Dok je Evropa stenjala pod fašističkom čizmom, crnogorski mladići i đevojke 13. jula 1941. zapjevaše: “Listaj goro, cvjetaj cvijeće, Crna Gora u boj kreće”.
“To je najfrapantniji i najveličanstveniji događaj svekolike evropske revolucionarne istorije XX vijeka u borbi za svoju slobodu, svoju nezavisnost i svoju kulturu...” - vječno odzvanjaju riječi Žan Pol Sartra.
Zadojeni junaštvom slavnih predaka, koji su sve bitke dobijali, Crnogorci su gotovo goloruki jurišali na neprijateljske položaje i svoju Crnu Goru oslobađali od fašističkog okupatora.
“Crnogorski narod je u toku Oslobodilačke borbe dao nebrojene žrtve, a njegovi sinovi i kćeri učinili su velika herojstva” - kazao je Tito.
Za samo tri dana, Crna Gora je postala prva velika slobodna teritorija u Evropi.
Crnogorski otpor fašizmu zadivio je svijet.
Već 21. jula 1941. u Domu trezvenosti u Beranama, održana je Skupština narodnih predstavnika koja je proglasila da s tim danom prestaje sva vlast stare države i okupatora. Ovaj svojevrsni parlament na zelenom Limu, donio je niz važnih odluka u kojima su proklamovana i neka načela koja će kasnije postati osnova jugoslovenskog društvenopolitičkog sistema.
Vlast je predata ljudima kojima će narodni interesi biti iznad svega.
U Odbor narodnog oslobođenja ušla su dvadesetdva člana. Za predsjednika je izabran prota Aleksandar Bojović, za potpredsjednika, profesor Simo Kastratović, a za sekretara, učitelj, Panto Mališić.
Formirano je pet sekcija: Upravna, Ekonomskofinansijska, Vojnosudska, Socijalnozdravstvena i Kulturnoprosvjetna, kojima su rukovodili članovi Odbora.
Sjutradan, 22. jula 1941. osnovana je, sa sjedištem u Beranama, partizanska pošta, prva u Crnoj Gori i Jugoslaviji. Upravnik je bio Maksim Vuković, koji je organizovao sve veze i pošte na slobodnoj teritoriji...
Među 216 delegata istorijske Skupštine narodnih predstavnika, nalazio se i Veselin Masleša, sin imućnog banjalučkog trgovca Aleksandra Masleše. Završio je gimnaziju u rodnoj Banjaluci, pravo studirao u Zagrebu, ekonomiju u Frankfurtu, sociologiju u Parizu; pokretač NIN-a, briljantan pisac studija i eseja, pripadao je onim predratnim intelektualcima, vrsnim analitičarima društvenih zbivanja. Rukovodio je u oslobođenim Beranama Kulturnoprosvjetnom sekcijom, uređivao “Informativni bilten”, zatim, 10. oktobra 1941. na planini Konjsko kod Berana, zajedno s Radovanom Zogovićem i njegovom suprugom Verom, pokrenuo list “Sloboda”.
A 25. jula 1941. vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, Tito, pozvao je i ostale jugoslovenske narode da se ugledaju na Crnogorce i Crnogorke i dižu na stanak...
Dvije godine kasnije, krajem 1943. jedan iz plejade velikih svjetskih državnika, britanski premijer Vinston Čerčil, uskratio je dotadašnju podršku četnicima Draže Mihailovića, i odlučio da svu pomoć pruži partizanima. Ta odluka, kako reče Vladimir Dedijer, imala je i veliku moralnu vrijednost; narod je uvidio da partizani nijesu sami.
Crna Gora je posijana spomenicima koji podsjećaju na herojsku borbu crnogorskog naroda protiv fašizma.
Impresivno djeluje spomenik na Lazinama kod Danilovgrada, djelo crnogorskog vajara Draga Đurovića (1923-1986). Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu, studijski boravio u Rimu i Parizu, bavio se i pedagoškim radom. Autor je niza spomenika u Crnoj Gori.
Svojom porukom i monumrntalnošću izdvaja se njegovo djelo na Lazinama, koje podsjeća da su, kako je zabilježila istorija, njemački fašisti, u zoru 23. jula 1944. strijeljali pedesetdva pripadnika SKOJ-a (Saveza komunističke omladine Jugoslavije), među kojima su bile dvadesetčetiri žene, koje su “ponosno stupile na mušku stranu”.
Crnogorske heroine.
A Drago Đurović je, kao i Risto Stijović, rado vajao ženske likove. Inspiraciju je našao u skulpturi koju je nazvao “Huana”, i koja mu je bila interesantnija od ostalih njegovih vajarskih radova. Nastala je 1952-1953. godine, izlivena u bronzi, a nalazi se u Umjetničkoj galeriji na Cetinju.
- “Huana” je, u stvari, jedna američka plesačica koja je obilazila svijet priređujući koncerte i tražeći izvorni folklor - pričao mi je davnih sedamdesetih Drago Đurović. - Došla je jednog dana i na Cetinje, gdje sam se s njom upoznao, a kasnije napravio skulpturu...
Blista bronzani spomenik na Lazinama; dominira ženska figura. Na njemu piše: “Nema pobjede bez žrtava, nema slobode bez krvi”.
Plamte julske vatre.
Bonus video:
