smo zajednički, vodili smo dijalog, i shvatili da bi bilo zanimljivo da sam događaj ima sliku mogućnosti utopije. Svima nam je jasno da to i nije moguće, toliko smo postali zreli ili cinični, da pitanje utopije ne postavljamo kao mogućnost. Zato mi je zanimljivo baš to, da li možemo da je zamislimo, imaginiramo. Muzički sadržaj je taj koji nosi cijeli program, ali ova ideja je kostur na koji se taj sadržaj oslanja”, objašnjava kako je i sam zamislio večerašnji performans Mirko Radonjić.
Na pitanje da li se najviše fokusirao na Ninino djelo, koje će biti premijerno izvedeno, odgovara:
”Različito je svakako. Ninino djelo je već imalo neke svoje multimedijalne zadatosti, tiče se njenih praksi u vezi sa muzičkim teatrom. Ono jeste negdje odredilo ton, ali s druge strane nastojao sam da minimalnim scenskim i vizuelnim sredstvima pomognem da se muzika drugačije doživi i da o njoj razmišljamo kroz neke druge kontakste”, ističe Radonjić, te otkriva da će u sklopu ovog projekta biti slika, ali i tekstualnih intervencija.
”Kao da postavljamo pitanje šta nam je sve moguće zamisliti od te muzike. Šta nam ona u ovom društvu u kojem živimo znači. Nije priča vezana za epohe i za sam muzički sadržaj. Uvijek smo u nekim širim kontekstima, naši ukusi, razmišljanja su proizvod nekog šireg konteksta, a on se jednostavno dopušta. Ne volim da donosim zaključke i nešto tvrdim jer će svako od posjetilaca uzeti to što njemu ili njoj znači, ali mislim da treba da otvorimo prostor da i o toj muzici krenemo drugačije da razmišljamo”, smatra Radonjić.
Bonus video:
