Nakon što je govorio tišinom, priznao da riječi ne daje olako, da želi da bude na izvoru dok nas njegovi nijemi govornici opijaju poezijom, Radinko Krulanović je odlučio da nam podari „Heroje bez adrese“, novu zbirku poezije koja je predstavljena u Nikšiću.
Govoreći o herojima kojima adresa i ne treba jer je svima dobro znana, a to su riječi i stihovi, prof. dr Drago Perović govorio je o tragu „koji nas prati ili koji mi pratimo“, o Krulanovićevom tragu, kako je i naslovio četiri poglavlja. Trag je, prema riječima Perovića, za pjesnika nešto „istovremeno božansko i ljudsko, nebesko i zemno, životno i smrtno, u nama kao pred nama, a iza nas“, a u Krulanovićevoj zbirci „Heroji bez adrese“ pjevaju tragom smrti, ljudi, mjesta, bjelinom i tragom ljubavi.
„Trag je pjesma koja me rađa i pjesma koja me nadživljava, čežnja za nadživljavanjem. On je stavljanje prošlosti za neku drukčiju vremenitost. Dok pišemo i ostavljamo trag životom svjedočimo suprostavljanje smrti, ništenju kao takvom“, kazao je Perović.
A tragovi su tu, oko nas i u nama samima, bili mi svjesni ili ne njihovog postojanja.
„Svi ti tragovi koje pjesnik traži 'u pesmi, reči, nedohvati' su jutarnji, bijeli, koje vole pjesnici, najsvježiji, zapisani na ispruženim rukama i otvorenim dlanovima, kao očima srca i duše, tragoci upisani u bjelini“, istakao je Perović.
Četiri podnaslova se temelje na tragu
Prof. dr Miloš Kovačević, koji je napisao predgovor, kazao je da naslov zbirke odražava samog pjesnika, a to se upravo i desilo sa naslovom Krulanovićeve zbirke u kojoj je pjesma jedina adresa heroja koji upravo zahvaljujući pjesmi žive, a „Belina“, kako glasi podnaslov zbirke, nudi nam čistotu i nevinost dječije duše bez koje nema pjesništva. Bjeline su, kako reče Kovačević, ono šta traži heroje u pjesmi, usamljenost koja je neodvojivo vezana za pjesnika. Iako su Krulanovićeve pjesme slobodnog stiha, bez rime, prema riječima Kovačevića, stiče se utisak da su sve rimovane, jer je unutrašnja harmonija postignuta vezom ritma i intonacije gdje jedno nadopunjuje drugo, pojačava ga, a sam ritam „"diše kao poezija“. Riječ je o ritmu duše, jer Krulanović je birao teme u kojima se svi pronalaze, koje su teme svih, a opet samo njegove.
„Život što ga daje pjesma je drukčiji od življenog života. To je život riječi i u riječima, život koji podaruju pjesnici i ’jutra’, život u kome je pjesnički pogled ono što ’junaku’ pjesme obezbjeđuje ’heroja bez adrese’, sa pjesmom kao najeksplicitnijom adresom“, smatra Kovačević.
Veče je vodila Biljana Đurović, koja je govorila i Krulanovićeve stihove, ali i „crtala“ portret pjesnika koga krasi „dobroglasnost“ i koji je za glavni motiv zbirke uzeo to da je ljubav je jaka kao smrt.
„U traženju riječi koja bi bila mjera postojanja i nadanja izrodila se ’Belina’, kao podnaslov ove zbirke – za koju će sam pjesnik reći da je nedohvatni san o sreći, ali dokučiva radost i tuga koja ne mori. Pjesnikove ’Beline’ ispisane su i belom i bijelom bojom iz kojih potvrđuje da progovara sa izvorišta“, kazala je Đurović i dodala da je „pjesnik ranjen vječnošću“, gledao u nebo govoreći da je nebo njegov zavičaj i da ga ono u potpunosti razumije.
A pjesnik se zahvalio svima koji su pomogli da njegovi „heroji“ nađu pravu adresu, ali i koji su veče obojili jakim emocijama, jer, kako reče, svaka njegova riječ u zbirci je riječ iskrenog ljudskog vapaja za dubinom i punoćom života, za „pticama koje su odbjegle u riječi“.
Glumac Velizar Kasalica govorio je stihove iz promovisane zbirke, dok su veče muzikom „obojili“ Tamara Krivokapić i Gordana Milatović.
Promociju pete Krulanovićeve knjige poezije organizovali su JU “Zahumlje”, Institut za srpsku kulturu, Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori i “Sveviđe”, a u okviru decembarskog repertoara Nikšićke kulturne scene.
Bonus video:
