"Piši kako mi Crnogorci ođe živimo i odvažno umiremo. Nećeš pisati nas radi, jer mi imamo dovoljno pjesama... Piši za zapadnjake koji ne poznaju našu zemlju. Jer, mi smo više od zemlje - mi smo pjesma", kazao je, kako je zapisao u posveti, jedan Durmitorac, vičan izradi guslara poznatom holandskom piscu Denu Dolardu.
Bilo je to 1953. godine i tri godine kasnije Dolard je napisao roman "Zemlja iza božjih leđa" koji je sedamdesetih godina 20. vijeka bio najčitaniji u Holandiji.
Tek 2021. godine roman je u izdanju NVO Crnogorski međunarodni institut za štampu, iza koga stoji Radmila Perović, objavljen u prevodu Jelice Novaković Lopušina, sa holandskog na crnogorski jezik. A nakon Beča, Pariza, Londona, Ciriha, roman je tek drugi put promovisan u Crnoj Gori - prvi put u Tivtu i sada u Nikšiću i to zahvaljujući Udruženju boraca narodnooslobodilačkog rata (NOR) i antifašista Nikšić koje je organizovalo promociju Dolardove knjige.
Perović je podsjetila da je roman holandskog pisca Kornelisa Spulstre, književnoj javnosti poznatog po pseudonimu A. Den Dolard, posvećen inženjeru Lazaru Jaukoviću koji je učetvovao u izgradnji mosta na Đurđevića Tari. Mila Drašković, supruga Branka Draškovića, u to vrijeme šefa za štampu u jugoslovenskoj vladi, koji je i zaslužan što je Dolard odlužio da piše knjigu o “Zemlji iza božjih leđa”, je 1962. godine knjigu prevela sa engleskog jezika na srpskohrvatski.
"Dolard je 1953. godine posjetio Jugoslaviju gdje se u Beogradu susreo sa Titom, Milovanom Đilasom i Ivom Andrićem. Tito ga je naveo da piše roman o mostu na Neretvi, međutim Branko Drašković ga je odvratio od te ideje, rekao da je to komplikovano i pozvao ga da dođe u Crnu Goru, vidi most na Tari i čuje priču koja se vezuje za legendu", kazala je Perović.
Dolard ga je poslušao i nastala je knjiga koja je godinu nakon izlaska prevedena na engleski jezik i koja je do 2001. godine imala desetak izdanja na engleskom, a 65 godina od nastanka, kako je kazala Perović, vratila se u postojbu.
Nije povratak knjige, prema riječima Jasmine Nikčević, samo podsjetio na Dolarda i romansiranu priču o inženjeru Jaukoviću (u romanu lik se zove Vuk Crnojević), već i na ljude koji su „svojim dijelom obilježili jedno vrijeme, kao što su diplomata i erudita Branko Drašković i njegova supruga Mila, koje su neko drugo vrijeme i drugi društveni kontekst smjestili u pretinac zaborava".
Kvalitet knjige, prema njenim riječima, pored velikih tema kojima se autor bavi, poput ljubavi, smrti, rata, odnosa čovjeka jednog prema drugom i susreta kultura, je i prevod Jelice Novaković Lopušine koja to "kao veliki stručnjak uradila, tako da nemate osjećaj da čitate prevod".
"Den Dolard pokazuje da je ovo dijelo napisao ne samo kao odu crnogorskom narodu, crnogorskom biću, divljenju prema podvigu, kakav jeste bio podvig Lazara Jaukovića, već i kao potrebu da samog sebe ostvari na neki način, da prikaže Vuka Crnojevića sa željom da on kao autor napravi poruku da je to jedan ideal čovjeka kome treba težiti. Čovjek budućnosti na neki način, moderne i Crne Gore i Evrope“, poručila je Nikčević.
Profesor Radovan Damjanović takođe smatra da je Dolard ovom epskom pričom da na neki način i sebe predstavi, da se „saglasi sa onim ko su Crnogorci i šta su u prošlosti i u sadašnjosti bili“ i da „sačuva uspomene koje nije želio izgubiti“.
"Ova knjiga pokazuje i našu nebrigu. Nebrigu u smislu da mi o ovakvim knjigama poslije 60-70 godina pričamo, a ovu knjigu i izvode iz nje holandski učitelji, studenti imaju u svojim udžbenicima, diplomate dobijaju da pročitaju, a mi se prvi put upoznajemo. To je velika greška našeg obrazovnog sistema, a bogami i svih nas", kazao je Damjanović.
Moderator večeri bio je Mirko Miro Nikolić koji je podsjetio na epitaf koji stoji na piščevom grobu: "Živjeli smo među čudesima, a da ih nijesmo razumjeli".
Bonus video:
